“…moralo se i to jednom desiti…”

03 pro., 2017 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Još jedan niz nepobjedivosti Rijeke završen je sinoćnjim porazom od Hadjuka. Kako jedan popularni kantautor pjeva “moralo se i to jednom desiti”. Mladi Dalmatinci ipak će krenuti u školu da sa su vidjeli pobjedu kluba za kojeg drukaju i pape i dida nad “malim i ne bitnim klubićem za sjevernog Jadrana” (unatoč toj činjenici i jučer je dobar dio repertorara “najstarije navijačke skupine na svitu” poznate kao “Nesvrstani1981” bilo klanje jednog prekodrinskog naroda, te ponavljanje znanja o uzgoju Salix babylonica). Navijačima prvaka Hrvatske ostaje samo za čestitati momčadi sa juga na pobjedi. Uzeli su ono što im je pruženo. U “eri Kek” odigrali su naši i lošije utakmice, a njihovi bolje, no igrači Rijeke izvukli bi onaj dodatni impuls koji bi prevagnuo na našu stranu. Tog impulsa, već neko vrijeme, nema, a kao šlag na tortu, kulminacija sveopćeg katatoničnog stanja u ekipi, te ozračja na tribinama (i oko njih), došao je ovaj poraz.

Kada bi krenuli u seciranje razloga ovakvog stanja u ekipi dovoljno je dotaknuti se samo jednog detalja, detalja od kojega je sve krenulo nizbrdo, detalja na kojeg se je već tada dotaklo i na kojeg se je ukazalo na ovom Portalu. Taj detalj je bijeg Marija Gavranovića, neosporno kvalitetnog igrača, no očito jako malog čovjeka, koji je dan prije kraja prijelaznog roka zabio nož u leđa svojim suigračima, a u srce navijačima Rijeke, 180 kilometara sjeverno, u Glavnu jazbinu pored Zvjerinjaka. Taj očiti potez nepoštovanja prema klubu koji ga je vratio iz mrtvih, prema suigračima koji su odbijali transfere da pokušaju ponoviti povijesnu sezonu, te ostvariti iskorak u Europi, prema navijačima koji nisu slijepi, usmjerio je jesen prvaka Hrvatske. Pogreška leži i na treneru, Matjažu Keku, koji strano tijelo nije odstranio iz ekipe niti nakon što je jedan od senatora svlačionice, Filip Bradarić, javno u medijima izrazio stav ekipe u vezi dotičnog momka. Činjenica je da je Mario Gavranović jedan od najboljih igrača ne samo Rijeke, već i lige, te da naša igra u velike počiva na njemu, no on nakon 30.8.2017. nije smio niti primirisati treningu prve ekipe, kamo li konkurirati za sastav. U ostalom, Anas Sharbini je za manji grijeh, sa punim pravom, odstranjen iz ekipe.

Mario Gavranović jedan od arhitekata najveće sezone u povijesti kluba sa Kvarnera, najveći je razlog strmopižđenja te ekipe u točno tri mjeseca.

Gledajući samo jučerašnji susret, isti je bio pravi prvenstveni, kako na terenu, tako i na tribinama. Ekipa trenera Kopića iskoristila je dva ogromna kiksa riječke obrane i pravovremeno poenitrala početkom prvog i drugog dijela susreta. Neobjašnjiva pogreška Andreja Prskala (a ovim putem pružamo Andreju punu potporu, greške se svima događaju, a on je instrumentalni dio ove ekipe) za 0:1, te vezane greške Župarića i Prskala za 1:2 pokopale su ambicije “bijelih”, a “bilima” donijele tri bitna boda u susretu u kojem su četiri puta prešli centar. I sa vrha tribina vidjelo se da je Andrej prodrman velikom greškom u trećoj minuti, a neobjašnjiv je razlog zašto ga Matjaž Kek nije mijenjao na poluvremenu, pogotovo kad se zna da na klupi ima jednog od najboljih vratara lige, Simona Slugu. Drugi bitan moment bila je ozljeda Filipa Bradarića koji zadnjih par mjeseci, padom forme Josipa Mišića sam nosi vezni red Rijeke. Nakon izlaska Bradarića i ulaska Pavičića igra Rijeke, unatoč par prilika koje su stvorene, postala je sporija, sa potezom previše, te se prečesto padalo u zamku guste obrane Hadjuk koju je predvodio veznjak Savvas Gentsoglou možda i najbolji pojedinac jučerašnjeg susret. Već spomenute prilike (Vešović-Gorgon krajem prvog poluvremena, Gavranović malo nakon drugog gola Hadjuka, te olako dosuđeni penal koji je pucao jedini igrač na terenu koji ga nije smio pucat) se u ovakvim susretima moraju zabiti, pogotovo kada se protivnik cijano povuče, te blokira prilaze vratima. Kada se na to dodaju i dvije više nego sumnjive odluke (naglašavamo da je i prekršaj nad Kvržićem koji je dosuđen kao udarac sa 11 metara krajnje diskutabilan) suca Pajača, a radi se o prekidu izglednog napada Rijeke zbog ubacivanja baklje od strane Torcide pokraj terena, a koju je (skupo plaćeni) vatrogasac odmah ugasio, te nedosuđenom drugom kartonu za Ercega (a tu je i klupa Hadjuka odmah iskoristila taj poklon i nervoznog Ercega odmah zamijenila), rezultat i nije mogao biti drukčiji do li poraz Rijeke. Pajač je pogriješio u kod pogotka Bašića koji je morao biti sankcioniran za provociranje navijača Rijeke na istočnoj tribini. Iako je gol zabio na gol iza kojega je bila smještena navijačka skupina koja bodri njegov klub, taj mladi momak iz Zagreba shodno je našao slaviti ispred navijača Rijeke. Što je to potrebno tome momku da mu je rađe provocirati druge nego da slavi sa svojima? Ne opravdavajući ikoga, no tko bi bio kriv da je sa istočne tribine došlo do neželjene reakcije?

