NK Orijent: Eulogija

08 lip., 2014 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Nogometni klub Orijent je osnovan 1919. godine pod imenom Orient. Tijekom rata, Orijent je odbio želju okupacijskih vlasti da se natječe u okupiranom području, te je 29 članova Orijenta poginulo u borbi protiv fašizma. Nakon 2. svjetskog rata klub nosi imena Jedinstvo, Primorac, Primorje te Budućnost, da bi se 21. lipnja 1953. klubu vratilo staro ime Orijent pod kojim je neprekidno nastupao sve do prošlog tjedna, kada je sudskom odlukom završio u stečaju.

Najveći uspjesi Orijenta i traume kvalifikacija

U sezoni 1957./58. se Orijent prvi puta natječe u Drugoj saveznoj ligi bivše Jugoslavije (koja se tada zvala Hrvatsko-slovenska liga). Orijent gubi oba gradska derbija protiv Rijeke, te sezonu završava na 12. mjestu (od 14 klubova), ali zbog reorganizacije natjecanja ispada u niži rang.

Deset godina je Orijentu trebalo da se vrati u Drugu ligu, iako je čak četiri puta igrao u kvalifikacijama (1958./59., te 1962./63. do 1964./65.). Ipak, to mu napokon uspijeva u sezoni 1967./68. u petom pokušaju (protiv Metalca iz Zagreba). U svojoj drugoj drugoligaškoj sezoni u povijesti (1968./69.), s 23 pobjede u 30 susreta, Orijent postaje prvak. Na žalost, na putu u prvoligaško društvo Orijent je u kvalifikacijama zaustavila Crvenka.

Orijent ostaje u Drugoj ligi još četiri sezone (1969./70.–1972./73.), kada je također odigrano i osam gradskih derbija protiv Rijeke, uz jednu pobjedu Orijenta, šest Rijeke, te jedan neodlučeni ishod. Nakon što je Orijent završavao sezone na četvrtom (1969./70.), sedmom (1970./71.) i petom (1971./72.) mjestu, u sezoni 1972./73. ipak napušta drugoligaško društvo zbog teške financijske krize kluba. Iako je rezultatima zaslužio opstanak, Orijentu su oduzeti bodovi zbog štrajka igrača na jednoj od utakmica.

Od sredine 70-tih godina pa do raspada Jugoslavije, Orijent igra u trećem rangu (Hrvatskoj ligi, te od sezone 1987./88., Međurepubličkoj ligi), gdje se sredinom 80-tih godina, u četiri uzastopna navrata ne uspijeva vratiti u Drugu saveznu ligu kroz kvalifikacije. Redom je Orijent gubio od Splita (1983./84.), Zagreba (1984./85.), Mladosti iz Petrinje (1985./86.) te Šparte iz Belog Manastira (1986./87.).

U sezonama 1980./81. i 1982./83. Orijent je dogurao do četvrtfinala Kupa Jugoslavije. U sezoni 1980./81., u četvrtfinalu na Krimeju dolazi prvoligaš Budućnost iz Titograda. Iako su Crveni imali puno prilika, pogodaka nije bilo, te su nakon izvođenja udaraca s bijele točke gosti imali više sreće. U sezoni 1982./83., na putu do četvrtfinala Kupa, Orijent izbacuje prvoligaše Osijeka i Olimpiju iz Ljubljane. Protivnik u četvrtfinalu je opet klub iz društva najboljih, Sarajevo. Televizija je izravno prenosila utakmicu prvi put u povijesti stadiona Krimeja. Poslije velike borbe na blatnjavom terenu, i domaćinu neopravdano poništenog pogotka zbog zaleđa, Sarajevo nakon udaraca s bijele točke ulazi u polufinale.

