Pobjeda za vraćanje mira

by A. Hader | 11/04/2015 10:12

Nedjeljni susret između Rijeke i Zagreba za ove dvije momčadi znači i ulazak u posljednju četvrtinu prvenstva. To znači da osim, ovog, međusobnog susreta nedjeljni suparnici imaju za odigrati još po jednom sa svakim od preostalih prvoligaša. Za neke, od prvoligaša, će to značiti pokušaj da se dohvati Europa, dok će neki voditi grčevitu borbu za opstanak u najelitnijem razredu Hrvatskog nogometa.

Rijeka ne spada niti u jednu od ove dvije navedene kategorije. Prvo mjesto je odavno iscurilo iz ruku, a prednost pred trećeplasiranom Lokomotivom također garantira mirnu završnicu prvenstva i mogućnost da se svi raspoloživi kapaciteti podrede prolasku u finale Kupa. Niti Zagreb nema nekog rezultatskog pritiska. Nalaze se na petom mjestu prvenstvene ljestvice i kraj prvenstva mogu dočekati u relativno mirnom ozračju. Iako se ambiciozni trener/predsjednik, Medić, po njegovim riječima još nije odrekao borbe za Europu, to je vjerojatno tek pusta želja i san prije nego moguće realno ostvarenje. Pogotovo zato što ista bodovna razlika koja Zagreb dijeli od mjesta koje garantira ulazak u Europu, bijele dijeli i od zone ispadanja. Stoga je realno očekivati da će se Zagreb, ponajprije, koncentrirati da, sezonu povratka u prvu ligu, privede kraju bez nepotrebnih turbulencija.

U momčadi Rijeke pravo nastupa, uslijed akumuliranih javnih opomena, nemaju Jugović, Bradarić i Močinić . Dok u redovima Zagrebaša neće biti Brune Bobana zbog koji će susret preskočiti zbog crvenog kartona i požutjelog Kolingera. Zanimljivo je da je novopečeni, mladi reprezentativac Kolinger, isprva odbijao prihvatiti poziv Nenada Gračana da se priključi reprezentaciji, nadajući se da bi mogao dobiti poziv Njemačke u kojoj je rođen i koju, prema vlastitom priznanju, doživljava kao pravu domovinu. Na kraju je, valjda, ipak prevladao razum pa je mladi igrač Zagreba ipak obukao kockasti dres.

[1]Što se tiče naših nogometaša, vidljivo je da momčad nije u optimalnoj formi.  Cijeli proljetni dio prvenstva momčad igra po sistemu toplo – hladno, pa u konačnici imamo kamilicu. Bilo je blistavih partija ali bilo je i utakmica kada je Rijeka igrala ispod razine na koju su nas navikli. Puno je objektivnih i subjektivnih razloga za takvo stanje na terenu i nepotrebno je sada kada momčad ulazi u završnu fazu natjecanja krenuti s  preranom analizom postojećeg stanja. Da se poslužimo omiljenom izrekom stručnog eksperta HRT-a, Gorana Vlaovića, evidentno je da su neki igrači daleko od optimalne forme. Dok se za neke čini kako su na terenu samo tijelom. Prije svih to se odnosi na kapetana momčadi Anasa Sharbinija. Već neko vrijeme igra grobničkog asa je u padu, a posljednje dvije utakmice protiv Dinama su možda i najgore što je Sharbini pružio od povratka u bijeli dres. Osim na početku susreta prilikom pozdravljanja sa sucima i sudjelovanja kod izbora strana, Sharbini je bio potpuno neprimjetan. I dok je u prvenstvenom susretu  još nešto i pokušavao, ali je griješio, u susretu koji je uslijedio u srijedu u Zgrebu ostao je dojam kao da se nije niti pojavio. Čak i govor tijela Sharbinija sugerira da je u krizi i da mu je potreban odmor. Kek mu ne čini uslugu što ga drži ovakvog u igri, jer svakom, novo, krivo dodanom loptom i neuspjelim driblingom Anasaova glava je sve pognutija. Dva su tjedna ostala do uzvratnog Kup susreta i potrebno je učiniti sve što se može da se vrati onakav, kakvog svi navijači priželjkuju, jer samo s pravim Sharbinijem Rijeka je sposobna zagorčati život modrima. Možda je komforna situacija na prvenstvenoj ljestvici prilika da se pokuša s nekim igračima koji su do sada minute skupljali na kapaljku, a koji su pokazali određeni potencijal. Prije svih to se odnosi na Tomasova i Vešovića. Mišić je već skupio neke minute i nekako je dojam da je on, od igrača iz drugog plana, najbliži prvom sastavu u trenerovim kalkulacijama. Cvijanović je potpuno nestao s radara, a Ivančić je dobio neke prilike ali opći je dojam da je ostao dužan i da on nije igrač koji može odgovoriti na zahtjeve Matjaža Keka. Možda su nadolazeći susreti, prije svega oni domaći, prigoda da se poneka minuta pokloni mladićima koji nastupaju za drugu momčad. Najprije Rebernik, a i Dangubić i Mršić pokazali su određene kvalitete i sigurno je da zaslužuju šansu da se i oni predstave širem Riječkom auditoriju, jer većina posjetitelja na Kantridi ne zna niti kako izgledaju a kamoli kako igraju. Određene minute pred kraj susreta, vjerojatno bi ih motivirale za još bolji rad pod trenerskom palicom trenera druge momčadi , Kuleševića, a sigurno bi im dobro došlo i osjetiti kako dišu navijači pod stijenama.

[2]Momčad Rijeke i Zagreba u nedjelju se sastaju po pedeset i peti puta otkako je utemeljena Hrvatska nogometna liga. Zanimljivo je da su na ulasku u ovogodišnje prvenstvo momčadi bile potpuno izjednačene po broju pobjeda. Po dvadeset puta slavila je ili jedna ili druga bijela momčad dok je jedanaest susreta završeno neriješenim rezultatom. Tek s ovogodišnje tri pobjede bijeli su stekli prednost u međusobnim susretima  s ekipom koja je jedina, uz Dinamo i Hajduk, uspjela osvojiti naslov šampiona. U ta tri ovogodišnja susreta Rijeka je u prvom kolu relativno lako, u gostima, svladala Zagreb s 1:3. Još uvjerljivija pobjeda ostvarena je drugom susretu kada je Livaković torpediran s tri pogotka. Najneizvjesniji susret odigran je u posljednjem kolu prije zimske stanke. Iako se činilo da će pogodak kojim je Sharbini šokirao domaćina već u prvoj minuti usmjeriti vodu na mlin Riječana. No vrlo rano isključenje Močinića i pogodak Stepčića učinili su utakmicu vrlo napetom. Momčad Rijeke je i s igračem manje pokazala bolju igru od domaćih i na kraju ipak zasluženo slavila.

Utakmice koje slijede, a u kojima se momčad brusi za već spomenuti uzvratni susret polufinala Kupa, vrlo su važne za podizanje samopouzdanja momčadi. Da bi momčad dobro reagirala i podigla formu uoči utakmice koja nam može puno toga donijeti nije nevažna niti podrška s tribina. Svi mi nosimo svoj obol u  uspjehu ove momčadi i bez pozitivnog vjetra u leđa sigurno je igračima na terenu teže postići željeni rezultat. Dojam je da se Riječku publiku sve teže uspijeva zadovoljiti. Tribine grme nešto tiše nego prošle sezone. Preko krivih sudačkih odluka se prelazi olako, očekujući kako će kvaliteta učiniti svoje i da će stvari na kraju ipak sjesti na svoje mjesto. Pritisak s tribina je također zaslužan za činjenicu da je Rijeka na svom travnjaku nepobjediva. I zato je vrijeme da se tribine probude, pogotovo sada kada je momčad u mini krizi. Naši miljenici trebaju podršku i povjerenje, a ne kritiku. Pokažimo u nedjelju koliko nam je stalo do bijelog dresa. Napunimo Kantridu i ponesimo igrače do nove pobjede.

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/pobjeda-za-vracanje-mira/