by F. Stojanac | 03/08/2015 10:38
Konačno je osvanuo i taj dan. Mirno, tiho, povučeno je zakucao na vrata. Toliko česti osjećaj nervoze i iščekivanja je ovoga puta u potpunosti izostao. Trebalo je proći sve do kasnog popodneva da zatrese kosti, prođe kralježnicom i uvuče se u srce.
Nekoliko pivi u jednom od obližnjih kafića i onda put uzbrdo. Osjetio sam iznenađenje vlastitih mišića, naviklih na spuštanja prije utakmica i penjanja nakon, ovom iznenadnom promjenom uobičajenog rasporeda. Naviknut će se u ove dvije godine, prihvatiti i zaboraviti dosadašnju praksu.
Ipak, srce nikada neće. Promatrao sam to moderno čudo izniklo u svega nekoliko mjeseci, svježe obojene stepenice, nove stolice, glatku travnatu podlogu. Divio sam se svemu tome, ali prva ljubav, sveto mjesto na kojem su provedeni toliki sati ne izlazi tek tako iz glave. Ušminkana i svježe sređena ljepotica nikada neće imati takvu dušu, povijest, uspomene kao ona jedina, vječna, posebna.
No, poznata lica, pogled na Kvarner i umanjenu varijantu poznatih stijena izbacila su sve sumnje iz moje glave, postigli da prihvatim ovo mjesto, budem sretan što se nalazim ovdje i uživam. Baš kako poručuje Hladno pivo, “kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala”.
Konačno pobjeda. Predugo smo ostali zakinuti za valove nakon utakmice, skandiranje i slavlje. Ispijanje pive s osmijehom na licu, bez grča. Ni danas nije sve bilo idealno, poneka vrlo slaba reakcija već tradicionalno nesigurnog Vargića, nesporazumi uže obrane i lopte bačene u bunar od strane veznog reda podsjećali su na to da ovogodišnja Rijeka ne teče tako mirno i moćno kao što nas je navikla u posljednje vrijeme. Nekada ni nije potrebno, i takva kakva jest, sa svim svojim manama, može biti dovoljno jaka da nam donese radost.
Niti krvnički nekažnjeni startovi igrača kluba kojeg samo HNS ne smatra filijalom modrog susjeda nisu bili dovoljni da pokvare feštu i veselje. Bijeli su ostavili srce na terenu, ljetno nebo nad Rijekom ukrasilo se dugotrajnim vatrometom. Potpuno zasluženo.
Bekovi su svojom borbenošću zapanjili, potaknuli mnoge na razmišljanje o tome kako bi grčki skauti češće trebali posjećivati tribine, možda je upravo njihovo prisustvo zaslužno za ovakvu metamorfozu. U samom vrhu napada čarobnjak Bezjak (divne li antiteze) izluđivao je stopere, koristio svaki milimetar slobodnog prostora, milovao loptu i apsolutno zaslužio pogodak, a vjerojatno i više.
Ako nastave s ovakvim partijama vrijeme će Rijeci vratiti sve promašene prilike i pogođene okvire vrata. Nešto vremena će trebati i da se navijačke glasnice priviknu na novi ambijent, moćnom instrumentu skrivenom iza imena Armada nedostajalo je ponešto podrške ostalih sektora, zajedništva, animacije. Iako je u nekoliko navrata pjesma koja nije stajala zvučala ultra snažno, Rijeka može to i bolje, iskoristiti sve prednosti tribine uz sami teren, stvoriti pritisak i atmosferu od koje će i najhrabrijim gostima zaklecati koljena. Već sljedeća domaća utakmica će, bez ikakve sumnje, donijeti dodatne pomake i na tom polju. Znamo tko nam dolazi u goste.
Što reći za kraj? Prva utakmica na novom, zamjenskom stadionu, prva pobjeda sezone, prvi doticaj sa šampionskim snovima. Ne budite me, rekao je jednom predsjednik Mišković. Uistinu, ne budite, neka ovo bude samo uvod u dugi niz uspjeha, u stvaranje istinitog mita od neosvojivoj rujevičkoj utvrdi, mjestu gdje će Rijeka, nadajmo se, ispisati nove paragrafe u knjigu uspjeha. Ne budite me, sanjati je predivno. Neka ovaj san potraje do trenutka kada će početi onaj još noviji, ali ujedno i stariji. San ispod stijena i pored mora, san o svetoj kavi i srcu koje je na mjestu.
Do tada, neka Rujevica bude dostojna zamjena, neka se njene mreže pune golovima igrača u bijelim dresovima, a vitrine osvojenim trofejima. Sinoć se odvio prvi čin, dostojan svih očekivanja. Nek i sljedeći budu takvi.
Foto: nk-rijeka.hr
Source URL: http://www.hocuri.com/mala-ljubav/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.