Nova nada

Nova nada

Kao što glasi naslov četvrtog dijela znanstveno fantastične sage, tako se i osjećaju svi navijači Rijeke te oni kojima je naš klub na srcu. Rodila se neka nova nada i to nakon samo 90-ak minuta utakmice na Parku mladeži u srcu Dalmacije. Svi smo dobili ono što smo tražili i željeli. Najbolju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone koja možda označava prekretnicu u cijeloj nogometnoj godini.

Već su stotine stranica ispisane o podbačaju koji nam je Rijeka priuštila već na samom otvaranju sezone. Nećemo se vraćati na nesretni Aberdeen koji će još dugo stajati kao otvorena rana na srcu svih nas, već ćemo se dotaknuti našeg HNL-a u kojemu je naš klub odigrao već sedam utakmica, a većina od njih su bile kao sol na toj dubokoj rani. Nikako da dečki pod dirigentskom palicom Matjaža Keka dođu na „zelenu granu“ s loptom. Prvo obrana, pa onda napad, zagorčavali su vikend svima na stadionu ili uz male ekrane. Rijeka ima jaku i dobru momčad, ali neće pa neće.

Zli jezici su već govorili o promašenoj sezoni u kojoj ćemo se boriti za ulazak u Europu, dok će to s tribina pratiti „šačica“ najvjernijih. Ipak, bilo je ljudi koji su uvjeravali da je to samo kriza i da ona „trese“ i veće momčadi od Rijeke, a kamoli neće ekipu koja još ni 4 dana prije isteka prijelaznog roka nije kompletirana. I nije za to kriv trener „engleskog tipa“, niti „Bjondo“ i njegov asistent, već tržište i ova naša „bljuzga“ od lige u koju niti jedan iole kvalitetniji i etabliraniji igrač ne želi doći. Tim igračima se nude dobri novci, odlični uvjeti i lijepi te ugodni život na Kvarneru, ali kada pročitaju samo dva-tri vikend izvještaja o zgodama i nezgodama HNL-a, vrlo brzo zavrte očima, okrenu se na drugu stranu i odu bez pozdrava. A ‘ko im može zamjeriti. Sami smo si skuhali kašu.

Momčad koja je na okupu skoro dva i pol mjeseca je napokon počela pokazivati naznake da ćemo gledati onu prošlogodišnju predstavu s više-manje istim glumcima. I sviđala nam se ta predstava, moramo to otvoreno priznati. Aplauzi i ovacije prije spuštanja zastora na sezonu su bili prilično snažni. Očekivali smo najmanje isto izdanje i ove godine. Međutim krenulo je „labavo“ ali sada očito sve sjeda na svoje mjesto.

Razigrao se taj Marin Tomasov. Postao je ona ista prijetnja kakva je bio na izmaku prošle nogometne godine. Dva torpeda s velike udaljenosti u mreži odličnog Zagorca su zapečatile tri boda koja su zajedno sa razdraganim navijačima i ekipom krenuli put povratka u najljepši kutak naše domovine. Da je kojim slučajem Roman Bezjak mogao igrati, vjerujemo da bi Rijeka došla do rekordne pobjede na Parku mladeži protiv stogodišnjih crvenih đavola. Nije to ni prevelika kritika Bekimu Balaju jer on nije igrač od kojega se očekuje da iz brzih kontri driblajući dođe do obećavajuće šanse. Nije to njegov tip utakmice.

Rijeka je u Splitu pokazala još jednu stvar koja se već duže „mota“ svima nama po glavi. Ekipa slovenskog stratega puno bolje reagira s dva brzanca na krilima te kada u igri nema Anasa Sharbinija. Nažalost, mora se konstatirati da je ovakva postava Rijeke ubojitija i snažnija nego kada je kapetan u igri, barem u ovoj formi. Čekajući Anasa da proigra, Riječani mogu izgubiti dragocjene bodove i žaliti se „upravi vodovoda“ (sudačkoj organizaciji) što ne pobjeđuju utakmice. „Ma ni igral neš, ali si videl kakvu je loptu poslal na krilo, to ne more saki“ – često znamo čuti slične rečenice kada smo okruženi navijačima Rijeke koji preferiraju grobničkog fantazista. Taj jedan potez nekad može presuditi, slažemo se svi, ali čekajući taj jedan potez je slično onomu kada pas laje, a karavane i dalje prolaze.

Već smo navikli da je Rijeka u nekoliko posljednjih sezona počela rušiti rekorde, kako svoje, tako i one iz HNL-a, pa eto novih što se tiče crvenih kartona. Tri utakmice za redom „bijeli“ završavaju s igračem manje na travnjaku. Dvije su bile plod mašte sudaca i zaigranosti „ljudi u crnome“, ali je posljednji bio „čist kao suza“. I kada je tako, treba priznati i reći da je to dobro obavljen posao od strane onih koji su za to plaćeni. Iz ta tri susreta s nimalo bezazlenim protivnicima, u kojima je Rijeka igrala s čovjekom manje, nije primljen niti jedan pogodak. Kuriozitet vrijedan divljenja ali i pohvale za obrambenu liniju te „diverzantsku bojnu“ u vidu zadnjih veznih igrača. Napad je proradio i još kad se redovi kompletiraju, vrijeme je za euforiju. Volimo padati u zanos i uživamo u euforiji koju nam prirede igrači sa Kantr….ovaj, Rujevice. Zato još jednom napunimo naš mali stadion i pošaljimo Osijek natrag u ponosnu Slavoniju bez ijednoga boda. Miriše na titulu.

Komentari

komentari


Related Articles

Navijači oplemenili sezonu

Iza naše Rijeke je još jedna fantastična sezona puna pobjeda, vatrometa i veselja. Nije začinjena trofejem, barem ne na kraju

Tko su mogući protivnici Rijeke u skupinama Europa lige?

Da, da, zec (Zekić) još uvijek trčkara po šumi. Ne želimo prejudicirati da će Bijelima biti lako u uzvratu te

Festival nogometne igre

Sutra nas očekuje četvrtfinalni dvoboj hrvatskog Kupa Hrvoja Ćustića.  Da, Hrvoja Ćustića, momka koji je svoj život izgubio u nesretnom