by C. Brozović | 20/10/2015 12:53
Naša nogometna liga je u mnogim segmentima jedno dobro natjecanje u kojemu stasaju mladi igrači i čiji klubovi nastupaju širom Europe s više manje, solidnim uspjehom, barem u posljednje vrijeme. Ako gledamo s te ljepše strane, ta liga je svijetu dala velike nogometaše poput Luke Modrića, Maria Mandžukića i raznih ostalih i ponekad je nepošteno “škartiramo” i svrstavamo u red najgorih na kontinentu. Ipak, kada pogledamo onu drugu stranu, onda komparacija sa “močvarom” zaista pristaje poput najljepšeg epiteta koji možete naći.
Imamo već prožvakanu priču koja “maršira dalje” o dužnosnicima koji vode ligu i savez, klubova koji su se vodili i još se vode iz ureda vlade i predsjednika države, sumnjivim transferima i sponzorstvima pa sve preko priče o sucima, dolazimo do infrastrukture koja se direktno tiče i našega kluba. Naime, ono što je Rijeka napravila sa kampom i što će tek napraviti sa novim stadionom je za Hrvatski nogomet puno, ali i nedostatno za ozdravljenje. Trening centar HNK Rijeke je neprikosnoveno najbolji i najljepši takav objekt u domovini ali i puno šire te služi na ponos predsjednika Miškovića, nogometnog kluba Rijeke, svih navijača i građana ovoga grada. To je neosporno i to je činjenica. Nogometaši Matjaža Keka su dobili najbolje uvjete u ligi te je škola nogometa dobila dom i mjesto gdje će klinci iz grada i županije učiti svoje nogometne poteze i “plesti” karijeru koja bi se trebala kulminirati igranjem za prvu momčad kluba sa Kantride (uvijek i samo Kantride).
E sad dolazimo do točke gdje kažemo: “Eto, sve imamo, sad moramo biti bolji od svih”. Ima istine u toj konstataciji ali postoji i jedna zamka. Igrači HNK Rijeke u ovim jesenskim uvjetima i neprekidnoj kiši treniraju bez ikakvih prepreka na fantastičnim terenima kampa Rujevica i bruse formu te usavršavaju taktiku do granice automatizma. Sve to predivno izgleda na “ispeglanoj” travnatoj podlozi ispod glavnog stadiona u kampu, ali što se događa kada Rijeka krene u goste? E pa upravo u tome leži problem naše lige. Rijeka je sada došla na nivo na kakvom bi trebala biti cijela jedna liga koja se diči klubovima u Ligi prvaka i Europa ligi. Liga koja se nalazi na pragu najboljih 15 staroga kontinenta i koja je svake godine upravo najbolji izvoznik u našoj zemlji. Rijeka je došla na visok nivo i standard treninga ali je većina prvoligaša ostala u mulju blatnjavih i vodom natopljenih travnjaka derutnih stadiona.
Možda nije korektno prozivati klubove za uvjete jer se upravo i naša Rijeka nalazila u takvoj situacije prije samo nekoliko mjeseci, ali gledano samo iz perspektive nogometnih djelatnika, navijača i ljubitelja nogometa HNK Rijeke, s izgrađenim kampom nije riješen problem koji se tiče natjecateljskoga djela HNL-a. “Bijeli” će na domaćim utakmicama uvijek imati prednost savršenog travnjaka na kojemu do izražaja dolazi kvaliteta igrača, pas igra i kombinatorika. Na takvim terenima se puno lakše primjenjuje taktika i sve zamisli koje je trener stavio pred igrače. Kada Rijeka ode u goste, čeka ju više manje prava “noćna mora” od terena na kojima sve pripremljeno na treninzima “pada u vodu”. Imali smo priliku to vidjeti već u Kranjčevićevoj ulici gdje je travnjak bio u još donekle podnošljivom stanju unatoč tragovima traktora i tko zna kojih strojeva sve ne. Ali ukoliko ste “bacili pogled” na utakmicu u Koprivnici gdje je igrao domaći Slaven Belupo i splitski Hajduk, mogli ste primijetiti da “travnata” površina gradskog stadiona više sliči na obližnja polja kukuruza i krumpirišta nego na mjesto gdje se igra nogometna utakmica. A tek smo u listopadu.
Reći će mnogi kako gunđamo, ali je to činjenica koja također uvelike usporava razvoj nogometa i utječe na gledanost, posjećenost stadiona i kvalitetu same utakmice i natjecanja. Utakmice se pretvaraju u napucavanje lopte i sreću koja je inače bitan faktor, a u ovim slučajevima prebitan. Dok jedni ulažu velike novce kako bi podigli kvalitetu, drugi nažalost nemaju ni za osnovnu opremu za rad. I to je također razlog zašto se naša liga iz “milja” zove močvarom. Travnjaci su zaista močvare u nekim slučajevima. Tu se na odgovornost poziva upravo s početka spomenuti nogometni savez ali i lokalne samouprave. Hvale se milijunima eura poklonjenima od strane FIFA-e, ali liga i klubovi te stadioni tih klubova neće vidjeti puno od tog novca, pa čak ni mrvice. Umjesto da se klubovima pomogne barem s osnovnim uvjetima i infrastrukturom, problem se stavlja pod tepih te se samo u ponekim emisijama na televiziji ili radiju spomene loša infrastruktura. Ta infrastruktura neće narasti preko noći niti je realno za očekivati “poklon” kakvog ga je naš klub dobio u vidu Damira Miškovića.
Dokle god se na svim stadionima HNL-a ne bude igrao nogomet u regularnim uvjetima, ni naša Rijeke neće moći napredovati onoliko koliko bi htjela. Uzalud lijepe pobjede na Rujevici kada znaš da te na drugim stadionima čeka kaljuža i blato te uvjeti u kojima se ni suci ne snalaze pa dopuštaju da često gledamo “vaterpolo”, a ne nogometnu prvu ligu. Ovoj ligi ne treba puno. Trenera, djece i talenata ima. Treba joj poneki kvalitetan travnjak, koja natkrivena tribina iz koje ne viri armatura, te čisti računi vodećih ljudi nogometa. Zar puno tražimo?
Source URL: http://www.hocuri.com/mocvarna-podrucja/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.