Mozak pametniji od srca

15 svi., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Dolazi još jedan prijelazni rok i novi “šleper” igrača će napustiti Rijeku odnosno doći pod stijene Kantride. Sav taj “šušur” oko transfera ponovno diže prašinu kada su u pitanju “domaći” igrači. Mnogo je prepirki, mnogo razdvojenih mišljenja ali i licemjerstva u raznoraznim komentarima. Traži se kvalitetna roba, ali se istovremeno proklinje one koji ne pružaju priliku našoj “djeci”.

Jasno je da bi svaki navijač svakoga kluba na svijetu volio i želio da za njegov tim igraju samo domicilni igrači koji su izašli iz vlastite škole nogometa. Jasno je kao dan da bi svi voljeli gledati riječku djecu kako gazi po travnjaku stare ali i buduće nove Kantride. Ali je isto tako jasno kao dan da su navijači željni pobjeda i da svaki onaj kojemu je stalo do kluba želi da njegov tim bude uspješan. Na tragu toga dolazimo do zaključka da su te dvije stvari trenutno gotovo ne spojive.

Nerijetko se u prošlosti našega kluba znalo dogoditi da su baš ti “domaći dečki” najveći uteg klubu, da su isti spremni prvi dignuti sidro ili napustiti brod, i da se baš tim domicilnima pripisuju neke od najvećih izdaja koje su klub i navijači doživjeli. Bilo je tu pozivanja na štrajk, bilo je odlazaka u rivale pa pljuvanja po svojemu bivšemu klubu, ljubljenja dresova mrskih nam klubova te odbijanja ugovora i traženja većih primanja. Naravno da nam najteže padaju takve stvari koje baš ti “domaći dečki” čine svome klubu. Naravno, bilo je i obrnutih primjera ali nažalost u jako maloj mjeri.

Trenutna kvaliteta igrača koji izlaze iz omladinskog pogona, bez da se netko uvrijedi, nije dovoljna da bi zadovoljila apetite prve momčadi HNK Rijeke ali i prosječnog navijača Rijeke. Ako je klub odredio ciljeve i postavio “visoke letvice” poput trofeja i Europske lige, onda nažalost omladinski pogon trenutno ne može podariti Riječanina u prvoj momčadi našega kluba. Navijači često zazivaju mlade igrače iz kadra druge momčadi te žele njih gledati po prvoligaškim travnjacima, ali u toj želji zaboravljaju da će baš oni, ti isti navijači prvi početi proklinjati majke i očeve, bogove i svece ukoliko rezultat više ne bude na razini i ukoliko ti mladi igrači ne odgovore izazovu jer vjerojatno njemu nisu dorasli.

Svi bi mi bili najzadovoljniji kada bi gledali 11 Riječana u postavi najdražega kluba, ali nismo spremni boriti se za ostanak ili samo biti prosječan klub i trpjeti tu mladost poput nedavnih sezona kada se pružila prilika, u većini, našim mladim igračima. Svi bi mi gledali Europske velikane na Kantridi i svi bi htjeli detronizaciju kluba iz Maksimirske 128, a istodobno ne želimo “strance” već domaće dečke iz škole nogometa. Te dvije stvari su trenutno nespojive, nažalost. Ako se mora birati, uspjeh kluba je ipak na prvome mjestu. Bio on ostvaren s 10 ili dva Riječana u ekipi.

Naznake da bi “svoje dečke” mogli u narednim godinama gledati u momčadi Matjaža Keka postoje. Situacija se s provedenom reorganizacijom unutar omladinskog pogona popravlja i pomaci su već vidljivi, iako i tu ima prostora za napredak. Stižu napokon i najbolji uvjeti u ovom djelu starog kontinenta u vidu predivnog nogometnog centra na Rujevici te sve ukazuje kako bi kroz sljedećih pet, šest godina, HNK Rijeka mogla profitirati od te škole nogometa koja je do sada, nažalost, “izbacila” premalo igrača koji bi konkurirali i bili nositelji ove sadašnje, jake i moćne Rijeke.

Do tada ćemo se morati zadovoljiti i tim “strancima” koji su se u velikoj većini slučajeva pokazali kao kvalitetna “roba”, a prije svega karakterne osobe koje su zavoljele ovaj klub i ovaj kraj. Možda bi se ti silni klinci u školi nogometa mogli ugledati na neke od njih, te od njih naučiti kako se voli klub, kako se voli Rijeka. A kada ti klinci stasaju, onda ćemo možda imati jaku Rijeku s odličnim mladim Riječanima u prvoj momčadi kojima će san biti jednak. Igrati za svoju Rijeku i završiti dugotrajnu uspješnu nogometnu karijeru u svojoj Rijeci.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović