Plodovi škole

Plodovi škole

Riječka nogometna škola je kroz povijest proizvela mnoge sjajne igrače. Posebno se ističe prerano preminuli Petar Radaković, koji je svojim pogotkom protiv Njemačke odveo reprezentaciju Jugoslavije u polufinale Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. Iz davnih dana vrijedi još spomenuti igrače poput Srećka Juričića, Zvjezdana Radina, Sergia Machina, Damira Desnicu, Maura Ravnića, Nenada Gračana, Mladena Mladenovića, ali i još mnoge sjajne izdanke iz klupske škole.

U razdoblju nakon raspada bivše države, riječka nogometna škola je nastavila izbacivati izuzetno talentirane igrače (detalji su dosupni u priloženoj tablici na kraju članka). Tako su samim početkom devedesetih godina u bijelom dresu debitirali Danijel Šarić, Zoran Ban i Elvis Brajković, tri igrača koja su iz Rijeke transferirana u klubove iz liga petice, a neki od kojih su skupili i podosta nastupa u dresu hrvatske reprezentacije. S dobrim poslom je škola nogometa nastavila i sredinom te krajem devedesetih godina. Iz tog perioda, vrijedi spomenuti Maria Tokića, Damira Milinovića, Boška Balabana, Igora Budana i Andru Mijatovića, mnogi od kojih su igrali za renomirane europske klubove te za reprezentaciju.

Čak osam izdanaka riječke nogometne škole tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća je u svojoj karijeri igralo za neki od klubova iz španjolske, talijanske, njemačke ili engleske prve lige, a devetorica su nastupila za reprezentaciju, skupivši 115 nastupa uz 12 pogodaka. U klubove iz najjačih europskih liga su direktno iz Rijeke transferirani Šarić (1994.; Sporting Gijón), Ban (1993.; Juventus), Brajković (1997.; 1860 München), Smoje (1997.; Milan), te Budan (1999.; Venezia).

Na žalost, kraj prošlog stoljeća značio je i kraj transfera u jake europske klubove, a i mnogo manje reprezentativnih nastupa za igrače ponikle u Rijeci. Od igrača koji su debitirali u bijelom dresu u prošlom desetljeću, tek je jedan (Dario Knežević) transferiran u lige petice (ne samo direktno iz Rijeke već i općenito), a isti je igrač i jedini koji je ostavio kakav-takav trag u reprezentaciji. Uz Kneževića, tek su Siniša Linić (jedan nastup u prijateljskoj utakmici), te Anas Sharbini, nastupili za reprezentaciju. Ukupno je ovaj trojac skupio tek 17 nastupa za reprezentaciju uz tri postignuta pogotka.

Ni novo desetljeće nije donijelo pomak na bolje. Jedini igrač koji je transferiran (ili je nastupio) u klub iz najjačih europskih liga je Ricardo Bagadur, koji je prošle sezone otišao u Fiorentinu i po prvi puta nastupio. Na žalost, Bagadur je samo jednom nastupio za matični klub i to kao zamjena u Kup utakmici protiv blatskog Zmaja koja će ostati zapamćena po osam Kramarićevih pogodaka, te kao najveća pobjeda (11:0) u klupskoj povijesti. Potencijal da se priključi Bagaduru imaju Ivan Močinić, koji je još uvijek u Rijeci, te nekadašnji kapetan Damir Kreilach, koji sjajno igra za njemačkog drugoligaša Union iz Berlina.

Činjenica da Rijeka već od kraja prošlog stoljeća rijetko proizvodi igrače koji ostavljaju dublji trag u reprezentaciji, ili u nekoj od najjačih europskih liga, je zabrinjavajuća. Nadajmo se da će se situacija promijeniti do kraja ovog desetljeća, do kada bi se investicije u omladinsku školu te u nogometni kamp trebale odraziti u proizvodnji igrača.

plodovi skole

Foto: www.armada-rijeka.hr.

Komentari

komentari


Related Articles

VIDEO: Prisilno vježbanje života

“Once upon a time in football”. Tako bi se uskoro mogao nazvati video uradak i svi slični filmovi kao onaj

Pobjede su najbolji lijek

Večeras će se na Kantridi od 19 sati odigrati derbi kola, odnosno prva od četiri utakmice direktnih konkurenata za naslov prvaka.

Da li je vrijeme za “novu” Rijeku?

Rijeka je u “proljetni” dio sezone ušla sa velikim ambicijama, sa planiranih 6 bodova u 2 susreta i bijeg od