Od Reala do Feyenoorda (uz malo statistike)

Rijeka je utakmicom protiv Feyenoorda otvorila novo poglavlje u svojoj povijesti. Iako još u skupinama EL nije doživjela poraz podno stijena Kantride, nedostajala je ta pobjeda, konačna potvrda da nije samo simpatičan klub iz tamo nekog grada, na obalama Mediterana, koji igra na ipak oronulom stadionu, ali stadionu koji plijeni pozornost zbog svog jedinstvenog položaja. Na Kantridi vlada duh prošlih vremena, jednog drugog i drugačijeg nogometa, vjerovatno boljeg, ili je samo stvar romantike.

Pobjedom protiv Nizozemaca, igrači na čelu s Matjažem Kekom stali su uz bok generaciji koja je rušila dva Reala.Koliko smo svih ovih godina slušali priče svjedoka tih utakmica, njihove opise akcija i golova, bili zavidni što nismo i sami svjedočili istima. Nakon mnogo godina, pojavom novih tehnologija, mogli smo vidjeti kako je Fegic primio loptu, okrenuo igrača i iskosa s vrha kaznenog prostora pogodio suprotne rašlje. Baš kako su nam pričali. Ništa nam nisu slagali ni u opisu Matrljanovog gola, izborena lopta između dva igrača, i neobranjivo poslana u mrežu. Veliko veselje, trčanje s uzdignutim rukama i klizenje na koljenima strijelca. A tek treći gol, drugi Fegicov! Eh, da se bilo roditi ranije.

Svih ovih godina hodočašćenja Kantridi, više u zlu nego li dobru, ali uvijek ponosu, tinjala je nada da će doći dan, 90 minuta kojih će ujediniti stare i nove generacije u jednom velikom uspjehu, utakmici čiju ćemo svaku minutu pamtiti i s ponosom prepričavati svojim nasljednicima. Došla je jedna takva, ali nje se sjećamo s gorčinom i pamtimo po jednoj zastavici.

Iako Feyenoord nije više što je bio, ipak je to bivši prvak Europe. Klub iz zemlje vrhunskog nogometa i mega zvijezda. I izgubio je na način kako prvaci Europe gube na Kantridi, 3-1. Da simbolika bude veća, poklopio se datum s nekadašnjim gostovanjem Real Madrida. Za razliku od njegovih prethodnika u EL, na stadion Kantrida istrčao je u kompletnom sastavu, nije bilo štednje, osim onih poradi ozljeda. Ali nije ni Rijeka kompletna. Dalo bi se zaključiti da trener gostiju, Fred Rutten, tim potezom nije podcijenio protivnika, vjerovatno ga je rezultat Seville upozorio, no nemože se reći da je ipak opet bilo podcijenjivanja i onog tako nama poznatog, “lako ćemo”. Ne toliko na terenu koliko doslovno bahato ponašanje trenera gostiju. Posebno je iritantno bilo stalno prigovaranje i traženje nečega kod četvrtog suca, mahanje rukama i skakanje uz aut liniju. A strategija se priprema prije utakmice. Kada lopta krene s centra ostaju samo modifikacije.

A Matjaž Kek je ponovo bio maestralan. Smiren, poput božanstvenog kipa u svom prostoru, promatrao je svojih ruku djelo i uživao. Izvana bez emocija, bez uzaludnog mlataranja rukama i razgovora sa svim mogućim akterima susreta. On je utakmicu pripremio mnogo ranije, priprema je od prvog dana svog boravka na Kvarneru. Često njegova spominjana rečenica glasi da ti se rad treba isplatiti i za pošten odnos stići nagrada.I stigla je. Navijački puk često zna biti nestrpljiv, uvijek želi više, što je donekle i prirodno. Pa je tako poraz u Belgiji dočekan razočaravajuće a bod protiv Seville zaliven gorčinom. I uzimano je zdravo za gotovo da nitko nije pobijedio Rijeku na domaćem terenu, to nije bilo dovoljno, tražile su se pobjede. Realno?

