Najbolji hrvatski klub

12 kol., 2014 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Koliko ste puta iz usta navijača i čelnika „Bilih“ i „Modrih“ čuli izjave u kojima se upravo njihov klub proglašava najboljim na ovim područjima? Previše, zasigurno. Samo okvirno nabrajanje tih veličanja i hvalospjeva, u kojima se prosječnom hrvatskom nogometnom zaljubljeniku pojašnjava i dočarava nadmoć ovih klubova, oduzelo bi previše vremena. Ipak, vremena se mijenjaju, a argumenti, koji su se koristili u prošlosti, danas više ne drže vodu: tradicija se napokon priznaje i ostalim klubovima, uspjesi postignuti u prošlom stoljeću već su poprilično izblijedili, a kriteriji nogometne kvalitete, koje priznaje cijeli svijet, polako postaju najvažniji element u procjeni uspješnosti nekog kluba. Samim time, HNK Rijeka je u zadnjih dvije godine promijenila svoju ulogu u hrvatskom, ali i regionalnom nogometu. Rijeka više nije „vječita treća“, već klub koji podiže letvicu i postavlja nove standarde u hrvatskom nogometu. I koliko god se ova konstatacija možda činila preuranjenom i netočnom, pogledajmo neke od razloga zašto se Rijeku, trenutačno, treba smatrati najboljim hrvatskim klubom.

Balansirana i dobro posložena momčad

Nogomet je kolektivni, a ne individualni sport- to već svi znamo. No, mnogi klubovi, pogotovo na ovim prostorima, često zaboravljaju tu činjenicu. Igra hrvatskih klubova se prečesto oslanja na jednog ili na mali broj pojedinaca, što predstavlja problem u svakoj ozbiljnijoj utakmici. Nadalje, često se zaboravljaju i one stare nogometne mudrosti  da je „napad najbolja obrana“ i da „svi moraju igrati sve“. No, ne i u Rijeci.

Sadašnja momčad riječkog prvoligaša obiluje polivalentnim igračima koji u stanju igrati na više pozicija u momčadi. Štoviše, za većinu igrača možemo reći da jednako dobro obavljaju i napadačke i obrambene zadatke koji se postavljaju pred njih, što je uvelike uvjetovano činjenicom da su motoričnost i agresija glavne karakteristike skoro svih riječkih igrača. Kolektivno napadanje i kolektivna obrana temelji su modernog nogometa, a Rijeka je daleko „dogurala“ u građenju svoje igre temeljene na navedenim načelima. Sve to omogućuje Rijeci da danas ima prepoznatljivu igru koja predstavlja nerješiv problem za skoro sve hrvatske i europske momčadi njenog „kalibra“, a, nerijetko, i za puno poznatije protivnike.

Vrhunski trener

Matjaž Kek je apsolutno osvježenje u hrvatskom nogometu. Dugo njegovani kult individualizma i soliranja u nogometnoj igri, opisan u prethodnom odjeljku, dijelom je i rezultat općeprihvaćene filozofije hrvatskih nogometnih trenera koji su svesrdno podržavali takav način igranja. No, dolaskom Keka, riječki prvoligaš je napravio oštar zaokret po pitanju taktičkih zamisli i stila igre. Slovenski stručnjak je, od prvog trenutka, naglasio da u njegovoj momčadi neće igrati „imena“, već samo oni najspremniji da trkom i nogometnom inteligencijom odgovore na njegove visoke zahtjeve. I, dok većina hrvatskih klubova luta u širokim prostranstvima svekolikih taktičkih mogućnosti, pokušavajući kopirati uspješne europske momčadi, Kek ima jasnu viziju riječke igre i od nje ne odustaje. Naglasak je, napokon, stavljen na snažne treninge koji „bruse“ i fizičku i taktičku formu igrača. Koliko je u svemu tome uspješan najbolje pokazuje činjenica da je, u vrlom kratkom roku, postao miljenik riječkih navijača, ali i šire hrvatske nogometne javnosti.

