Potopljena žuta podmornica

24 lis., 2016 by S. Host

Print this article Font size -16+

Ovosezonske igre nogometaša Rijeke malo kome ostavljaju nadu da će iz susreta s “bijelima” izaći neporaženi. Vječitom prvaku države odmaklo se na pristojnu razdaljinu… a u glavnom gradu države čeka se kiks ekipe s Kvarnera. I ne samo u njemu. Realna mogućnost da Rijeka ove sezone podigne bujol namijenjen osvajaču prvenstva zabrinula je mnoge… od sjevera do juga. Neki se boje pada s trona, neki, svjesni da na njega neće barem još 96 godina, u ozbiljnoj su panici zbog mogućnosti da naslov osvoji klub etiketiran raznoraznim pridjevima i epitetima. Još kad je taj klub u privatnom vlasništvu, guran novcem “gladne i izrabljene afričke djece”, a ne državnim sponzorstvima, panika je na maksimumu.

Nogometašima Rijeke nije nikakav problem pobijediti Hajduk… pokazali su da mogu demolirati i Dinamo, no Inter je prava enigma, često nepremostiva prepreka. I ne, ekipa s kojom je Rijeka do ovog susreta imala negativan međusobni skor nije iz Milana, već iz predgrađa Zagreba. Većina tih susreta je bila do bola iritantna, s opsadom gola protivnika, bezbroj udaraca ka istome, te svakakvim glumačkim eskapadama igrača u žutim dresovima u pokušaju očuvanja, za njih, pozitivnog rezultata.

Nogometaši Intera nisu svoj autobus ostavili na mjestu predviđenom za to već su ga parkirali ispred svoga gola. U formaciji 5-4-1 nadali su se pozitivnom rezultatu. Trener gostiju, Samir Toplak, svjestan čime raspolaže, i još svjesniji gdje je došao u goste, poprilično je dobro uočio i ukočio najopasnije dijelove Rijeke, doduše, navijačima na jedan iritantan način, ali postoji i izreka da cilj opravdava sredstvo, a povijest susreta ovih dviju ekipa zasigurno mu daje za pravo. Zapravo, moglo bi se reći da je Inter do sada najviše pokazao od svih ekipa koje su došle na Rujevicu. Ne toliko u napadačkom segmentu igre koliko u detektiranju i uklanjanju opasnosti pred svojim golom.

Rijeka ovaj susret nije odigrala na razini prijašnjih. Dvojac u sredini, Mišić-Bradarić, često je bio bez ideje s loptom u nogama, kružeći oko zone gostiju, tražeći pukotinu, kojom bi se matirao Čović. Gosti su duplirali Ristovskog, jednog od najopasnijeg igrača domaćih, a ostavljali prostor na drugoj strani, gdje Zhuta ipak nema toliko ofenzivnih sklonosti. Pokušaji da se nabacivanjem u kazneni prostor gostiju dođe do zgoditka redovito su bili kao sol bačena u more. Taj period igre nalikovao je na neku rukometnu utakmicu, lopta je kružila tu negdje, tražio se uporno pivot na crti, a dalekometna artiljerija je mirovala. Kada se pucalo otišlo bi daleko od gola.

Rijeka je predobra. Uložen trud, te zakon velikih brojeva u vidu broja susreta u kojima su gosti po scenariju “vjerovali ili ne” dolazili do pozitivnog rezultata, morala je jednostavno stati. Da je ikako drukčije završilo, bila bi to još jedna sportska nepravda… toliko puta već viđena. A taj je scenarij navijačima zasigurno prolazio kroz glavu početkom drugog poluvremena. A onda je sredinom drugog dijela stigla potvrda da je Rijeka ove sezone zaista spremna za najveće dosege, odlika velike i moćne ekipe, da kada i nemaš baš svoj dan, savršenom asistencijom (Mišić) i perfektnim trzajem glave (Andrijašević) osvojiš tri boda i nastaviš plovidbu prema naslovu prvaka.

Da će ta plovidba biti teška, da nas svih zajedno čeka olujno more, skrivene hridi i gusarski prepadi, vidjeli smo i u ovom susretu. Izrazito motiviran protivnik, što se ne bi moglo reći da je slučaj u susretima protiv neke druge ekipe, te, blago rečeno, dvojbeni sudački kriterij, pozivaju na oprez. U ovom oceanu, zvanom MAXtv Prva liga, nemirne su vode. No, našim brodom kormilari Kapetan Kek, mornari su iskusni, te ih svi željno iščekujemo da brod sigurno privežu u riječku luku, i iskrcaju teret… bujol za prvaka!

Foto: Novi list.

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host