MERCATO (3/3)

23 svi., 2014 by L. Stojčić

Print this article Font size -16+

Kao što se vidi u prethodna dva članka od ulaska SS u Rijeku je prošlo pet transfernih rokova. Prostim okom se vidi modus operandi Srećka Juričića. Od „gašenja vatre“ u prvom, tj. nakon prvoj prijelaznog roka gdje su došli Bošnjak i Drpić kao igrači na „žeton“, do ciljanog kupovanja igrača na deficitarne pozicije sad na zimu.

Nakon zimske stanke u sezoni 2011./2012. Rijeka je u prvenstvo ušla vidno oslabljena odlaskom čak pet igrača iz prvih 11, Bakovića, Gutierreza, Vukmana, Križmana i Alfereza. Kola su rapidno krenula nizbrdo. Ipak, nakon formalnog ulaska SS u klub novi SD, Srećko Juričić povlači prve poteze, na free transfer dolaze dva veterana, Dino Drpić i Ivan Bošnjak. Drpićeva uloga je bila da osnaži obranu koju je napustio Baković, ali i mladi Ljubović. Njegov dolazak se je pokazao ispravnim. Jalovi napad koji je, pokazat će se, te sezone zabio samo šest golova, trebao je pojačati nekadašnji prvi strijelac HNL, Ivan Bošnjak. Iskustvo je donio, ali ne i golove. Rijeka je prvoligaški status sačuvala, dva pojačanja/prinove su odlučili svoju sreću potražiti drugdje, a Srećko Juričić se nije odvajao od mobitela. Pred njim je bila potpuna rekonstrukcija momčadi.

Prvi potezi su bili drastični, slobodne papire je dobila jedna cijela momčad. Čak 12 igrača. Kada se danas pogleda gdje oni igraju slobodno se može reći da tu pogrešaka nije bilo. Timok Zaječar, Sloga Ljubuški, NK Krk, to su današnji klubovi nekih od otpisanih, dok za neke niti svemogući google ne zna gdje igraju. Od otpisanih jedno su Čagalj, Švrljuga, Tadejević, Tomić, Dedić i Salčinović trenutno u prvoligaškim klubovima, ail većinom u BiH.

Toliki broj otpuštenih igrača je valjalo i nadomjestiti, te je na Kantridu došlo 14 novih igrača, mahom iskusnih prvoligaških. Slobodno se može reći da smo u potpunosti pogodili sa tri Varaždinca. Brezovec je odmah u prvoj sezoni bio prvi asistent lige, a nakon što je kod Keka bio u drugom planu dobar dio prošle sezone, bljesnuo je na proljeće. I to kako, igrajući možda najbolji i najpametniji nogomet svoje karijere. Svi koji me znaju su upoznati sa činjenicom da nisam preveliki ljubitelj Breze, ali čovjek svojim igrama pokazuje kako se bori za dres svog kluba. Mujanović je stigao kao krilo, a na kraju je krpao sve, oba beka, oba krila, a bio je i u napadu. Srećom. Jednu od malobrojnih utakmica u napadu je odigrao u Stuttgartu. I zabio na slavlje. Treći je šećer na kraju. Leon Benko. Koštao je manje od 50 000€, a otišao za oko 1 000 000€. Samo sa te financijske strane je on pogodak za stoticu. A pogoci nisu niti spomenuti. Odigrao je 50 HNL utakmica za Rijeku, zabio 34 gola. Bio je prvi strijelac lige u sezoni 2012./2013. a i u trenutku odlaska iz Rijeke je držao to mjesto. U staro jato su se vratili i Dario Knežević, te Ivan Mance, dok je zajedno sa Manceom, iz Pule, stigao i Luka Marić. Mance se je pokazao kao solidan vratar, a sad je u funkciji pomoćnika SD, dok su Marić i Knežević dugo činili prvi stoperski tandem. Meni osobno je transfer Kneževića uz bok onome Benka. Povratak našeg igrača nakon skoro desetljeća u Italiji. Iskustvo, mirnoća. Veliko pojačanje. Marić je došao tih, ne košta puno, a svoje zadaće, i na stoperskom mjestu, ali i na desnom beku u jednom trenutku, je ispunio.

Taj prijelazni rok se je i griješilo. Pokušalo se je sa Mutombom koji je ispao divlji talent, Vranješ je mislio da će u Rijeci igrat rekreativno i pogriješio, Gabrić je bio lutrija koja se nije isplatila. Talijan Vannucci je samo pokazao da igrači iz niži talijanskih liga u Rijeci nemaju što tražiti. Desni bok smo, kao i lijevi, dugo krpali i na kraju zakrpali sa Poljakom Mierzejewskim kojeg je Scoria trenirao u Grčkoj koji je dobar igrač, ali nije bio u stanju pratiti tempo. Dva igrača u godinama su u svojoj prvoj sezoni u Rijeci igrala bitne uloge. Mato Neretljak je sa Kneževićem činio stoperski par, a nerijetko je uskakao na lijevog beka, dok je Danijel Cesarec bio možda i ključni igrač prvog dijela sezone 2012./2013. Profinjeni napadač koji je igrao povučenu špicu i svojim loptama proslavio Benka. Kod Neretljaka se je pogriješilo pri ugovoru, te je 2+0 morao biti 1+1, s obzirom na plaću i godine, dok je u Cesarčevom slučaju Rijeka ispala korektna (pa čak i malo naivna), te mu je produžila ugovor iako je bio ozlijeđen. U bijelom dresu ga više nismo vidjeli osim na kup utakmici protiv niželigaša Zmaja. Igrački su oni puno dali Rijeci, ali su i puno uzeli u sezoni kad su kao igrači na našoj plaći igrali na posudbi u Zadru i Osijeku. Za usporedbu, te njihove dvije plaću su zbirno neznatno manje od cijele investicije Rijeke u Pomorac. U dvije godine.

Osam pozicija (GK, RB, CB, CB, LB, DM, CM, ST) je moguće u potpunosti usporediti. Kod Horvata smo igrali 4-2-3-1, te su preostale 3 pozicije lijevo i desno krilo, te polušpica. Kod Scorije je to bio 4-4-2, te imamo lijevog i desnog bočnog veznog i još jednog napadača, a kod Keka to može biti 4-3-3 ili 4-4-2. Da nam bude lakše za usporedbu neka bude u formaciji 4-4-2, iako to nije vjerna usporedna.

Kada se podvuče crta na taj prijelazni rok vidi se da je od 16 pridošlih igrača čak njih 10 (Knežević, Benko, Brezovec, Mujanović, Marić , Mance, Vargić, Jugović, Cesarec, Neretljak) predstavljalo veliko pojačanje za klub i „upgrade“ na sezonu prije, dok je „problem“ bio jedinog kod ugovora Neretljaka i Cesarca. Četvorica u bili promašaji. Gabrić i Vranješ skupi promašaji, dok su Vannucci i Mutombo ipak bili nešto jeftiniji po blagajnu Rijeke. Weitzer je ostao nedorečen. Mogao je imati mjesto u ovoj Rijeci, nekim svojim igrama je pokazao svoj talent, ali ovo je Rijeka koja uz talent traži i disciplinu.

Komentari

komentari

L. Stojčić

More articles by L. Stojčić