Financijska stabilnost

Financijska uspješnost kluba se, na ovim područjima, mjeri poprilično neuobičajenim kriterijima. Dok većina europskih klubova smatra da je zarada glavni pokazatelj uspješnog poslovanja, u Hrvatskoj je dovoljno redovito isplaćivati plaće igračima da bi vas se smatralo financijski stabilnim klubom. Transparentnost poslovanja kategorija je u kojoj Rijeci, na ovim prostorima, nema ozbiljnog konkurenta. Privatni ulagači, na čelu s Gabrieleom Volpijem i s predsjednikom Miškovićem, učinili su Rijeku jednom od najpoželjnijih destinacija za hrvatske, ali i strane igrače. Klub s Kantride više nema dugovanja, ne ovisi o javnom financiranju i vodi stabilnu i racionalnu financijsku politiku. Dokaz tome su i projekti novog stadiona na Kantridi i trening-kompleksa na Rujevici, koji nemaju samo sportski, veći i širi značaj za zajednicu.

Navijači

Riječki navijači su posebna priča. Armada je već odavno prihvaćena i prepoznata kao značajna navijačka skupina koja svojim vjernim navijanjem, već više od dvadeset godina, bodri Bijele u svim rezultatskim, financijskim, vremenskim i ostalim uvjetima. Njihove koreografije, nerijetko popraćene s maštovitim dosjetkama, polako postaju tradicija bez koje se teško može zamisliti neka važnija utakmica na Kantridi. Većina ostalih navijačkih skupina, u Hrvatskoj i šire, u medije dospijeva zbog svojih rušilačkih pohoda, „mjerenja kukuruza“ na tribinama, uvredljivih natpisa i ostalih oblika navijačkog „izražavanja“ koji nemaju nikakve veze s iskazivanjem privrženosti voljenom klubu. S druge strane, riječki navijači su na prošlogodišnjim europskim gostovanjima na najbolji način pokazali kako se gromoglasnim navijanjem i civiliziranim ponašanjem može pomoći najdražem klubu da ispiše nove stranice svoje povijesti.

O atmosferi na domaćim utakmicama nije potrebno trošiti riječi- sve češće potpuno ispunjena Kantrida svjedočila je brojnim nezaboravnim večerima koje na stadion privlače sve veći broj djece, pripadnica ljepšeg spola i svih onih koji prije možda i nisu pratili nogomet. Nekome to možda smeta, govori se o  „pravim navijačima“ i onima koji samo povremeno dođu na utakmice. No, uistinu, nema ljepše slike nego kada cijele obitelji pokušavaju pratiti navijanje ekipe sa Zapada, učeći pritom najmlađe riječke navijače da od malih nogu vole svoj klub na jedini ispravan način – neumornim pjevanjem i bodrenjem.

Ako ste na početku teksta bili skeptični, nadam se da vas je ovih nekoliko razloga uvjerilo da je Rijeka uistinu najbolji hrvatski klub. U ovom se članku nije govorilo o trenutačnoj formi riječkog prvoligaša – dijelom zbog praznovjernosti autora ovog teksta (koji je triput pokucao o drvo dok je pisao ovaj redak), a dijelom i zbog činjenice da rezultati nisu najbitniji. Oni se brzo mogu promijeniti, no, riječka nogometna priča, to je valjda svima jasno, nije kratkotrajna avantura. Ona je rezultat svega navedenog, svih tih malih komadića koji, polako i sigurno, Rijeku čine sve kvalitetnijim klubom. I zato bodrimo Rijeku još jače i uživajmo u njenim uspjesima, ali i ne tugujmo zbog poraza. Jer, na kraju krajeva, važno je da smo svi dio nečega većega, da možemo zajedno uživati i veseliti se svakoj novoj utakmici. I zapamtite, sljedeći put kad vas pitaju koji je najbolji hrvatski klub, ponosno recite – Rijeka.

Autor: I. Iskra

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri