Močvarna područja

20 lis., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Naša nogometna liga je u mnogim segmentima jedno dobro natjecanje u kojemu stasaju mladi igrači i čiji klubovi nastupaju širom Europe s više manje, solidnim uspjehom, barem u posljednje vrijeme. Ako gledamo s te ljepše strane, ta liga je svijetu dala velike nogometaše poput Luke Modrića, Maria Mandžukića i raznih ostalih i ponekad je nepošteno “škartiramo” i svrstavamo u red najgorih na kontinentu. Ipak, kada pogledamo onu drugu stranu, onda komparacija sa “močvarom” zaista pristaje poput najljepšeg epiteta koji možete naći.

Imamo već prožvakanu priču koja “maršira dalje” o dužnosnicima koji vode ligu i savez, klubova koji su se vodili i još se vode iz ureda vlade i predsjednika države, sumnjivim transferima i sponzorstvima pa sve preko priče o sucima, dolazimo do infrastrukture koja se direktno tiče i našega kluba. Naime, ono što je Rijeka napravila sa kampom i što će tek napraviti sa novim stadionom je za Hrvatski nogomet puno, ali i nedostatno za ozdravljenje. Trening centar HNK Rijeke je neprikosnoveno najbolji i najljepši takav objekt u domovini ali i puno šire te služi na ponos predsjednika Miškovića, nogometnog kluba Rijeke, svih navijača i građana ovoga grada. To je neosporno i to je činjenica. Nogometaši Matjaža Keka su dobili najbolje uvjete u ligi te je škola nogometa dobila dom i mjesto gdje će klinci iz grada i županije učiti svoje nogometne poteze i “plesti” karijeru koja bi se trebala kulminirati igranjem za prvu momčad kluba sa Kantride (uvijek i samo Kantride).

E sad dolazimo do točke gdje kažemo: “Eto, sve imamo, sad moramo biti bolji od svih”. Ima istine u toj konstataciji ali postoji i jedna zamka. Igrači HNK Rijeke u ovim jesenskim uvjetima i neprekidnoj kiši treniraju bez ikakvih prepreka na fantastičnim terenima kampa Rujevica i bruse formu te usavršavaju taktiku do granice automatizma. Sve to predivno izgleda na “ispeglanoj” travnatoj podlozi ispod glavnog stadiona u kampu, ali što se događa kada Rijeka krene u goste? E pa upravo u tome leži problem naše lige. Rijeka je sada došla na nivo na kakvom bi trebala biti cijela jedna liga koja se diči klubovima u Ligi prvaka i Europa ligi. Liga koja se nalazi na pragu najboljih 15 staroga kontinenta i koja je svake godine upravo najbolji izvoznik u našoj zemlji. Rijeka je došla na visok nivo i standard treninga ali je većina prvoligaša ostala u mulju blatnjavih i vodom natopljenih travnjaka derutnih stadiona.

Možda nije korektno prozivati klubove za uvjete jer se upravo i naša Rijeka nalazila u takvoj situacije prije samo nekoliko mjeseci, ali gledano samo iz perspektive nogometnih djelatnika, navijača i ljubitelja nogometa HNK Rijeke, s izgrađenim kampom nije riješen problem koji se tiče natjecateljskoga djela HNL-a. “Bijeli” će na domaćim utakmicama uvijek imati prednost savršenog travnjaka na kojemu do izražaja dolazi kvaliteta igrača, pas igra i kombinatorika. Na takvim terenima se puno lakše primjenjuje taktika i sve zamisli koje je trener stavio pred igrače. Kada Rijeka ode u goste, čeka ju više manje prava “noćna mora” od terena na kojima sve pripremljeno na treninzima “pada u vodu”. Imali smo priliku to vidjeti već u Kranjčevićevoj ulici gdje je travnjak bio u još donekle podnošljivom stanju unatoč tragovima traktora i tko zna kojih strojeva sve ne. Ali ukoliko ste “bacili pogled” na utakmicu u Koprivnici gdje je igrao domaći Slaven Belupo i splitski Hajduk, mogli ste primijetiti da “travnata” površina gradskog stadiona više sliči na obližnja polja kukuruza i krumpirišta nego na mjesto gdje se igra nogometna utakmica. A tek smo u listopadu.

Reći će mnogi kako gunđamo, ali je to činjenica koja također uvelike usporava razvoj nogometa i utječe na gledanost, posjećenost stadiona i kvalitetu same utakmice i natjecanja. Utakmice se pretvaraju u napucavanje lopte i sreću koja je inače bitan faktor, a u ovim slučajevima prebitan. Dok jedni ulažu velike novce kako bi podigli kvalitetu, drugi nažalost nemaju ni za osnovnu opremu za rad. I to je također razlog zašto se naša liga iz “milja” zove močvarom. Travnjaci su zaista močvare u nekim slučajevima. Tu se na odgovornost poziva upravo s početka spomenuti nogometni savez ali i lokalne samouprave. Hvale se milijunima eura poklonjenima od strane FIFA-e, ali liga i klubovi te stadioni tih klubova neće vidjeti puno od tog novca, pa čak ni mrvice. Umjesto da se klubovima pomogne barem s osnovnim uvjetima i infrastrukturom, problem se stavlja pod tepih te se samo u ponekim emisijama na televiziji ili radiju spomene loša infrastruktura. Ta infrastruktura neće narasti preko noći niti je realno za očekivati “poklon” kakvog ga je naš klub dobio u vidu Damira Miškovića.

Dokle god se na svim stadionima HNL-a ne bude igrao nogomet u regularnim uvjetima, ni naša Rijeke neće moći napredovati onoliko koliko bi htjela. Uzalud lijepe pobjede na Rujevici kada znaš da te na drugim stadionima čeka kaljuža i blato te uvjeti u kojima se ni suci ne snalaze pa dopuštaju da često gledamo “vaterpolo”, a ne nogometnu prvu ligu. Ovoj ligi ne treba puno. Trenera, djece i talenata ima. Treba joj poneki kvalitetan travnjak, koja natkrivena tribina iz koje ne viri armatura, te čisti računi vodećih ljudi nogometa. Zar puno tražimo?

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović