Naša fešta i naše dvorište

Naša fešta i naše dvorište

Rijeka je jučer pregazila skupu igračku Zdravka Mamića. Igračku iz najelitnijeg i najboljeg svjetskog nogometnog natjecanja, Lige prvaka, i klub koji većini hrvatskih ljubitelja nogometa predstavlja sve ono najgore što taj sport može proizvesti i u što se može pretvoriti. Nekad slavni i časni klub danas je primjer kriminala u sportu, primjer nesloge sa vlastitim obožavateljima, te član onih klubova koji nemaju ni trunke časti već je novac u vlastitim džepovima na uštrb drugih jedina mjerna jedinica. Takav klub se većini gadi i kod obožavatelja ove predivne igre izaziva iritaciju poput dodira meduze. Zato je Rijeka tako feštala jučer i zato je ta pobjeda tako frenatično proslavljena pod stijenama Kant…Rujevice. Ta naša pobjeda je odjeknula, to naše poigravanje sa „zvijezdama“ iz maksimirske šume je svima donekle došlo kao melem na ranu, pa čak i nekim ovjekovječenim Dinamovcima.

Ali, postoji jedna sorta ljudi koji su se u našem slavlju i našoj fešti pronašli prozvani i koji su opet aktivirali svoju taštinu kako bi dijelili moralne lekcije. Nije teško pogoditi odakle „vjetar puše“. To je već postalo toliko poznato da se čeka kao snijeg na autocestama u Gorskom kotaru. Svi znaju da će doći, ali se iznova iznenade. Pogađate, radi se o puku s juga naše predivne države. Tzv. „navijači Hajduka“ se jednostavno ne mire sa činjenicama te odlučuju iznova kao u filmu „Beskrajni dan“, živjeti u nekom svom paralelnom svemiru, uvrnutom i okrenutom naglavačke. Iako je Rijeka jučer feštala i samo njoj i njezinim navijačima pripada to slavlje, mnogi dalmatinski novinari i kibici Hajduka su se osjetili prozvanima da kažu „dvi-tri riči“ o jučerašnjoj „rečkoj“ rapsodiji. Vođeni terminologijom i doktrinom nekih zemalja koje dan danas na vlasti imaju totalitarni režim, navijači u toj hrvatskoj regiji gaje čudne navike prekrajanja činjenica i negiranja stanja u kojem se oni ali i njihov „najstariji, najčasniji i najpravedniji“ klub nalaze.

Iako je jučer Rijeka deklasirala Dinamo i zadržala poziciju na vrhu ljestvice, ne bi to bilo „to“ bez moralnih prodika obožavatelja kluba koji je sa 105 godina i dalje dojenče državne sise, kluba koji ima „putra na glavi“ više nego što je kamenčića na svim dalmatinskim plažama i otočićima zajedno. Obožavatelji kluba kojega pobjednička stranka na posljednjim izborima smatra vladinim strateškim projektom i kojega će država „spasiti“ te „vratiti tamo gdje pripada“, su odlučili poručiti svima nama koji smo jučer bili na Rujevici ili ispred malih (i velikih) ekrana da je Rijeka samo „hit“ koji će ubrzo propasti, a da je upravo taj klub koji je pred bankrotom, jedini legalni svrgavatelj Dinama s trona HNL-a. Bilo bi to lijepo utopističko ali i legitimno razmišljanje da u svemu tome nema govora o „jedinom pravom putu“, „pravednosti“, „filijalama“, „propaloj lijepoj priči“ i sličnim mitomanskim naklapanjima. Zamislite koliko je to nisko i jadno kada tuđe slavlje pretvarate u svoje pobjede. Ali da, nije im prvi put, nedavno se na punom Poljudu orila uspješnica koja pjeva o „večerašnjoj fešti i vinu koje se pije“ iako je semafor pokazivao 0:4.