S obzirom na sve, ovo je čudo! Može se dodati i neki epitet ispred “čudo”, ali spada u neprimjerene riječi. A isto takav je Andrej Kramarić. Od “vječitog talenta”, prognanog iz svog Maksimira, svu svoju raskoš prezentira podno stijena. Andrej ne ljubi grb na dresu, ne slavi golove na ogradi Zapada, i baš zbog toga je omiljen među svim navijačima. Ne “glumac” već dečko finih manira i pristojnog ponašanja savršeno se uklopio u Kekovu kompoziciju i od namijenjenog stočnog vagona postao lokomotiva bijelog vlaka. Nikako parna, dapače. Koliko ćemo se još diviti Kraminim potezima ostaje da vidimo, no svaki njegov novi pogodak nagovješćuje da se bliži dan rastanka. A Feyenoordu je Kramarić utrpao tri puta, i svaki je bio poseban na svoj način, svaki nosi zasebnu priču za sebe i postati će antologija riječke priče.

Poput svih aktera koji su istrčali na riječki travnjak. Rijeka je još jednom poslala upozorenje svim svojim protivnicima da misli ozbiljno, da naša priča ima glavu i rep. Pokazali smo da je samo zeleni travnjak mjerilo, i mjesto gdje se odlučuje tko je bolji u tom trenutku. Na našu sreću, a njihovu žalost, tek nakon završetka utakmice protivnik to spoznaje. Živjeti u samodopadnosti i podcjenjivanju je opasno, no takav odnos doživljavamo i u vlastitoj zemlji pa što bi Europa bila iznimka. Neka potraje!

S. Host

Statistički kutak 

Nakon sinoćnjeg hat-tricka pod stijenama, Andrej Kramarić je s ukupnih 7 golova postao najbolji strijelac Rijeke u utakmicama pod okriljem UEFA-e. Do sada je primat držao Leon Benko s prošlosezonskih 6 golova. Sa 4 postignuta pogotka, Kramarić je trenutno drugi najbolji strijelac grupne faze Europa lige (prvi je Raul Rusescu iz Steaue s 5 golova). Također, sinoćnji Kramarićev hat-trick je drugi najbrži u povijesti UEFA Europa lige. “Krama” je postigao tri gola u periodu od 12 minuta i 26 sekundi. Primat drži Claudiu Keșerü, također iz Steaue, kojemu je za triplettu protiv danskog Aalborga ove sezone trebalo 11 minuta.

Sinoćnjom pobjedom, Rijeka je podigla svoj ulazni klupski koeficijent za sljedeću sezonu na 11,500, te je prestigla Hajduk (11,000). Trenutno se nalazi na 141. mjestu u Europi. Svaki dodatni remi nosi jedan bod, a pobjeda dva boda, što znači da bi Rijeka sljedeće sezone mogla puno lakše doći do nositeljstva u europskim pretkolima, posebno ako se nastavi berba bodova u skupini.

Rijeka već 11 uzastopnih domaćih europskih utakmica na zna za poraz. U dvije europske sezone, Bijeli su na Kantridi slavili 7 puta uz 4 remija. Ukupno je Rijeka u nepune dvije sezone odigrala čak 21 europsku utakmicu, uz 11 pobjeda, 7 remija i samo 3 poraza, te gol razliku 38:19.

Uz varšavsku Legiu, Rijeka je ove sezone jedini europski klub sa 7 pobjeda u UEFA-inim natjecanjima. Naravno, neki od europskih velikana su se priključili tek u skupinama, te će sigurno dostići tu brojku kroz knock-out runde. Zanimljivo je da je sinoćnjom pobjedom, Rijeka postala prvi hrvatski klub u povijesti koji je u jednoj sezoni u natjecanjima pod okriljem UEFA-e ostvario 7 pobjeda. Nikada, nijednom hrvatskom klubu to nije pošlo za rukom, kako za vrijeme bivše Jugoslavije, tako ni od osamostaljenja Hrvatske. Zaista impresivan podatak.

V. Vivoda