Ovaj susret imao je i onu drugu dimenziju, navijačku. Jadranski derbi već dugo je jedini pravi navijački derbi u Hrvatskoj, a sinoć je na tribinama bilo vatrenije nego ikada na zamjenskom stadionu u kampu na Rujevici. U kavezu na jugu stisnulo se nešto više od 400 navijača kluba iz Splita koji su dio susreta proveli u bodrenju svoj kluba, a dio, kako smo već napisali, u vješanju Srba i klanju “Rečana”. Zanimljivo od kluba koji dobar dio svoje navijače baze vuče iz djelova koji su godinama bili pod Turskom, čije ime je karakteristično baš za srpske ustanike protiv Osmanlija, a kojima bi bolje pasalo ime Delije nego Torcida. No pustimo mi njih, svoje su odradili, te se okrenimo Armadi. Reakcija Armade u 60-toj minuti, kao i istup ciljano odabranog pripadnika skupine par dana ranije sa izjavom u kojoj Damiru Miškoviću poručuje da on nije Rijeka, te da riječki navijački puk ne podržava njegovu politku nesvrstanosti kojom se drži leđa najvećem zlu hrvatskog nogometa, jasno i bez ikakvih ograda poručuje – DOSTA! Dosta skrivanja iza parole “Zajedno smo Rijeka” dok se ciljano privode i kažnjavaju navijači zbog bačene plastične čaše ili nakon iživljavanja redarske službe nad djeci od sedam godina. Dvije i pol godine Armada i navijači Rijeke TRPE ničim izazvanu represiju, a da svojim postupcima istu nisi zaslužili. Dvije i pol godine Rujevica se pretvara u Maksimir, a da su zapaljene ukupno 4 baklje. DOSTA! Armada je sa povikom “JEB’O TE MAMIĆ” i sa 20-ak upaljenih baklji koje je bacila u teren pokazala da ju se, kao i većinu ostalih navijača Rijeke prije na istočnoj, a sada na sjevernoj tribini zamjenskog stadiona u sklopu kampa na Rujevici, tretira kao građane trećeg reda, a sve dok u svečanim ložama sjede ubojice i lopovi, sve dok se iz te iste lože vrijeđa navijače Rijeke. Portal HoćuRi takav postupak ne odobrava, bakljama nije mjesto na terenu (da li je na tribinama to je posebno pitanje pošto države na koje se moramo ugledati, poput Norveške, u bakljama ne vide nikakav problem), no shvaća rekaciju Armade kojoj je prekipilo. DOSTA! Za naglasiti je da jučer Armadi nije dopuštena niti cijela poruka, a dali ista ikoga vrijeđa ili se tu radi o kršenju ustavom zajamčene slobode govora dajemo vam da sami procijenite.

Mi se sada okrećemo zadnjoj europskoj utakmici sezone. Na zamjenski stadion na kampu Rujevica dolazi Milan. Ne sumnjamo da će se tražiti karta više, no i nakon Milana će se igrati nogomet. Belupo i Rudeš doma, Inter u Kupu vani. Armada, najvjerniji, će biti i na tim utakmica unatoč svemu, no Upravi ostaje pitanje – “Kako ćete puniti ostale tribine ako ne poštujete volju svojeg navijačkog puka?” Ako smo, u istinu, “ZAJEDNO RIJEKA”, onda se tako treba početi i ponašati. RIJEKA JE JUČER REKLA NE OVAKVOM HNS-u, OVAKOM STANJU U I OKO NAŠEG NOGOMETA.

Vi možete stati uz svoje navijače. Prvi korak možete napraviti na Skupštini Nogometnog Saveza Primorsko-goranske Županije koja se odžava u utorak, 5. prosinca, sa početkom u 16 sati upravo na kampu Rujevica.

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri