MERCATO (2/3)

21 svi., 2014 by L. Stojčić

Print this article Font size -16+

Prvi dani ljeta godine 2013. nisu ni naslućivali što nas čeka u narednoj sezoni. Rijeka je u zadnjim kolima igrala loše i gubila bodove na sve strane. Srećom, isto se događalo i Splitu koji nam je bio konkurent za zadnje euro-mjesto. U predzadnjem kolu napravila je ogroman korak unatrag prema plasmanu u Europu. Doma je deklasirana od strane Zadra koji se grčevito borio za ostanak. U zadnje kolo Rijeka je ušla s nadom da će pobijediti Zagreb i potvrditi njihov pad u niži rang, a da će Zadar uzeti barem bod protiv Splita. Srećom, to se  i dogodilo. Rijeka je sa 4-1 tukla Zagreb, a Stipe Perica je golom iz penala u 67′ postavio 2-2 na Stanovima. Srećom po nas tako je i završilo. Nakon četiri duge godine Rijeka je opet bila u Europi. A za tu Europu se valjalo i pojačati.

LJETO 2013.

Prvo su nam se vratili igrači s „posudbe“ u Slavoniji. Kvržić i Lešković (tu je „vratili“ uvjetno rečeno) te Lisjak iz Osijeka, a Miloš iz Cibalije. Istovremeno su na Kantridu došli i igrači iz Pomorca, na čelu s prvim strijelcem lige Pilčićem (ubrzo je preselio u Koper). Osim dva novaka, ostali se nisu dugo zadržali pod stijenama. Lisjak je, na pomalo grub način, napustio klub. Šteta, dečko je sezonu prije imao ponudu Austrije Beč. I ostao je. Zanimljivo je da je umjesto njega otišao Kardum iz Osijeka, a osječku jedinicu je čvrsto zgrabio Vargić. Lisjak se prestao baviti profesionalnim nogometom te je potpisao za niželigaša iz Pule, originalnu Istru, a Miloš je odbio odlazak u Pomorac i skrasio se u Sieni. On nije bio jedini naš igrač koji je završio u Serie B. Dva mlada igrača, Klapan i Fumić su na ljeto napustili Rijeku i završili u Primaveri Spezije, a pridružio im se  i Čulina. Dakako, on je otišao u prvu ekipu. Većina ostalih „pomoraca“ je ili opet završila u redovima Pomorca (uključujući i Slugu koji je nakon posudbe u Veroni preusmjeren u Pomorac, dok se je u Veronu vratio Jogan) ili je dobila papire.

Među odlascima treba izdvojiti posudbe Tadića i Neretljaka u Zadar. Posebno je zanimljivi slučaj Tadića koji je početkom prijelaznog roka došao iz Melbournea, a krajem prijelaznog roka završio na posudbi u Zadru. Ivor Weizter je otišao u iranski Malavan kod Skočića, a Drago Gabrić na posudbu u Domžale. Mierzejewski je dobio čiste papire, kao i Mutombo. Svi ti igrači su u Rijeci označeni kao višak, neki zbog svoje objektivne (ne)kvalitete, a neki zbog promjene filozofije trenera (npr. Neretljak koji je bio Scorijina želja, a nije se uklapao u Kekove zamisli). Ostvaren je i jedan unosan transfer. Damir Kreilach, motor riječke momčadi u prethodnim sezonama napustio je Rijeku te se skrasio u Unionu iz Berlina. Veteran i legenda kluba, Kristijan Čaval okačio je kopačke o klin i završio dugu karijeru u najdražem dresu.

Sve te odlaske je trebalo i nadomjestiti. Kako je već napisano, osječki dvojac, Kvržić-Lešković prvi je sletio, a nakon njih Tadić i dva momka iz Širokog. Jedan je bio široj javnosti nepoznati Zlomislić, a drugi naš bivši junior, Bertoša koji je od strane navijača dočekan sa skepsom, pa i podsmijehom. Riječka, točnije kvarnerska javnost je bila na iglama. Ulica nije bila pretjerano zadovoljna, neki su tražili i glavu SD-a, Srećka Juričića, ali Bjondo je radio u tišini. Onda je odjeknula bomba. Iz Dinama i Lokomotive su dovedena četiri igrača. Ciljano. Zadnji vezni, Maleš, možda i najbolji zadnji vezni prethodne sezone. Odbio je Tudora i Hajduk i skrasio se na Kantridi. Uz njega je došao i mladi Boras. Desni bek. No to nije bilo sve, iz Dinama je došao „kapitalac“, Ivan Tomečak. Mnogi su ga vidjeli kao krilo, ali iskusno oko forumaša je odmah primijetilo da je to igrač kojeg Kek traži na desnom beku. Moderan, brz, sklon ponavljanju. S njim je iz dinama došao i najzvučniji od četvrice, ali i onaj koji je dočekan da najviše opreza. Bivši reprezentativac Nikola Pokrivač.

