Miševi iz rupa izašli

30 srp., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Naš je klub jučer uplovio u sedamdesetu godinu svojega postojanja. Odavno se već zacementirao u srcima Riječana i Primoraca te svih koji vole ovaj kraj, svoj zavičaj. Zaplovio je naš brod nekim novim vjetrovima te će danas nakon tih sedam desetljeća napokon dobiti svoj legitimni i pravi dom. Srce svakoga kluba u kojemu će se proizvoditi sreća, radost, sportaši i ljubav prema klubu. Iako smo mi navijači Rijeke jako zadovoljni i zahvalni na “darovima s neba” ima jako puno onih kojima je svaki progres mrzak, a uz to se mole da susjedu “krepa krava”.

Nevjerojatan je taj hrvatski jal. Otužna je svakodnevica društva u kojemu taština igra veliku ulogu i kroji svakodnevicu prosječnoga ‘rvata. Godinama se šutjelo i guralo naš klub nogom u kut sobe kao neku malu mačkicu koja dosađuje vlasniku. Nebitna Rijeka je bila samo jedan od kolektiva koji služi drugima za poligon i ostvarivanje ciljeva. Sada kada se stvari mijenjaju, na bolje za cijeli nogomet i sport u našoj opustošenoj zemlji, iz rupa izlaze miševi.

Predivan kompleks na Rujevici s pet nogometnih travnjaka, stadionom s tri UEFA-ine zvjezdice te “milijun” ostalih pratećih sadržaja je jedini takve vrste u ovom djelu Europe. Gotovo da možemo reći kako se naš klub svrstava u red rijetkih na cijelom kontinentu koji može uživati ovakve blagodati treniranja i napredovanja u srcu svojega grada. Kamp za nogomet, za sportaše, za cijeli grad i regiju. Ali ne. To je za hrvatske dušobrižnike “Guantanamo”. To je za one koji prolijevaju žuč “sranje od stadiona” kojim su nasamareni Riječani i ljubitelji nogometa. To je za sve “velike” novinarske kuće priča o gostujućoj tribini s tri metra ograde i “zatvoru na Rujevici”. Nadaj Bože da se netko osvrnuo na jedinstveni sportski kompleks u Hrvatskoj. Jedini sportski objekt u Hrvatskoj koji nije izgrađen državnim novcem, odnosno novcem nas građana. To je jedino ulaganje u sport od strane privatnika koje će koristiti tisuće djece grada Rijeke i okolice. Ali to miševima nije bitno.

Došli “stranci”, investirali u naš grad, našu državu. Napravili su nešto što ne bi imali ni za još tih 70 godina, ali ni to nije dovoljno. Treba popljuvati Rijeku gdje se god stigne jer se drznula napraviti nešto u čemu ne uživaju niti veliki Dinamo ni još veći Hajduk. Rijeka se okuražila i odlučila napraviti nešto za nogomet, a ne samo uživati na blagodatima države i državnih sponzorstava. Ali to nije bitno. Bitna je montažna ograda od tri metra koja će smetati dragim gostima u gađanju vratara ili navijača s ostalih tribina.

Rijeka će večeras otvoriti vrata svojega zamjenskoga stadiona. Nogometaši će se zaigrati s loptom na travnjaku, a navijači će im davati podršku s tribina. To većini ‘rvata smeta jer ‘ko je vidio raditi feštu bez velikog Dinama ili još većega Hajduka. Zar postoji još netko u Lijepoj našoj tko se bavi nogometom osim spomenutog dvojca? Sramota da ste se drznuli raditi kamp za sebe, a da niste pitali veliki dvojac. E sada za kaznu nećemo nikome prenijeti kako lijepi kompleks imate i kakav predivan stadion ste napravili. Pričat ćemo o “Guantanamu na Rujevici” i stadionu koji “krši ljudska prava”. Jer kada jednom dođete na Maksimir i Poljud, ljudska prava poprimaju posve drugačiju dimenziju.

Stvarno je teško nekoga nagraditi barem riječima hvale. Teško je tim i takvim ljudima preći preko svoje zavisti i reći: “Svaka čast”. Vidjeli smo u prošlosti kako se popljuvala “Drosina”, kako je nekome smetao plan za novi “Gradski vrt”. To je ono što naš nogomet treba i za čime sportaši žude, a većina pljuje. Nama navijačima Rijeke nije teško reći kako je Poljud najljepši hrvatski stadion ili kako Dinamo ima fantastične uvjete i terene iza juga Maksimira. Nije nam to teško za reći jer to predstavlja činjenicu i nešto što samo može poboljšati hrvatski nogomet.

Samo ti nama naša Rijeko nastavi svojim putem. Ne trebaš se osvrtati na sluganska pera onih koji su se 20 godina vodili tezom “divide et impera” i koji su učinili nogomet privatnim biznisom na račun poreznih obveznika. Sada plaču i cvile jer ne znaju kako dalje. Bliži se kraj moćnoj dinastiji dva kluba bratska, a počinje vrijeme onih koji su godinama “čamili” u čekaonici, u kut ih se šutiralo i gazilo vojničkim (državnim) čizmama. Samo nastavi plovit Rijeko i uvijek budi SAMA PROTIV SVIH!

Dobrodošli na Rujevicu, dom HNK RIJEKE!

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović