Orao “sletio” u Ivanove ruke
Tradicija dodjeljivanja nagrade „Dvoglavi orao“, kipara Antona Ambrozicha, u suradnji sa Kanalom Ri, i ove je godine nastavljena. Trofej koji se dodjeljuje najboljem igraču HNK Rijeke na kraju sezone, nakon Damira Kreilacha i Leona Benka, pripao je Ivanu Močiniću.
Teška je to bila odluka. U nikad uspješnijoj sezoni riječkog prvoligaša, mnogo je igrača odigralo svoje važne uloge. Veliki dio sezone, „Rijeku“ je „teglio“ Leon Benko sa svojim ubojitim instinktom za postizanje pogodaka, a slično tome nastavio je Andrej Kramarić koji se na kraju zaustavio na čak 27 pogodaka kroz razna natjecanja. Nepravedno bi bilo izostaviti i odličnog Ivana Vargića na vratima, koji je nastupio u čak 52 utakmice ove sezone i to više nego kvalitetnim izvedbama možda također zaslužio ovu nagradu. Bilo je tu mnogo igrača koji su u određenom periodu maestralno odradili svoje role, poput kapetana Darija Kneževića, neumorne radilice Mate Maleša ili konstantno solidnog Ivana Tomečaka.
Problem nastaje kada se govori o kontinuitetu. Svi nabrojani igrači su u određenim periodima natjecateljske sezone odigrali odlične partije i svaki od njih je briljirao u svojem periodu. Nažalost, pojedince su shrvale ozljede dok su neki su „po putu“ ostali bez forme.
Tu dolazimo i do dobitnika ove nagrade. Ivan Močinić je odigrao prvu „pravu“ sezonu u bijelome dresu i pokazao da neće biti samo broj u statistici „vječitih talenata“ koji su prošli kroz naš klub. Ivan je kao najmlađi među prvih 11, hrabro „zajahao“ svoju delikatnu poziciju srednjeg veznog i odigrao vrlo kvalitetnu sezonu, te natjerao mnogobrojne skaute na tribinama Kantride za zapisuju njegovo ime. Također je svojim požrtvovnim startovima, neumornom trkom te brzim razmišljanjem pri predaji lopte, „zapeo za oko“ izborniku Kovaču te se nalazi na listi putnika čija se imena ovih dana ispisuju u novom Autotransovom autobusu koji će u petak, 23. svibnja, krenuti za Bad Tatzmannsdorf na posljednje pripreme nacionalne selekcije prije odlaska u Brazil.
Močo je ove sezone odigrao ukupno 47 utakmica od kojih je 36 puta startao u prvoj postavi, a 11 puta ušao kao zamjena. Postigao je 3 pogotka, od čega dva u prvenstvu i jedan u kvalifikacijama za Europa ligu. Ipak, njegov učinak na terenu se gleda kroz neke druge parametre. Količina trke, oduzetih lopti, „pametnih“ prekršaja te točnih i preciznih dodavanja, ponašanje na terenu i izvan njega, učinilo je Močinića najboljim igračem sezone.
„Dvoglavi orao“ je „sletio“ u prave ruke, dečku sa Kantride koji živi za „Rijeku“ i koji još puno toga lijepoga može i mora podarit našem klubu.
Bravo Močo!
Komentari
Related Articles
V(A)Ž JE NAŠ!
Rijeka – Dinamo 3:1 (1:1) Varaždin – Stadion Anđelko Herjavec. Finalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa. Gledatelja: 8.183. Suci: Ante Vučemilović-Šimunović
Ekstaza na “Ruji”
Dugo smo čekali utakmicu koja uvijek navijačima Rijeke znači više od samog nogometa. Godine i godine krađa i svih ostalih
Radakovićeva desetka i izgubljen prvi bod
U osmom kolu sezone 1960./61. na Kantridi je 13. studenog po oblačnom i kišovitom vremenu gostovao OFK Beograd. Pred 7000