I sve je to već viđeno. Većina nacije zna da je frustracija koju posjeduju navijači kluba sa juga Jadrana razlog takvog razmišljanja. Međutim, sada je kriv i NK Osijek. Uzorak manijakalnog i psihotičnog ponašanja koji je prvi put uočen prije četiri godine (a traje i dan danas) kada im se pred očima ukaže grb HNK Rijeke, se sada širi i na područje zvano NK Osijek i navijače spomenutog kluba. Sada su i oni krivi za stanje u Hajduku, sada su i oni „grobari“ hrvatskog nogometa, te se nemaju pravo veseliti jer su kriminalna organizacija te su „hit za hitit“. Pitate se zašto je sada Osijek kriv? Pa znate zašto… usudio se biti ispred kluba koji jedini ima legitimno pravo biti prvak države, bez obzira što su klubovi ispred njega trenutno bolji, jači i stabilniji. Tko je slijedeći? Možda Istra dogodine? Imaju pravo na svoje mišljenje, ali znate kako kažu: Mišljenje je ‘ko šupak – svi ga imaju.

Kako je sve krenulo naopačke za taj klub iz ulice Mediteranskih igra, ne bi bilo čudno da uskoro na Poljudu vidimo ritualno dodjeljivanje kartonske kopije trofeja za najbolji klub u ‘rvata. Jer to ne smiju biti „jedna Rijeka“ ili Osijek iako predvode tablicu HNL-a, već je isključivo najstariji, najveći, najpravedniji, najoriginalniji, najtrofejniji, najkvalitetniji i najkulturniji klub na „svitu“. Nešto slično smo gledali na jedinom kanalu televizije Sjeverne Koreje, kada su njihovi reprezentativci unatoč činjenici da su bili „kanta za napucavanje“, postali svjetski prvaci u nogometu. Uostalom, ti isti navijači u sve popularnijoj i češće izvođenijoj pjesmi kažu da ako ne postanu novi prvaci, svejedno smatraju da su najbolji.

Tuđe dvorište je igralište gdje se često volimo igrati. Zabranjeno voće je uvijek najslađe kao i zabranjeni poljupci. Naše slavlje i naše radosti ipak ostavite nama. To se događa 360 kilometara od epicentra koji će uskoro eksplodirati poput ekspres lonca, pa stoga nema razloga da se gleda tako daleko kada vlastito dvorište gori. „Selo gori, a baba se češlja“ rekli bi naši stari.

Rijeka je jučer slavila jer je bila bolja i jer igra dobro. Iza sebe ima ljude koji je vole i koji navijaju za svoj klub i nije ih previše briga što se događa u drugim klubovima. Naš klub nema 18 naslova prvaka države već samo jedan, nema stotine tisuća članova već tri i pol tisuće, nema ljude u vladi i saboru već tihe i vrijedne ljude, nema medijsku mašineriju već dva novinara na press konferencijama koji vole taj klub. Ali zato naš ima puno više od svega toga. Ima ljubav ljudi ovoga kraja, našega zavičaja. Ljubav koja izvire iz pripadnosti svom gradu, svom kraju, svojim ljudima i svojim užancama. Naši navijači ne dijele moralne lekcije svima koji ne „dišu“ kao oni i podržavaju sve pozitivne stvari koje mogu utjecati na naš klub i nogomet u cjelini. Autor ovog članka, unatoč određenom rivalstvu, kako klupskom tako i navijačkom, iskazuje zadovoljstvo činjenicom da je NK Osijek „stao na noge“. Bilo bi i našoj Rijeci i cijelom hrvatskom nogometu puno bolje kada bi bilo više „Rijeka“ i „Osijeka“, a manje Dinama i Hajduka…

Komentari

komentari


Related Articles

Sezona svih sezona

Nakon kratkog vremenskog odmaka objavljujemo Vam i posljednji dio naše kronike – Sezone iz snova. S veseljem se prisjećamo posljednje

Rijeka se voli sve do Udina

Nogomet piše čudne priče, poglavito kada su navijači u pitanju. Zbog navijača se nogomet i igra, bez njih to nije

Jedan od nas

Damir Kreilach. Ime koje navijači Rijeke i svi oni kojima je bijela boja na srcu tako rado izgovaraju i kojega