Plavo bijeli svijet

Plavo bijeli svijet

“Šerif” je upucan, “odmetnik” je ovoga puta bio Marin Leovac, projektil, volejčina koju ne bi obranila niti tri vratara zajedno. Rovovska bitka dvaju protivnika s različitim taktikama borbe, pravi pokazatelj kako posjed lopte (67:33 na kraju u korist Rijeke) nije baš uvijek neka afirmativna prevaga , smjernica je to koja sve više postaje arhaična u nogometnoj statistici. Jer što će ti posjed lopte ako nema prilika. Mogli su se Samardžić i Lešković dodavati pola sata na vlastitoj polovici, dojma sam da Zekićevi “šerifi”, niti tada ne bi krenuli u napad, opet bi čekali neku brzu transformaciju kroz kontru ili polukontru.
Rijeka je teško dolazila u prilike, bokovi su bili duplirani i zaustavljeni, ali opet je “procurilo” tamo gdje se i očekivalo. Rijekin forte u posljednjim susretima upravo su Leovac i Tomečak, začetnik i egzekutor pobjedničkog gola koji sve više dolaze u samu završnicu, prijete suparničkim vratarima iz drugog plana gotovo jednako upečatljivo kao napadači. Da se razumijemo, nije to bilo tako tečno i efikasno kao u većini ovosezonskih utakmica, ali niti je protivnik, bez uvrede i nepoštovanja za neke, bio primjerice, Slaven Belupo. Slovenski stručnjak je s pravom upozoravao i smirivao “sirove strasti” kada je većina medija, kao i kladionica, Rijeku proglasila izrazitim favoritom.

Rijeka je raznolika, teče i prelijeva se na sve strane kao prava hitra tekućica, brze promjene ritma, izmjene pozicija i sustava igre garancija su uspjeha, šetnja po lovorikama koja je započela još krajem prošle sezone i osvajanjem Kupa, odnosno dvostrukom pobjedom nad Dinamom. Ako niti to slučajno nekada nije dovoljno, onda se “vadi” tajno oružje – visoki tempo igre, velika moć trčanja u obrani i napadu, visoki presing na protivničke igrače – sve su to razlozi što je svaki protivnik Rijeke, sada već 16.put zaredom teren napustio pognute glave. Šesnaest pobjeda zaredom, uštipnite me, mislim da sanjam!

Navijači imaju pravo sanjati, navijači se imaju pravo nadati, simbioza grada i kluba nije bila na ovakvoj razini još od nikad prežaljene ’99. Predobro da bi bilo istinito, kazali bi mnogi ljubitelji Rijeke, nenaviknuti kroz brojne godine povijesti na ovako visoke, i trajne, kvalitetne letove. Neka potraje što duže….

Uostalom, po svemu rekordne brojke govore dovoljno i same za sebe. Osim 16. pobjeda u nizu u svim službenim natjecanjima, Rijeka na Kantridi nije poražena posljednje 34. utakmice, od čega je posljednjih 14. pobjeda, a posljednjom pobjedom nad Sheriffom ostvarena je i peta pobjeda zaredom u Europi, odnosno osmi put je ostala neporažena. Neka bude i deveta zaredom, logo Europa lige na dresu je kao šaka bombona malom djetetu. Radost i sreća, garancija još najmanje šest europskih utakmica ove sezone. A onda je sve moguće, uvjeren sam u to.

Jednom i poraz mora doći. To je sigurno, prije ili poslije. Čak i uz trud i zalaganje na terenu, neki put će pobjeći i sreća, neki put će sigurno ostati prazna vreća. Ova Rijeka i tada će zaslužiti gromoglasni pljesak svoje vojske navijača, ova Rijeka i njen maestro Kek to zaslužuju. Toliko smo im barem dužni.  Jer tada će se krenuti u neki novi niz, u neke nove rekorde, i poraz je samo put do nove pobjede. I porazi su sastavni dio nogometne igre, samo su nas riječki nogometaši ovog puta dobrano – razmazili. I neka su, neka potraje što duže…

Nama preostaje jedino da uživamo u svakoj minijaturi, u svakom golu, u svakoj pobjedi, u pogledu na prvenstvenu ljestvicu. Nama preostaje da maštamo, da sanjamo toliko željeni trofej prvaka, da budemo u euforiji. Mi na to zasigurno imamo pravo. Kada je momčad u pitanju, ne bojim se niti najmanje. Kek ima rješenje i za to. Ne vjerujete? Pitajte ga slobodno, euforija i samodopadnost ne stanuje na Portiću 3, barem ne kod igrača i stručnog stožera, svi su nogama na tvrdoj, stijenom obloženoj riječkoj zemlji. Daleko iznad svih škrapa i jama, daleko iznad podzemnih voda i mulja. Ali na zemlji. Ako to netko slučajno i nije, biti će, nema sumnje ni u to.  Javnost neka javno sanja, divan li je ovaj plavo-bijeli svijet. Ispred svog vremena i okruženja, ne dvojim.

 

 

 

Komentari

komentari


Related Articles

Forza Rijeka nek zaori se…

Još jedan u nizu važnih ispita je pred nogometašima Rijeke. U protekla dva prvenstvena kola bijeli su učinili ogroman korak

Rutinska pobjeda za oproštaj

Rijeka – Osijek 3:0 (2:0) Rijeka – Stadion Kantrida. Utakmica 35. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 5.500. Suci: Marin Vidulin

Igre gladi

Kako se dogodilo to da je „praznik nogometa“ postao cirkus a nakon toga i grčka tragedija u beskonačnom broju činova.