Stvaranjem HNL-a Orijent se od 1992. pa do 2004. natječe u 2. HNL, s izuzetkom sezone 1996./97., kada ostvaruje najveći uspjeh nastupom u 1. HNL u kojoj je osvojio 14. mjesto, no zbog reorganizacije lige ipak nije uspio opstati u istoj. U Drugoj ligi Orijent je posebno impresivan bio u sezonama 1993./94. i 1994./95. kada se s Neretvom, odnosno Hrvatskim dragovoljcem, borio za ulazak u Prvu HNL. Najveći uspjeh omladinskog pogona je osvajanje Kvarnerske rivijere 1995. godine kada je u finalu Orijent pobijedio Bari sa 1:0.

U Kupu Hrvatske, u prvoligaškoj sezoni 1996./97., Orijent je dogurao do četvrtfinala nakon pobjeda nad Cibalijom i Rijekom (2:0 na Kantridi). U četvrtfinalu, nakon što su obje utakmice završile bez golova, Orijent gubi od Varteksa nakon izvođenja jedanaesteraca.

Kroz povijest, za Orijent su nastupali mnogi igrači koji su poslije ostavili dubok trag u NK Rijeci, a mnogi i šire. Između ostalih, to su Duško Devčić, Boris Tičić, Mladen Mustać, Nikica Milenković, Danko Matrljan, Nenad Gračan, Mladen Mladenović, Saša Peršon, Robert Rubčić, Dario Knežević, Damir Milinović i Ahmad Sharbini.

Financijska kriza, rezultatski mediokritet i stečaj

Igranje u Prvoj HNL bilo je preskupo za Orijent, te se krajem 90-tih godina pojavljuju financijski problemi. Iako je, prema izvješću stečajnog upravitelja, račun Orijenta blokiran od 1999. godine, Orijent se uspio zadržati u Drugoj ligi do 2004. godine. Ipak, u sezoni 2003./04., uz samo 2 pobjede u 32 susreta, Orijent napušta drugoligaški rang po prvi put otkad je HNL-a, te sljedećih deset sezona životari u Trećoj HNL Zapad. U tih deset sezona, Orijent u pravilu završava u sredini ili pri vrhu donjeg dijela ljestvice.

Odluku o stečaju Orijenta se čekalo dugih 15 godina i bila je neminovna. Sada se traže dežurni krivci za sudbinu kluba, i upiru se prsti na relaciji RF – bivše klupske uprave – Grad Rijeka. Na žalost, od toga nema nikakve koristi, jer je ista sudbina snašla i druge velikane riječkog sporta, kao KK Kvarner, RK Kvarner, RK Pećine, a uskoro možda i ŽOK Rijeka (najtrofejniji gradski klub) koji grca u dugovima. Ista bi sudbina vjerojatno snašla i NK Rijeku da nije bilo Volpijevog i Miškovićevog kapitala. Ipak, za razliku od nekih klubova diljem Hrvatske, Orijent nikada nije ulazio u red klubova koji su “mezimci vlasti”, te ga se nije spašavalo na razno-razne načine. Također, vrijedi spomenuti da je dobar dio 80-tih godina Orijent bio de facto filijala Rijeke u kojem se kalilo puno Rijekinih igrača. Orijent je tu opciju (tj. slamku spasa) imao na raspolaganju i ulaskom Miškovića u NK Rijeku, ali je zbog utjecaja anti-riječke RF struje (koje nije bilo 80-tih godina), klupska uprava tu opciju odbila, te se Mišković odlučio za Pomorac.

Gašenje sportskih institucija ne čudi u gradu u kojem je u posljednjih dvadesetak godina “nestalo” više od trideset tisuća radnih mjesta, a s njima i mnogo važnijih institucija od onih sportskih: Croatia Line (bivša Jugolinija), Rikard Benčić, Torpedo, Tvornica papira, Vulkan, Tvornica konopa, GP Primorje, Brodomaterijal, Istravino i Transadria samo su neki od većih primjera.

Iako će klub najvjerojatnije nastaviti djelovati kao udruga Orijent 1919 (upitno je u kojem rangu), tužno je da se izvorni Orijent, kakvog su poznavale generacije Sušačana, Riječana i Primoraca, više nikada neće natjecati nakon skoro stoljeća postojanja.

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda