by Hoću Ri | 23/12/2014 14:38
Sigurno ste čuli za Mr. Wolfa. To vam je onaj iz Paklenog šunda. Čovjek koji rješava sve probleme. Ako, ne daj Bože što zaškripi, pođe u krivom smjeru, izjalovi se i dogode se slične pojavnosti – samo zovite njega. Uglađen je s urođenim aristokratskim stilmanirima, a mozak mu radi sto na sat. Spretan, okretan i lukav poput pustinjske lisice. Ukratko rekao bi naš narod, (poznat po svojoj genetski urođenoj prefriganosti) znade se snaći. Dakle, upoznali ste ga na velikom platnu i manje – više pomislili ste da je priči kraj o liku i djelu predmetnog džentlmena. E, pa nije. Prevarili ste se.
Svaki bolji i utjecajniji nogometni klub koji iole drži do svoje reputacije ima jednu takvu personu na svojoj tajnoj platnoj listi. Zašto bi naš klub bio izuzetak? I mi konja za trku imamo. Nije da ne košta, ali njegovo djelovanje vrijedno je svake uložene lipe.
Svime i svačime se Mr. Wolf bavi, ali zenit angažmana mu predstavlja period u prijelaznom roku. Tada mu je glavna zadaća odbijati prevarantske menadžere koji u jatima slično morskim psima obilaze nogometne klubove i pokušavaju utrapiti kilave stopere, otromboljene veznjake i razroke centarfore. Lijeve bočne s dijagnozom idiopatske epilepsije ne želim ni spomenuti. Isto tako i zadnje (bez)vezne s genitalnim herpesom. Zapravo Mr. Wolf je gromobran koji odjeljuje i štiti izvršnu upravu kluba od primitivnih upada samozvanih menadžera naspram pravih ponuda ozbiljnih namjera.
Sjedio je tako naš Mr. Wolf spokojno u svom uredu kada u zao čas začuje divljačko lupanje po vratima. Bez poziva upadne u sobu ljudeskara od svoja dva metra. Mr. Wolf ga je prepoznao u trenu. Bio je to menadžer Mile Komančero. Specijalist za sjevernoameričko tržište. Subspecijalizacija su mu bila indijanska plemena sklona nogoloptanju što je više nego povijesno prikrivena činjenica. Veliki Bijeli poglavica iz Washingtona je, pogađate, zaslužan za tu svinjariju. Pronicavi Mile je odlučio ispraviti povijesnu nepravdu i dokazati (u korist svog džepa, naravno) da su Indijanci novi Afrikanci. U momke s Crnog kontinenta ili porijeklom s njega nitko prije trideset godina nije vjerovao, a vidi ih sad. Drogba, Yaya Toure, Obi Mikel, Kalou, Pogba, Balotelli. Nastavite niz. Neupitno je Mile Komančero vizionar i prorok. Na tragu Nostradamusa i Ezekiela.
Govorilo se za njega da je odležao u ćuzi poradi ubojstva i teškog razbojništva. Tamo je navodno upoznao klan s Topčidera koji ga je uputio u sve tajne nezakonitog poslovanja.
Našpičenog nokta malog prsta, s masivnim pečatnjakom na srednjem prstu i raspelom na rutavim, razdrljenim prsima, vrteći čačkalicu mesnatim jezikom po slinavim usnama, šeretski je prozborio.
“Di si vučino, kućo stara. Ta nismo se vidjeli još od punskih ratova, jelde?“, umiljato zausti i pogleda Mr. Wolfa načinom hijene koja bulji u strvinu kozolike antilope.
“Prijeđi odmah na stvar Mile, prodavaču pokrivača naseljenim velikim boginjama ubogim crvenokošcima u rezervatu“, odrješitim glasom uzvrati dok su mu se zjenice sužavale.
“Tako mi velikog Manitua, nisam to bio ja, već Jole Mutikaša, sin Škije iz Zagvozda i unuk Joze Kozojebca. Znaš da se o mojim štićenicima brinem kao o vlastitoj djeci. Nego, slušaj. Imam jednog centarfora iz plemena Šošona koji gađa loptom u rašlje istovjetno kao što je strijelom kadar probiti oko bizona na sto metara. Ima biciklistička pluća i pregled igre doktora Socratesa koji mu je usput i u rodu s majčine strane. Malo pije, još manje jede. U stanju je biti budan tri dana i četiri noći. Pri inicijaciji iz mladića u odraslog čovjeka koje prolaze svi pripadnici plemena u halucinantnom stanju prouzročenom teškim uvjetima kušnje indijanskog obreda izabrao je ime Modro Mudo. Iz jednostavnog i bolnog (jebeno bolnog !!!) razloga što je prigodom rituala obješen za isto. Ono je promijenilo urođenu boju i pomodrilo za sva vremena. Odabrano ime mu je ostalo na diku i ponos za vjeke vjekova.”
“Dečko bez mana i sa samim vrlinama, ha?“, podrugljivo otpovrne Mr Wolf.
“Nema koristi od skrivene vrline i zakopana blaga. Kada kudim ja kudim, ali Modro Mudo je ekstra klasa. Neka me ovog trena grom pogodi ako lažem. Ti znaš da ja tebe cijenim kao svog dobrog i nažalost pokojnog oca. Modro Mudo ima samo jednu minijaturnu manicu. Skoro pa nije vrijedna spomena. Tebi ću je otkriti, zato što si častan i pošten čovjek. Tko može lagati takovoj solomonskoj glavi? Samo ga treba držati dalje od vatrene vode. I to je sve. Majke mi.“, slatkorječivo i krajnje laskavo odgovori Mile.
“Poltron je dvonoga životinja s dušom štakora, vodom u glavi umjesto mozga i kičmom od ljepila i želatine. Tamo gdje drugi ljudi nose srce, on ima tumor iskvarenih principa“, prijezirno odvrati Mr.Wolf ,“A ti si jedan od njih“.
“Nemoj tako vučino!“ crven u licu i povišenog, prijetećeg tona sporo je razvukao rečenicu Mile. Rukom je polagano krenuo prema leđima gdje je držao skriveni i naoštreni Bowie nož od ljuto kaljenog čelika u koricama od žute glazirane kože.
Srećom…
“Upomoć, upomoć!“, upao je u sobu ustrašeni administrator ,“Neki trešteno pijani Indijanac baulja parkiralištem i prijeti kopljem“.
“Povraća po ljudima, a iz analnog otvora mu šiklja smeđi sumporni gejzir nalik na onom u Yellowstone parku“, još će preneraženi djelatnik nenaviknut na traumatične događaje.
Mile Komančero se skoro pa teleportirao na parking, brzinom svjetlosti je pospremio ubogo Modro Mudo u gepek svog džipa i nestao u vidu lastinog repa u nepoznatom smjeru.
Mr. Wolf je izašao na balkon, zapalio Partagas cigaru i sam sebi u bradu pomislio da su velike sreće imali sportski direktor Felix Biondić i pomoćnik mu Ivica Ceman, angažirajući ga da odradi prljave poslove.
Kakva li će tek biti sljedeća avantura?
Autor: A. Žic
Source URL: http://www.hocuri.com/mister-wolf-mile-komancero-u-groznici-prijelaznog-roka/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.