Poraz koji nismo očekivali

15 ruj., 2017 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Jučer su navijači u kolonama napuštali zdanje zamjenskog stadiona na Rujevici te više manje nezadovoljni odlazili svojim kućama. Nezadovoljni jer su očekivali više od svojeg tima koji se ravnopravno nosio i sa jačim ekipama nego što je to AEK, a upravo od tih crno-žutih doživio drugi europski poraz na Rujevici. Utakmica koja nije nalikovala onima kakve je naša Rijeka znala igrati u posljednjim predstavama pod UEFA-inom zastavom. Ostao je dojam da je izdanje protiv Salzburga pa i ono protiv Olympiacosa bilo puno energičnije, kvalitetnije i povezanije. Poraz koji nismo očekivali.

I nakon prespavane noći, većina navijača se ne može oteti dojmu da taj AEK nije ništa previše kvalitetna momčad da naši “bijeli” sa njima ne bi mogli igrati niti se nadmetati. Rijeka je jučer igrala kod kuće i s pravom su igrači ali i navijači očekivali pozitivan rezultat ali on je izostao. Puno je razloga koji se mogu nabrojati, ali ubada u oči činjenica da Rijeka jednostavno nije igrala svoju igru, onu koju je toliko puta demostrirala na travnjaku Rujevice. Premalo energično sa puno “propuha” u sredini gdje je Rijeka, kažu stručnjaci, uvjerljivo najjača. 15-ak minuta drugoga dijela u kojima je ekipa Matjaža Keka pokazala da se može igrati protiv grka je naprasno bilo premalo i europska natjecanja to ne praštaju. Nije momčad španjolskog stručnjaka odigrala spektakularnu utakmicu ali su uzeli ponuđeno i iz dvije poluprilike zabili golove koji su im napunili vreću bodova za ponijeti prema Ateni. 

Sigurno da je bilo i puno individualnih pogrešaka kao i trenerovih. Najviše je za oko zapela vjerojatno svima nelogična izmjena Gavranović-Maleš u trenucima kada je Rijeka napala, stisla i tražila drugi pogodak. Također možemo smatrati nerazumljivim kako si jedan klub u skupini Europa lige može dopustiti da na klupi nema niti jednog napadača. Možemo pričati o Acostyu kao napadaču ali je on prije svega krilo te je na tu poziciju i ušao nešto kasnije. Mnogi se pitaju gdje su u cijeloj priči ta pojačanja, tih pet igrača koje je “sletilo” na Rujevicu pri kraju prijelaznog roka. Sve od reda već dokazani igrači koji bi trebali podignuti razinu kvalitete, a niti jedan u startnoj postavi te samo jedan na terenu u posljednjih 15-ak minuta. Premalo za momčad koja želi proći skupinu takvog natjecanja koje ne traje 36 kola već samo šest i to u dva mjeseca. 

Rijeka mora i može bolje. Prvak Hrvatske ne smije smatrati utakmice Europa lige “nagradom”, jer dok drugi klubovi iz regije koji nisu ništa bolji niti jači od našega,  gaje ambicije te uzimaju bodove u svojim skupinama Lige prvaka i Europske lige, mi se u porazu od AEK-a hrabrimo da je igranje u skupinama  samo prolazna epizoda i famozna “nagrada”. Rijeka si je sada uvelike otežala put do prolaska u europsko proljeće, do novaca, koeficijenata te rejtinga i trebati će joj vjerojatno tri pobjede u predstojeća dva dvoboja sa Austrijom i u onom uzvratu protiv AEK-a. Teško ali ne i nemoguće, samo ako se ekipa i trener vrate na pravi put i na prave predstave koje su pokazali protiv Salzburga i Olympiacosa, boljih momčadi od jučerašnjeg protivnika. Do tada, krenimo put Splita zaviti rane europskog posrtaja. 

foto: NK Rijeka

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović