“Ne trebam te jer imam sve!”

“Ne trebam te jer imam sve!”

Prije nekoliko godina sam razmišljao na jedan drugi, meni trenutno nepojmljivi način. Prije koju godinu sam prihvatio svoju Rijeku kao prosječnu ekipu, momčad, klub s odličnim navijačima i ništa više od toga. Čak sam prihvatio da je to moja brižna Rijeka koja vjerojatno nikad neće biti “velika”, “jaka” i “moćna” i da se njoj ništa dobro nikada neće dogoditi.

Gledao sam natjecanja pod okriljem UEFA-e, Ligu prvaka i Europa ligu na televiziji, te razmišljao kako je nevjerojatno uzbudljivo gledati dvoboje klubova iz različitih država, iščekivati ždrijebove skupina, promatrati finala i uvijek sam izabirao jednu, dvije momčadi koje sam simpatizirao. Više manje su to bile ekipe u kojima su igrali naši reprezentativci.

Onda sam zajedljivo promatrao predivne stadione diljem Europe, hramove nogometa, moderne sportske koloseume. Pamtio sam ime svakog od njih od svakog kluba „starog kontinenta“ i uspoređivao ga s mojom Kantridom te „kontao“ kako mi nikad nećemo imati nešto poput tih zdanja.

Divio sam se klubovima  koji imaju višenamjenski nogometni kamp poput „Milanella“ u kojemu im ne fali „ptičjeg mlijeka“. Imaju svoj dom, svoje terene daleko od očiju javnosti, ostale prateće sadržaje koji su nužni za pravilni razvitak kluba. Tada sam govorio kako je „azurna obala“ najveći maksimum komfora koji si Rijeka može priuštiti kada su treninzi prve ekipe ali i omladinskih pogona u pitanju.

A vidi nas danas. Moja Rijeka osvaja trofeje. Moja Rijeka ima reprezentativce. Moja Rijeka ima igrače od 10 milijuna eura koji idu dalje i igraju u najjačim ligama na svijetu. Ta ista Rijeka se već dvije godine nalazi u ždrijebu te igra Europa ligu i to vrlo konkurentno. „Tuče hendikepom“ velikane Europskog nogometa i drži pobjednika tog natjecanja u „šahu“ do zadnje minute. Rijeka gradi stadion na ponos cijelog grada, regije i države.

Velebno, supermoderno zdanje na kojemu nećemo gledati u nebo, pratiti vremenske prognoze niti urinirati po ogradi (ima i u tome velikoga gušta). Ta ista moja voljena Rijeka za nekoliko tjedana otvara jedan od najljepših i najboljih nogometnih kampova u ovom djelu Europe sa zamjenskim (!?!?) stadionom koji će također biti jedan od boljih i modernijih u državi i okolici, a gdje će trenirati stotine djece iz grada i županije. Gdje će biti adresa mog nogometnog kluba koji dobiva svoj stalni doma sa „okućnicom“.

Vidi nas sad. Pogledajmo što imamo u svojem dvorištu. Imamo Rijeku koju smo sanjali godinama, desetljećima. Iako, meni je ona Rijeka sa početka priče bila podjednako draga. U biti, ista je to Rijeka, samo sada je našminkana, oblači najljepšu haljinu i sjeda u predivni novi auto, jurilicu. Uhvatim se u razmišljanju kako uzimamo „zdravo za gotovo“ sve ovo što se oko nas, navijača toga kluba, događa. Uživajmo u trenutku koji imamo sad i koji ćemo, kako moj otac voli reći: „Ako Bog da i majka Božja Trsatska“, imati još jako dugo. Još samo točka na “i” fali…svi znamo koja je to “točka”…

Volio sam Rijeku, volim je i sad!

Komentari

komentari


Related Articles

Rijeka osigurala titulu viceprvaka

Rijeka – Istra 1961 3:0 (2:0) Rijeka – Stadion Kantrida. Utakmica 30. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 3.500. Suci: Tihomir

8000

Nakon osam tisuća Vaših “lajkova”, jedino što možemo napisati je HVALA. Da, upravo hvala, jer svaki Vaš “lajk” predstavlja jednog

Hvala ti Dario

Od danas Dario Knežević više nije igrač HNK Rijeke. Potpisan je sporazumni raskid ugovora sa smiješkom i olakšanjem. Kapetan bijeloga