by A. Hader | 03/04/2015 10:00
U subotu nam u goste stiže novi, stari prvak Dinamo. Kako su neki, oni bliže oltaru, skloni tvrditi dva prijateljska kluba odmjerit će snage u prvom, od tri susreta koji su predviđeni za mjesec koji je pred nama. Travanj na Kantridi tako započinje utakmicom koja predstavlja ono najbolje što domaći nogomete trenutačno može ponuditi.
Od kratera do provalije
Pogled na bodovnu razliku između ova dva takmaca sugerira da bi ovo trebala biti igra mačke i miša. Četrnaest bodova prednosti modrih u odnosu na momčad s Kantride daje za pravo onima koji tvrde da je prvenstvo riješeno. Kada su momčadi u prosincu završile prvi dio sezone, Dinamo je stvorio solidnu zalihu bodova kojim si je kupio, relativno, mirne pripreme. Krater od sedam bodova koji je dijelio dvije prvoplasirane momčadi bio je dovoljan da braća Mamić počnu slagati križaljku za novi pohod na Ligu prvaka. S druge strane, Rijeka je prodajom dragulja iz svlačionice bila primorana krenuti u remont igračkog kadra. Neki igrači su pobjegli, neki su poslani preko bare a nekima se klub zahvalio.
Razlika na prvenstvenoj ljestvici na proljeće je ekspresno narasla, a stvorena je prirodnim putem. Kad kažemo prirodnim, pritom mislimo na ono što je prirodno na domaćim travnjacima. Krater od sedam bodova vrlo brzo postao je provalija. A dok su se Kekove trupe vršcima prstiju još očajnički držali za rub provalije ne bi li uhvatili priključak s liderom, na prste su im stali ljudi u crnom. Mlakar, Premužaj i na kraju Križarić potpomognut sidekickom, Fejerom obavili su ono što treba obaviti i odrezali konopac sa kojim su se “bijeli” penjali na vrh zvan HNL. Naravno, isto tako bilo je i drugih razloga što je momčad Dinama pobjegla na nedostižnu prednost. U više navrata bijeli igrači su pogađali okvir gola, na većini utakmica suparnički golman je bio ponajbolji igrač utakmice, a protiv Slaven Belupa niti 34 udarca nisu bila dovoljna za više od jednog pogotka i mršavog boda. Vjerojatno je Kek, u tim trenutcima, proklinjao božicu Fortunu pitajući se gdje joj se zamjerio. U utakmici protiv Lokomotive nije imao posla s bogovima. Umjesto njih proklinjao je već, spomenuti dinamični duo Križarić – Fejer. Bilo je i utakmica kad Rijeka nije izgledala kao momčad koja želi naslov.
Male pobjede
Neće, eventualna, pobjeda Rijeke promijeniti činjenicu da su modri već obje ruke stavili na trofej namijenjen osvajaču titule prvaka. Riječanima ostaje borba za Rabuzinovo sunce, za koje se bori s istim protivnikom, jer i više je nego jasno da će pobjednik ovog dvoboja biti veliki favorit u finalu. Ostaje i borba za čast i prestiž. Ostaje nekoliko mini ciljeva koji bi predstavljali mini pobjede. Jedan od tih ciljeva je nanijeti dinamu poraz i time spriječiti da prvenstvo okončaju bez poraza. Ako bi Dinamo okončao prvenstvo bez poraza bila bi to velika pljuska za igrače Rijeke, stručni
stožer ali i za sve nas, ostale koji smatramo kako je bodovni jaz koji dijeli ove dvije momčadi prevelik u odnosu na koncentraciju kvalitete u momčadima. Još jedna stvar koja bi domaćima trebala predstavljati motiv više je niz nepobjedivosti na Kantridi. Taj niz traje od rujna prošle godine i posljednjeg gostovanja Zagrepčana podno stijena. Prije toga Rijeka je, na Kantridi, izgubila sada već davne 2013 u svibnju od momčadi Zadra, što znači da je Rijeka u skoro dvije pune godine izgubila tek jednu utakmicu na domaćem travnjaku, unatoč tome što su u gradu na Rječini gostovala i respektabilna europska nogometna imena. Bilo bi lijepo kada bi se niz nepobjedivosti nastavio i kako bi prošlogodišnji poraz značio i posljednji poraz na starom stadionu.
