Ovo je Rijeka!

by Hoću Ri | 27/02/2017 18:17

Nogometaši Rijeke na najbolji mogući način srušili su deset godina dugu, neugodnu tradiciju nepobjeđivanja na stadionu u Zaprešiću. Kako je utakmica krenula netom nakon odigranog susreta Cibalije i GNK Dinama, u kojoj je domaćin još jednim od brojnih sudačkih previda ispustio veliki bod protiv favoriziranih gostiju, tako se već znalo da Rijeka, ako želi zadržati +6 u predgrađu Zagreba, mora pobijediti dvije vrste igrača, one u žutim i one u crnim dresovima. Previd suca Batinića možda je preblaga riječ, izaberite sami prikladniju. U nogometnom puku svatko normalan recimo to naziva čistom, namjernom, teškom krađom, na štetu jednog, a u korist samo jednog kluba… Svi znamo da se za krađe u stvarnom životu nerijetko dobije i kazna zatvora, posebice ako je ista okarakterizirana kao teška krađa, ali ovo je nogomet, ovo je hrvatski nogomet…

Imajući takve činjenice na pameti nogometaši Rijeke su odigrali u većini dijela susreta vrlo dobro utakmicu, rano poveli prekrasnim golom sve boljeg Mišića, novog vođe veznog reda momčadi koja s razlogom pretendira na naslov prvaka. No vratimo se u 1. minutu, već tada igrači u crnom pokazuju svoje stvarne namjere, “gospoda” predvođena sucem Vučemilovićem blagonaklona je bila na svaki jači start igrača Intera, pa tako i na one u kojoj se primjerice našao Gorgon. Nadajmo se samo da je Alexander već naučio nositi se debelim dvostrukim kriterijima, baš kao i ostali igrači Rijeke (Vešović, Gavranović, Andrijašević…) koji u takvim situacijama mogu samo lajati na mjesec. U ovom slučaju valjda je i on crne boje. Zacrnilo se mnogima i pred očima kod izjednačujućeg pogotka domaćina, nema onog ljubitelja HNK Rijeke kojem se makar na sekundu u glavi nije pojavila slika “klasičnog Zaprešića” posljednih godina, gdje je Rijeka osjetno bolja momčad na terenu s mnoštvom prilika, ali domaćin spletom svakojakih okolnosti koje graniče s paranormalnim uspijeva otkinuti dva boda.  Još kad je Bosec tijelom zaustavio prazna vrata  nakon udarca Gavranovića…

Nastavak susreta već je u ranoj fazi drugog dijela donio veliko slavlje i ogromno olakšanje za preko 1000 navijača Rijeke koji su ozarenih lica dočekali autogol strijelca izjednačujućeg pogotka, Filipovića. Do kraja utakmice izabranici Matjaža Keka odigrali su taman toliko koliko treba ( uz neke manje uvjerljive dionice) da “prvom među jednakima”, svom treneru, podare zaokruženi ciklus hrvatskih njiva od kojih mnoge nepravedno nose naziv stadion. Bio je ovo jedini “stadion” gdje Matjaž Kek, u pune četiri godine koliko suvereno vlada kormilom Rijeke, nije ostvario pobjedu. Čestitke, fant! Ove godine su pali mnogi rekordi, pao je i ovaj neslavan rekord, svi kojima srce kuca za ovaj grad i ovaj klub čekaju još samo da padne jedan jedini rekord, onaj najbitniji, onaj najsjaniji. Ova momčad je pokazala i u susretu protiv Intera da ima silnu želju, silan motiv i naravno kvalitetu dostojnu da se krajem svibnja okruni toliko željenim naslovom prvaka. Uz veliku dozu opreza, jer da se nogomet igra samo na terenu Rijeka bi možda već sada imala prednost toliku da je niti jedan Batinić, Zebec, Vučemilović ili Marić ne bi mogli nadoknaditi. To su sve redom prezimena časnih hrvatskih nogometnih sudaca, njih se Rijeka ne treba bojati, to su ljudi od krvi i mesa i svakom od njih se zna potkrasti pokoja pogreška prilikom obavljanja posla. Ali zato svi moramo strijepiti od ljudi u crnom, onih igrača u crnom, jer s “igračima” se  – nije za igrati. A tek s glavnim igračem, taj ne griješi…Kakav nogmet nogometaši Rijeke pružaju u posljednje vrijeme vrlo bi se lako moglo dogoditi i da nezamjenjivi glavni igrač sjedne na klupu. S optuženičke, na osuđeničku i kažnjeničku, ako smijemo dodati. Gospodo, igrači i “igrači”, ovo je Rijeka!

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/ovo-je-rijeka/