Tijekom priprema za svoje se je mjesto u bijelom dresu izborio i mladi Ajayi (produkt Akademije u Abuji) koji je već bio na pola puta prema Kostreni, a mjesto je izgubio Pilčić koji je završio u nedalekom Kopru. Momčad je polako počela dobivati konture. Iz aviona se je vidjelo da je ona mlađa, brža, modernija. Sportski direktor je doveo ono što je „general“ Kek tražio. Već do tog trenutka je to bio možda i najbolji riječki prijelazni rok. A cijelo vrijeme je u zraku visilo pitanje Anasa Sharbinija koji nije mogao „očistiti“ papire u Arabiji. U tom trenutku je prvenstvo već krenulo, a ime Leona Benka počelo se spominjati u vezi odlaska. Kuloari bruje o autu kojeg je gđa. Benko zaustavila na pola puta prema Ronchiju. Benko se vratio, tj. nije niti otišao, a na Kantridu je već došla zamjena. Ivan Krstanović. Gužva zbog koje je morao otići već spominjani Pilčić. Ipak, kad je se Andrej Kramarić posvađao s braćom Mamić iskoristila se je prilika i on je isto doveden kao šlag na tortu, dok se je vezni red podebljao Pušićem iz Osijeka, a iz Cibalije je doveden jedan od najperspektivnijih mladih stopera u državi, Mitrović. U među vremenu su stigli i Anasovi papiri, Stuttgart je izbačen i izborena je Europa League, a Riječani su mislili da sanjaju. Transferni rok iz snova. Mladi igrači, jedino Krstanović preko 30, a Anas i Pokrivač oko 27. Svi ostali između 18 i 26. Stvaranje mlade i plodne Rijeke. Rijeke budućnosti.

OUT: Kreilach (Union Berlin), Weitzer (Malavan), Pilčić (Koper), Mierzejewski (-).Mutombo (-), Lisjak (Istra), Gabrić (Domžale-posudba), Tadić, Neretljak (oba Zadar-posudba), Čulina, Klapan, Fumić (svi Spezia-posudba), Miloš (Siena-posudba), Jogan (Verona.kraj posudbe), Čaval (kraj karijere)

IN: Lešković, Kvržić, Pušić (svi Osijek), Mitrović (Cibalia), Tomečak, Kramarić, Krstanović, Pokrivač (svi dinamo), Boras, Maleš (oba Lokomotiva),Tadić (Melbourne), Bertoša, Zlomislić (oba Široki), Sharbini (Al-Ittihad)

ZIMA 2013./2014.

Rijeka je zimsku stanku dočekala u feštarskom tonu. Odlična pozicija na tablici, četvrtfinale Kupa i nezaboravna europska jesen. No, valjalo je pokrpati i neke “škujice”. Ludi tempo je uzeo danak u ozljedama i trebalo je pojačati kadar. Klub je napustio Škarabot koji se nikako nije uspio vratiti u ritam nakon ozljede. Rijeka je iskoristila 1+ ugovor, te ga nije produžila. Šteta je da i s nekim drugim igračima nije potpisan takav ugovor, primjerice Neretljak ili Alispahić. Cesarec, dugi rekonvalescent je svoju sreću potražio na posudbi u Osijeku, a dok je posudbu odabrao i Niko Datković (još jedan koji je cijelu jesen imao zdravstvenih probleme). Skrasio se u Speziji. Posudba s pravom prvootkupa (iako taj „nastavak“ ništa ne znači jer su u pitanju dva bliska kluba). Zadnji odlazak je bio onaj šokantan. Već nakon isteka prijelaznog roka Rijeku je napustio Benko. Odabrao je novac, a ne Brazil. Rijeka je dobila oko milijun eura, a Benko lijepu plaću u Kini.

Bilo je i dolazaka. Kronični problem s lijevim bekom, koji je na jesen Bertoša solidno krpao, pa čak i iznad svojih mogućnosti riješen je dolaskom Marina Leovca iz bečke Austrije, a kao iznenađenje je stigao Brazilac velikih mogućnosti. Moises Magalhaes Lima iz brazilskog prvoligaša Portuguesa. Vezni igrač koji će se u pravom svjetlu pokazati tek nakon ljetnih priprema. Stigao je i rezervni golman, Andrej Prskalo iz Istre 1961, a Ivan Mance, naš dotadašnji rezervni golman preselio je u urede riječkog prvoligaša i preuzeo funkciju pomoćnika SD-a.

OUT: Benko (Dalian), Škarabot (Olimpija), Cesarec (Osijek-posudba), Datković (Spezia-posudba), Mance (kraj karijere)

IN: Leovac (Austria Beč), Moises (Portuguesa), Prskalo (Istra 1961)

To bi bilo „kratak“ pregled prijelaznih rokova Rijeke od ulaska SS. Naredni rok će biti obrađen pun detaljnije pa o njemu neću pisati. U zadnjem „Mercatu“ će naglasak biti na pojedinim pozicijama i načinu na koji smo se na njima pojačavali, krpali, ali i rasli.

Komentari

komentari

L. Stojčić

More articles by L. Stojčić