Početak iskupljenja

10 tra., 2016 by S. Host

Print this article Font size -16+

Nakon što su igrači Rijeke, zajedno s navijačima, proživjeli noćnu moru u Koprivnici, utakmica protiv Zagreba iščekivala se s povećim zanimanjem. Ovo “poveće” shvatite uvjetno, tri tisuće je sada već standardna brojka ljudi koji pohode Rujevicu. Matjaž Kek najavio je promjene u sastavu, klub kazne. Prvo se nije ostvarilo, osim standardnih rotacija u sredini terena, realno, ma koliko igrača Rijeka ima pod ugovorom, jednostavno nema više od 15-tak nogometaša koji mogu istrčati na teren.

Početak susreta bio je podosta mučan. Na tribinama muk, na terenu nastavak priče iz Podravine, upotpunjeno laganom kišicom. Bezidejna igra, težnja individualnim rješenjima. Rijeka ima kvalitetu, pogotovo pojedinačnu, i upravo je to što je presudilo ovom susretu, upisani su nova tri boda, koja, bez obzira na sve, i dalje daju šanse da se prvi presiječe ciljnu traku. A dok ima nade, treba vjerovati.

Pobjeda protiv Zagreba, sada već drugoligaša, ne treba biti mjerilo za slavlje ni tugu. Rutinski obavljen posao, pogotovo nakon spomenutog šoka iz Koprivnice. Utakmica koja je riješena u njenom prvom dijelu, od dvadesete minute nadalje, uz odrađivanje “šihte” u nastavku. Bijeli su bili opasniji, standardno, po svojoj desnoj strani. Osovina Ristovski- Tomasov bila je stalna opasnost za goste, prodori, ubacivanja, visoki presing.

I upravo taj odnos lijevo- desno, mislimo na nogomet, je “ono nešto” što (ne)čini razliku u ovoj ekipi. Dok je lopta u nogama stopera, Ristovski je već barem 15-tak metara u polovini gostiju, dok njegovom suigraču s druge strane, Zhuti, to i nije baš poželjna destinacija putovanja. Ima nešto u vjeri u sebe, svjesnosti svojih (ne)mogućnosti. Ristovski svojim dolaženjem pred suparnički gol uvelike pomaže Tomasovu, uz odigravanje duplih pasova, odvlačenje igrača, kvalitetnih ubačaja, dok je s druge strane Matei osuđen na soliranje i pretrčavanje polovice terena. I tako iznova…

Roman Bezjak odigrao je vrlo dobru utakmicu. Slovenac ne staje tijekom cijelog susreta, konstantna trka, borba, davanje cijelog sebe, je ono što navijači jedino žele. I cijene. Napadač kojem postizanje pogotka nije jedini cilj i želja, i u asistencijama pronalazi sreću i zadovoljstvo. Bezjak je odlika i primjer pravog momčadskog igrača, poštenog odnosa prema klubu i navijačima.

Suprotno onome zbog čega je jučer vladala tišina do 60. minute na tribinama. Navijači, oni najvatreniji, odlučili su na svoj način “komentirati” blamažu iz Kupa. Poruka više nego jasna, ispravan način ili ne, ostaje da se vidi. No, Rijeka je još “u igri”. Mi, navijači, biti ćemo uvijek nezadovoljni. Svatko od nas vidi igru na svoj način, stvar je ukusa, promišljanja same igre. I to je obostrano prokletstvo. Onih koji daju kritiku, i onih koji je ne žele, ili ne znaju prihvatiti. Pohvaliti dobro, iskritizirati loše, u svrhu ispravljanja iste, trebalo bi biti opće dobro za svih, jedan zajednički cilj. Svakako poželjnije od spominjanja rodbine, nacionalnosti, u raznorazne prefikse. No, to su već vlastite frustracije istih. Iste one koji imaju oni koji “titraju jajca”, s roza naočalama na glavi…
Nojevi i tako ne žive u HR… osim na pokojoj farmi.

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host