Ljudi iz Minkena

Ljudi iz Minkena

Naša reprezentacija u rukometu će zauzeti peto ili šesto mjesto na svijetu. Kada se tako kaže, što je i pravilno, to je relativno velik uspjeh. Biti peti u svijetu u pljuvanju u dalj je velika stvar, a kamoli kada se priča o rukometu. I sve bi to “držalo vodu” kada se ne bi poznavala materija, sama srž svega.

Rukomet u našoj zemlji, je uz vaterpolo, uvjerljivo najtrofejniji sport, barem što se ovih jačih kolektivnih sportova tiče. Olimpijska zlata, svjetska prvenstva, pokoreni Mediteran i ostali turniri, sve su to trofeji u riznici HRS-a. Nitko na svijetu to ne može osporit. Međutim sada, ovog trenutka kada naša reprezentacija kreće u dvoboj protiv Švedske za peto mjesto na svijetu, gorčinu prosipa trener i izbornik Červar koji sebe naziva najtrofejnijim u povijesti rukometa, koji za poraz krivi IHF, EHF i sve ostale organizacije. Koji je dobio osam golova u trenutku kada je igrao bez golmana. 

Svi su krivi, i klubovi, i sustav, i suci, i novinari. Samo trener nije kriv. On nije kriv što opetovano tvrdi da nema lijevog vanjskog igrača iako je najboljeg šutera SEHA lige poslao kući. Opetovano tvrdi da je primio samo tri pogotka bez vratara. Opetovano tvrdi da su igrači od 20 godina “premladi” da bi igrali. Opetovano tvrdi da su u domovini svi protiv njega i reprezentacije.

Gospodine Červar, reprezentacija Hrvatske je postojala i prije vas, a postojati će i poslije vas. Igrače koje vi dobivate na pladnju, a odbijate uvrstiti u reprezentaciju, su produkt klubova koji zadnju kunu ulažu u te dečke i njihov napredak. Najmanje su produkt tog kluba koji je vječni prvak države i gospodar dana i noći kada je rukomet u pitanju. Hrvatska, gospodine Červar, ima budućnost u talentima koji igraju širom Lijepe naše i regije, a kojima vi ne znate ni ime već su za vas oni  samo “dečko” ili “mali sa brojem 6”. Te klince niste vi stvorili, niste ih trenirali, niste savjet dali, niti utakmicu njihovu pogledali. Te dečke stvaraju mali radni ljudi koji vole rukomet i koji za njega žive, a ne žive od njega.

Iako volite podilaziti masama, igrati na kartu patetike i nacionalnog naboja, morate razmisliti da tu u Hrvatskoj ipak postoje ljudi koji vole rukomet i rade čuda u rukometu. Svaki dan na istrošenim parketima naše države, bez kune u džepu. Ti ljudi ostavljaju jaja u dvoranama svaki dan,n da bi vi imali pravo birati najbolje među njima. Ti ljudi nisu ona masa ljudi iz Minhena ili Kelna koja prati rukomet samo u siječnju mjesecu svake godine. To je masa ljudi koja svaki dan brine da bi HRVATSKA imala najbolje rukometaše na svijetu. Rukometaše koje vi birate, a očito ne birate po savjesti i znanju već po poslušnosti prema vrhušci.

I dok ljudi iz Minhena i Kelna skandiraju vaše ime, a vi se uzbuđujete na to, sjetite se samo potencijala. Sjetite se što ste mogli da ste htjeli. Ali da, niste mogli jer vam nisu dali. Nije hrabrost popesti se na stablo i vikati JA SAM NAJBOLJI… Hrabrost je sići dole.

Gospodine Červar, vaša stručnost nije upitna, ali poslušnost prema krivim osobama jest. Vi ne radite to u interesu Hrvatske, već u interesu jedne osobe i jednog kluba. Ali taj klub nije niti će ikad biti HRVATSKA!

Iznad svih – HRVATSKA!

Komentari

komentari


Related Articles

Riječko stanje uma

Da, i mene je osobno jučer Rijeka jako razočarala. Koga ne bi ona igra i predstava toliko uznemirila kada naši

LIGA PRVAKA: Rijeka na pobjednika između TNS i Europe

Rijeka se nakon 18 godina i Partizana, ponovno našla u ždrijebu UEFA-ine Lige prvaka. Nešto nakon 12 sati ždrijebani su

Krenule pretplate

Danas je u 10 sati krenula prodaja pretplata za novu sezonu HNL-a. Iako su pojedine cijene ulaznica podigle “buru” negodovanja, ipak