Najveći uspjeh u spomen na 80-tu godišnjicu rođenja legende

by Hoću Ri | 22/02/2017 8:21

Današnji dan obilježava 80 godina od rođenja najvećeg igrača koji je igrao u dresu našeg kluba. Bilo je tu igrača koji su napravili veće karijere, igrača koji su ostvarili veće uspjehe u bijelom dresu, igrača koji su postali veće “marke”, no kada pitate navijače Rijeke: “Tko je najveći?”, u 9 od 10 slučajeva preko usana će preći njegovo ime – PERO RADAKOVIĆ.

Petar Radaković rođen je 22. veljače 1937., a na Kantridi se pojavio kao petnaestogodišnjak. Već sa sedamnaest godina debitirao je za prvu momčad na “Omladinskom” igralištu, i to 13. kolovoza 1954. na kup utakmici protiv riječke Lokomotive u kojoj je i postigao i pogodak za pobjedu od 5:1. Kako se prva momčad još nije vratila sa priprema iz Sirije ekipa je popunjena s nekoliko članova rezervne i juniorske momčadi. Kao kapetan juniora odveo je Rijeku do njenog prvog naslova pobjednika Kvarnerske rivijere 1957. god.

[1] [2]

Cijelu svoju profesionalnu karijeru proveo je u Rijeci za koju je odigrao 408 utakmica i postigao 68 pogodaka. Vrlo brzo Radaković je postao jedan od stupova momčadi, nezamjenjivi half ili spojka, izvanredan tehničar, dribler, kreativac i realizator, jednom riječju duša ekipe i pravi Kapetan. Nikakve primamljive ponude “velikih” nisu ga mogle odvući s Kantride, kojoj je ostao vjeran do samoga kraja. Bio je član ekipe koja je 1958. izborila povratak u prvu ligu.

Na prvenstvenoj utakmici protiv Slobode iz Tuzle 29. studenog 1959. (pobjeda od 5:1) postigao je pogodak nakon samo tri sekunde igre, što je (neslužbeno) najbrži pogodak u klupskoj povijesti u službenoj utakmici. Lukarić prelazi Bevandu i dodaje Naumoviću koji je ubacio u prazan prostor ispred Petkovića i Radakovića. Poluvisoku loptu Radaković je prebacio prsima na jednu stranu, slijedila je munjevita varka tijelom i Petković je odletio na drugu stranu. Radaković se tako našao sam pred Hajrovićem i pogodio za vodstvo. Za igru i pogodak glavom nakon ubačaja iz kornera na utakmici protiv OFK Beograda 13. studenog 1960. ocijenjen je desetkom.

Na kraju sezone 1963./64. po ocjenama zagebačkog “Vjesnika” Radaković je uz Naumovića izabran u jedanaest najboljih igrača 1. savezne lige. Od 1961. do 1963. nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. proglašen je za najboljeg sportaša Rijeke.

Uz Vladimira Lukarića bio je prvi riječki poslijeratni reprezentativac, a za jugoslavensku reprezentaciju nastupio je 19 puta, najviše što je jedan riječki nogometaš odigrao. Debitirao je 18. lipnja 1961. u Beogradu na utakmici protiv Maroka i ubrzo postao standardni reprezentativac (tehnički, Lukarić, koji je utakmicu započeo u prvih 11, prvi je riječki reprezentativac, a Radaković, koji je ušao kao zamjena, drugi), a na utakmici protiv Austrije u Maksimiru ocijenjen je čistom desetkom. Na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962., u četvrtfinalu odigranom pred 64000 gledatelja postigao je pobjedonosni pogodak u 85. minuti za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na Svjetskim prvenstvima. Posljednji je put nastupio za reprezentaciju 27. rujna 1964. u Beču protiv Austrije, a do tada je postigao tri pogotka. Posljednji put nastupio je u prijateljskoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., a pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada odgledao je s klupe. Umro je na treningu dva dana kasnije.

Iako mnogi naši igrači vjerojatno nisu čuli za Petra Radakovića, rijetki od njih su prošli uz grafit koji mu je posvećen, a nalazi se na mjestu bliskom navijačima Rijeke – na Kantridi, na skalinama prema armadinom Zapadu, neka i ovaj naš Bujol, bude za njega, kao i za druge naše dečke i cure koji će ga proslaviti na nekom boljem mjestu. Za Mintu, za Romića, za Komena, za našeg “Bajsu”, za Ivanića, za Severa…

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/najveci-uspjeh-spomen-80-tu-godisnjicu-rodenja-legende/