Trenutak slabosti ili realnost
U rujnu su Rijeka i Dinamo odigrali utakmicu u kojoj je Rijeka dominirala kao rijetko kada u susretima protiv Dinama, ali pobjedu su odnijeli gosti. Opći dojam nakon utakmice bio je da je Rijeka odigrala vrlo dobru partiju i da nije zaslužila poraz. Modri su odnijeli pobjedu više sretnu nego spretnu, koja im je trasirala put k obrani naslova. No taj susret kao i onaj s otvaranja nove sezone kada je Rijeka osvojila Superkup pokazuju da je momčad Matjaža Keka puno bliže modrima nego li to ljestvica pokazuje. Početkom prosinca bijeli su na gostovanju u Maksimiru prošli kao bosi po trnju. A vjerojatno bi puno toga bilo drugačije da su Leovac i Kramarić pretvorili u zgoditak barem jednu od dvije prigode pri rezultatu 0:0. Onda je pred kraj prvog poluvremena procurilo u sredini i modri su poveli u utakmici u kojoj su riječki nogometaši do tog trenutka bili u najmanju ruku ravnopravan takmac. Nastavak je protekao u dominaciji modrih i utakmica je uglavnom bila jednosmjerna ulica. Upravo nakon te utakmice ostalo je najviše upitnika i neodgovorenih pitanja. Jesu li modri doista toliko moćniji od Rijeke ili su stvarno presudile neiskorištene prigode bijelih koji su nakon primljenog pogotka nestali s terena. Dojam je da se igrači Rijeke, koji na Kantridi igraju kao lavovi, na Maksimiru pretvore u bojažljive miševe. Izuzetak je tek prošlogodišnja prva utakmica finala kupa Hrvatske u kojoj su bijeli slavili pogotkom Tomečaka. Pred nogometašima Rijeke su tri travanjske utakmice s modrima u kojima mogu dokazati i pokazati sebi i široj javnosti da imaju snage i znanja suprotstaviti se „nedodirljivima“. To se prije svega odnosi na ovu prvu utakmicu u kojoj pred Rijekom ne stoji neki rezultatski imperativ. Pred njima je da se dokažu jer niti jedan od mogućih krajnjih ishoda neće bitno promijeniti odnos na prvenstvenoj ljestvici.
Zdravstveni kartoni određuju sastave
Što se tiče samih momčadi i sastava, obje momčadi imaju problema i treneri na teren neće moći poslati najjače snage. Sharbini i Tomečak imanju manjih problema i trenirali su odvojeno od momčadi ali ne bi trebali biti upitni za susret. Samardžić još uvijek nije 100% spremans, Mišić se s reprezentativne akcije vratio ozljeđen, a najveći udarac za ambicije bijelih je ozljeda Hristova. Strateg bijelih je, nakon što je momčad pokazala određene nedostatke u napadačkoj igri i poglavito u realizaciji, promijenio sustav i prilagodio ga igri s dva napadača. Utakmica protiv Zadra pokazala je kako je promjena opravdala očekivanja. Napadači su zabili tri (Hristov 2, Balaj 1) pogotka i za očekivati je bilo da će se Kek držati nove strategije. Ozljeda Bugara poremetila je planove stručnog stožera, pa se tako slovenski strateg vraća svom omiljenom sustavu 4-2-3-1, jer prave alternative, s obzirom na do sad pokazano od strane Ivančića, nema. Reprezentativna stanka trebala je poslužiti Vargiću da se konsolidira nakon ozljede i vjerojatno je da će ponovno zauzeti svoje mjesto među vratnicama. Posljednja linija je više – manje standardna. Tomečak, Lešković, Mitrović i Leovac. Gotovo pa reprezentativna. Dva zadnja vezna igrača bi, prema najavama i trenutačnoj formi, trebala biti Bradarić i Radošević. Trojac ispred njih i glavna pokretačka snaga napadačkih ambicija biti će Sharbini, Alex i Jugović. Iako je Jugović rekonvalescent očekuje se da će ga Kek gurnuti u vatru od prve minute. Jugović je vrlo važan kotačić u viziji Kekove rijeke, a ako pokaže formu koja ga je krasila prije ozljede, tada je nesumnjivo prevaga na terenu. Vrh napada rezerviran je za Balaja koji se nakon početne adaptacije sve bolje snalazi u bijelom dresu.
S druge strane Mamić ima još više problema. Cekici je slomio ključnu kost izvodeći Ikarov let na utakmici protiv Splita a na listi ozlijeđenih nalaze se i Pavičić, Musa, Pivarić, Antolić i Soudani. Za razliku od bijelih koji imaju problema popuniti upražnjena mjesta u napadu, modri imaju problema na poziciji lijevog boka. Oba bočna igrača su im ozlijeđena pa na tom mjestu poziciju krpaju ili dešnjakom ili stoperom. Unatoč tome nisu morali odstupiti od svog uobičajenog sustava igre, što bi prevedeno u brojke značilo da će i oni zaigrati u sustavu koji istovjetan onom Riječkom. Dobra vijest za Mamića je da su se od ozljeda oporavili Ademi i Fernandes koji će zauzeti svoja mjesta u momčadi. Vjerojatno je dvojba koga odabrati za deficitarno mjesto lijevog bočnog igrača i jedina dvojba stručnog stožera plavih. Najizgledniji kandidati za tu poziciju su Šimunović i Taravel koji su dobri u defenzivnim zadacima ali prema naprijed ne donose previše. S obzirom na to da će onaj, koji od njih dvojice, zauzme mjesto na toj poziciji ispred sebe imati Jugovića i Tomečaka ograničavanje na obrambene zadatke biti će i više nego dovoljno. Kao i domaći modri puno očekuju od napadačkog dijela momčadi. Machado, Fernandes, Pjaca i Henriquez bi, kako se nadaju u gostujućem taboru, trebali donijeti prevagu u susretu protiv prvih pratitelja.
Source URL: http://www.hocuri.com/pobjeda-za-pocetak-travanjske-trilogije/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.