“Prepoznatljiva” Istra otkinula dva boda bijelima!

16 velj., 2015 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Kekove trupe nisu uspjele probiti čvrsti blok domaćina. To bi bio najjednostavniji i najkraći rezime jučerašnje utakmice na Drosini. Iako se od prvih minuta jasno vidjelo tko će voditi glavnu riječ na terenu,  bijeli nisu uspjeli otključati vrata Brkića. Na bodu domaćini, ponajprije, mogu zahvaliti upravo domaćem vrataru te napadaču rijeke, Balaju. Prvi je obranio nekoliko dobrih udaraca Rijeke, a drugi je u tri navrata bio u matnoj situaciji no nije uspio otključati vrata zeleno – žutih.

Zapravo, može se lako reći da u Puli nismo vidjeli ništa novog u odnosu na posljednja gostovanja bijelih. Terenska dominacija Rijeke, Istra u vrlo čvrstom bloku, skoncentrirana da uzme bod favoriziranim gostima. Sve je moglo i drugačije završiti da je Balaj uspio pogotkom nagraditi upornost Tomasova na samom početku utakmice. Bio je to tek nagovještaj revije promašaja Albanskog reprezentativca, koji je osim ove imao još dvije vrlo izgledne pozicije za postizanje pogotka. U prvom navratu mora se istaknuti sjajna reakcija domaćeg vratara, dok posljednji promašaj spada u rubriku vjerovali ili ne. Najlakše bi nakon utakmice bilo uprijeti u Balaja i označiti ga glavnim krivcem za činjenicu da bijeli nisu iz Pule na Kantridu odnijeli sva tri boda. Balaju je ovo tek drugi nastup za momčad s Kantride i bilo bi pogrešno početi s otpisivanjem igrača tek što je došao. Takav, pritisak doživio je i Krstanović, koji se nije mogao nositi s etiketom promašaja pa je na kraju i napustio Kantridu. Balaju treba dati vremena da pokaže sve što ima nogama. Nasljednik je možda i ponajboljeg igrača kojeg je Rijeka imala u svojim redovima i sigurno se nije lako nositi s onim što ljudi od njega očekuju. Ono što je pokazao u utakmici protiv Istre je da zna ući u šansu, može zadržati loptu u nogama, a i skok igra mu je i više nego solidna.

Zadnja linija momčadi i nije imala previše posla i više-manje lakoćom je otklanjala sve sramežljive pokušaje domaćih. Na vratima je iznenada osvanuo Prskalo, no nije imao previše posla pa se njegov nastup niti ne može podrobnije ocjenjivati. Sharbini je, ne bi li ga Kek sačuvao trećeg žutog kartona, ostao na klupi a zamijenio ga je Tomasov. Tomasov je odigrao i više nego solidnu utakmicu i može se reći da je bio vrlo opasan i motiviran da pokaže da mu je mjesto u početnom sastavu. Nažalost kako je utakmica odmicala vidjelo se da mu nedostaje svježine te da još uvijek nema u nogama devedeset minuta. Isto se može reći i za Alexa. Koji je odigrao dosta dobru partiju, naročito u prvom dijelu. Kako mu je snaga kopnjela tako je i postajao sve nevidljiviji na terenu. U svakom kontaktu s loptom se vidi da je vrlo nadaren igrač i nakon što uhvati kontinuitet i pravi ritam može se očekivati da će postati ključan igrač u Kekovoj formaciji. Jugović je bio nešto ispod svoje razine, iako se ne može reći da je to bio razočaravajući nastup. Uostalom najbolju prigodu na utakmici, iz koje je Balaj pogodio gredu, priredio je upravo srčani Slavonac.

Dvojac koji je u Kup utakmici protiv Lokomotive u velikoj mjeri određivao tempo momčadi danas je malo zakazao. Nije bilo protočnosti, a u pojedinim trenutcima bilo je pretjeranog carinjenja lopte, čime su se dodatno usporavale akcije bijelih. Posebno se to odnosi na Radoševića koji je u nekim vrlo izglednim situacijama napravio potez previše i time dao domaćinima dovoljno vremena da preslože svoj bedem koji su sagradili ispred Brkića. Bradarić je bio za nijansu manje agresivan, nego u debiju pred Riječkom publikom, te je u nekoliko navrata zakasnio u pokrivanju i kasnio u povratnom trku.

Izmjene koje je slovenski stručnjak napravio donijele su određeni novi momentum u igri bijelih no ostaje dojam da se moglo možda i ranije krenuti u konačni juriš po tri boda.

Istra je odigrala svoju tipičnu utakmicu, naročito se to odnosi na dvoboje protiv susjeda. Čvrsti blok i pokušaj iz kontri i polukontri u kojima su danas bili zapravo puno manje opasni nego u nekim prijašnjim dvobojima, ova dva suparnika koje su izgubili. U pojedinim trenutcima pokušali su visoko izaći na polovicu bijelih te im tako stvoriti probleme. Mora se priznati da su u jednom periodu utakmice u tome i uspjeli pa Riječani nisu uspijevali mirno iznijeti loptu. Naravno kako se utakmica bližila kraju tako se i blok sve više pomicao prema vlastitom kaznenom prostoru. na kraju mogu biti sretni da su uspjeli u svome naumu i osvojili bod koji će im puno značiti u borbi za opstanak.

Ostaje žal za tri boda kojima bi se bijeli brod debelo usidrio na drugom mjestu i dohvatio mogućnost da gleda isključivo prema najprije ne osvrćući se za onim što mu se događa iza leđa. No ne treba biti niti previše kritičan. Na utakmici se nije događalo ništa neobično. Nije to bila katastrofalna izvedba Riječana. Da je barem jedna lopta Balaja ušla u mrežu danas bi svi pričali o rutinskoj pobijedi. Nažalost ponekad jedna greda ili obrana vratara odrede raspoloženje nakon utakmice u kojoj je Rijeka ipak jasno pokazala kako je razlika u klasi između ove dvije momčadi velika.

Vremena za plakanje nema. Lokalni derbi bio je tek predigra za veliki Jadranski derbi. Vjerujemo kako će igrači brzo preboljeti dva izgubljena boda i okrenuti se utakmici u srijedu. Pobjeda bi bila i više nego dovoljna da se zaborave dva izgubljena boda na Drosini.

foto: regionalexpres

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader