by V Linić | 12/07/2014 17:29
Kako drugačije nazvati ono što se jučer dogodilo pod stijenama Kantride nego početak jedne bajke. Svake godine u prvim kolima dolazimo do neizvjesnosti kako ćemo igrati ove sezone, ali ako se po jutru dan poznaje dan će biti prekrasan.
Rijetko koja momčad više se ima čemu nadati na Kantridi, pogotovo ako se dolazi nadigravati, jer omiljeno je oružje Riječana kontra, koja je dovedena do savršenstva. Svaka momčad koja dolazi na Kantridu igrati protiv Rijeke vrijeme je da gaće osigura već na Grobničkom polju, jer vrlo lako bi se moglo dogoditi da bez istih odu doma.
Samo sreća spasila je jučer da na otvaranju sezone Dinamo u prvih par minuta ne ponovi uspjeh gradskog „rivala“ Lokomotive iz 2009 kada su braća Sharbini uspjeli utrpati šest komada tadašnjem debitantu na Kantridi. Ali nećemo puno kuditi naše igrače zadatak su ispunili, te već u prvoj utakmici upotpunili vitrinu na Kantridi sa novim trofejom.
Supervaž je napokon na Kantridi, osvojen iz trećeg pokušaja, ali možda u meni ostaje žal što ovaj pokal koji smo osvojili protiv najvećeg konkurenta u ligi nije malo bučnije proslavljen, ali kako nadglasati ono što se dogodilo nakon podjela pehara. Malo više od šest minuta je trebalo da se cijeli stadion “baci” u delirij, a nova ljepotica biti će “misica” na Jadranu dugi niz godina.
Tko god se pitao da li smo ove godine doveli pojačanja ili prinove dobio je vrlo brzo odgovor. Samardžić koji je potpisao tek prije dva dana za HNK Rijeku u prvoj utakmici za Rijeku postigao je prvijenac. Teško je suditi samo po jednoj utakmici, ali u Rijeku više ne dolaze škartovi drugih klubova, već igrači sa ambicijama željni nametanja Keku, izborniku svoje zemlje, i naposljetku, bogatim svjetskim klubovima, iako niti na Kantridi ne igraju za kikiriki.
Jučer je Thomas Doll, trener Ferencvaroša sigurno bio na Kantridi skenirao Rijeku i tražio slabosti koje bi njegova momčad mogla iskoristiti. Volio bi vidjeti, čuti i razumjeti taj razgovor trenera i ostalih suradnika o tome što se jučer dogodilo na terenu. Skauti koji su pratili Dinamo imali su lakši posao.
Put je ono što donosi veselje, a ne cilj, citat je jedne knjige koju sam davno pročitao, i ne mogu se ne složiti sa takvim stajalištem. Novi trofeji i novi uspjesi će doći, a nama ostaje uživati u putu prema vrhu.
Kolumnu posvećujem pomorcima koji trenutno nisu sa nama, posebno prijatelju koji je imao ukrcaj taman prije početka sezone, nadam se da se brzo vraća jer taj „inventar“ stadiona fali meni osobno kod ovakvih uspjeha. Supervaž, stadion, Kamp… Gospodin Mišković i Volpi su ubacili u brzinu više, mogu li navijači i grad to pratiti?
Foto: www.nk-rijeka.hr
Source URL: http://www.hocuri.com/pocetak-bajke/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.