Menadžer u bolnici

14 tra., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Naša Rijeka polako ulazi u završnicu sezone koja će potrajati još mjesec i pol dana. Kada pričamo o natjecanju u 1.HNL, a ako gledamo samo naš klub, stvari su kristalno bistre poput hladne Rječine. Rijeka je „uhapšena“ na drugoj poziciji i ne postoje šanse da se dogodi neki pomak s pozicije doprvaka države. Iako mnogi mediji vole izbjegavati prerano zaključivanje činjenica, u ovom slučaju moramo biti realni i konstatirati da je momčad s Kantride drugu godinu za redom najbolja momčad lige iza zagrebačkog Dinama i da će u narednoj sezoni nastupati u kvalifikacijama za Europa ligu.

Polako se klubovi, barem oni ambiciozniji koji su lišeni borbe za puko „preživljavanje“, okreću temama poput sastava momčadi za iduću sezonu, priprema za nadolazeće susrete te mnogim ostalim tehničkim pitanjima. Rijeka je tu učinila prvi korak, po pitanju strategije i funkcioniranja kolektiva unutar HNK Rijeke. Dosadašnji trener prve momčadi, nama svima dragi i znani Slovenac, gospodin Matjaž Kek, postaje tzv. „Club manager“.

S pozicijom klupskog menadžera se ponajviše susrećemo u engleskom nogometu kamo su treneri prvih momčadi ujedno i „šefovi struke“ za sve segmente u radu omladinskog pogona i rezervne ekipe. Ostaje upitan točan djelokrug djelovanja koji je dogovoren s članovima uprave HNK Rijeke, ali pretpostavljamo kako Matjaž Kek ovime postaje osoba koja je zadužena za upravljanje prvom momčadi Rijeke kao i osoba koja je odgovorna za rezervnu momčad i omladinski pogon te sama bira suradnike i raspoređuje ih po školi nogometa.

Također, ukoliko je preuzet model iz Premier Lige, klupski menadžer postaje glavna osoba u dovođenju igrača ili eventualnom otpuštanju i prodaji istih. Na neki način postaje autonoman u odluci kojega igrača dopeljati te nakon odluke prepušta sportskom direktoru da obavi poslove vezane za pregovore.

Velik je to napredak sportske politike u odnosu na ostale klubove i sportska društva. Matjaž Kek kao jedna osoba, u svoje je ruke dobio gotovo „cijeli“ klub. Takvo uređenje i hijerarhija ima svojih prednosti i nedostataka. Primjerice, prednost je u tome što će trener prve momčadi moći nametnuti neke zamisli i ideje ostalim voditeljima mlađih selekcija, uputiti ih na zadatke kojima bi se trebali posvetiti te pokušati usmjeriti omladinski pogon da radi u cilju stvaranja igrača za prvu momčad kluba.

Isto tako, pošto je Matjaž Kek trener koji je prije svega odgovoran za rezultat i rad seniorske momčadi, on mora imati autonomiju u odabiru igrača koje želi u svojoj „križaljci“, on mora imati pravo na sugestiju i odabir stila igre u mlađim dobnim skupinama i mora voditi brigu o onima koji „dolaze“. Na kraju krajeva, za sav rezultat odgovara upravi i navijačima.

Ako promatramo s druge strane, ovakvo uređenje stavlja veliki „teret“ na leđa trenera prve momčadi Rijeke. Obim posla se drastično povećava te uz fokusiranje na rad sa svojom bazičnom momčadi, Matjaž Kek će morati dosta vremena odvajati za koordiniranje rada sa trenerima i stručnjacima u školi nogometa. Vrijeme će pokazati da li je odluka vodstva kluba bila dobra ili loša. U svakom slučaju, ovo je napredak u sportskoj politici i odmak od pomalo učmalog „balkanskog“ sistema.

Kada već pričamo o našemu treneru, zasigurno više glavobolje od nove funkcije mu zadaje prava “mala klinika” kod napadača prije utakmica s Hajdukom i Dinamom. U trenucima kada se stišala priča o ekipnoj (ne)realizaciji nakon odlaska Kramarića, u trenucima kada je Bekim Balaj počeo trpati golove kao na tekućoj traci, dolazi do novog stres-testa za riječku momčad. Albanski reprezentativac je na samom startu utakmice zaradio puknuće kosti u stopalu te će po prvim liječničkim prognozama izbivati dosta dugo s travnjaka, da propusti najbitniju utakmicu sezonu, onu u polufinalu Kupa. Bekimu zaista zahvaljujemo na srčanosti i borbenosti te činjenici da je sa slomljenom kosti u stopalu odradio cijelu utakmicu do kraja i zabio pogodak. Želimo mu brz oporavak i što više pogodaka za našu Rijeku.

Što se tiče njegovih zamjena, izbor pada na jednog jedinog igrača imena Josip Ivančić. Statistika mu za sada nije impresivna kao što se postavlja pitanje njegove trenutne forme, što igračke to mentalne. Bugarski reprezentativac Ventsislav Hristov se oporavlja od rupture mišića te također neće biti spreman za ova dva dvoboja.

Trener Kek nema puno manevarskog prostora oko izbora napadača, pa ukoliko se ne odluči  na igru sa “lažnom devetkom”  nameće se logičan izbor priključivanja nekog od mladih perspektivnih nogometaša iz rezervne momčadi koju uspješno vodi Ivica Kulešević. Matej Mršić, Mate Bajić ili Filip Dangubić bi mogli biti rješenje, poglavito za dvoboj u Splitu protiv ne previše moćnog Hajduka. Dovoljno je prisjetiti se 2005. godine i Ahmada Sharbinija koji je u svom prvom nastupu u prvoj momčadi Rijeke zabio Hattrick ekipi Varteksa i to na gostovanju u Varaždinu.

Sve u svemu, očekuje nas zanimljiv vikend i još zanimljivija srijeda. Protiv Hajduka za samopouzdanje, pa protiv Dinama po finale Kupa.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović