Presudila kvaliteta, Zebec odveo Dinamo u finale

22 tra., 2015 by S. Host

Print this article Font size -16+

Rijeka nije uspjela pobijediti Dinamo ( između ostalog ) na svome stadionu i time dobiti priliku da brani prošlogodišnji naslov osvajača Kupa.

Od prvog zvižduka suca, ako ga možemo tako nazvati, Marića, u prvoj polufinalnoj utakmici Kupa, igranoj u Zagrebu, u otužnom ambijentu praznog zdanja stadiona, koji svakom svojom ruševnom ciglom preplaćenom više puta nego li što je i što će biti matični klub prvak ove naše države, bilo je jasno da ambicije riječkih bijeli, snovi navijača o osvajanju još jednog “Rabuzina”, postaju utopija.

Ipak, cijelo vrijeme trajala je nada… nada da se nogomet u Hrvata ne igra zbog jedne obitelji, poput 90-tih godina, da ipak postoji ljudi koji imaju svoju čast i obraz. Vjerujem da postoje, ali sumnjam da ih ima u našem nogometu. Čast izuzecima. Ako ništa drugo, trebalo je vjerovati da ispunjen stadion, zauzeta svaka stolica, spoj svih generacija na jednom mjestu, sa istom željom, daje garanciju da će u glavnim ulogama biti igrači na terenu, pa neka pobijedi bolji.

Ova utakmica “povjerena” je Mariu Zebecu. Spomenuti gospodin je sudac. U HNL-u. Ništa čudno. Pogotovo kada je četvrti, na ovoj utakmici, onaj što diže mali semaforčić i tužaka trenera glavnome, bio najbolji igrač Dinama u prvom susretu, Bruno Marić. Da Dinamo ne osjeti taj hendikep na terenu pobrinuo se odlično Zebec i dostojno zamjenio istog, te maestralno vodio igru, držeći sve niti igre u svojim rukama. Njegovo pravovremeno presjecanje napada Riječana, guranje u kontre goste, sjeckanje igre… odlike pravog veznog igrača. A da zna napraviti prekršaj kad treba, zna. Svojom odličnom igrom, toliko je isprovocirao nemoćne igrače u bijelom, da je iznudio i tri crvena kartona domaćina. Majstor!

Uzalud je pričati o trivijama, poput igrača na terenu, potezima, udarcima. Oni su i tako bili nebitni. O taktičkom iznenađenju domaćeg trenera, ubacivanjem Sharbinia na polušpicu, žrtvovanju Balaja, igranje sa slomljenom kosti, i “čudesnom” ozdravljenju Leovca, analizirati pogreške, kojih je zasigurno bilo, ali i sve dobre poteze. Sve je to palo u vodu sa prvim zviždukom “suca” Zebeca. Igrač više na terenu, i to klasa, bio je previše za Rijeku.

Treba čestitati Dinamu na ulasku u finale Kupa. I u ovoj utakmici se pokazalo da bez “pravih” ulaganja i pojačanja, trofeji teško dolaze. Mogući jesu, ali… Dinamo je usto pokazao, iako ima pregršt stranaca u svome sastavu, da ipak najveći “talenti” dolaze iz našeg podneblja, npr. Daruvara ili Cestice (?). To zasigurno vraća nadu u naš nogomet, i pokazuje smjer kojim ide HNL, putokaz do konačnog cilja- rodbine i prijatelja na tribinama. I par plaćenika.

U finalu ovogodišnjeg Kupa imamo priliku i uživo vidjeti kako bi to trebalo izgledati. Naj (dodajte epitet po volji) hrvatski klub protiv RNK Split. Šverceri karata očekuju enormnu zaradu od preprodaje istih, TV kuće se bore za prava prijenosa, navijači ova dva kluba već sada pripremaju spektakularne koreografije. U obje ekipe ima igrača koji bi mogli presuditi, donijeti Dinamu još jedan trofej, ili povijesni Splitu. Iako smo svi uzbuđeni i s nestrpljenjem očekujemo finale nacionalnog Kupa, pričekajmo. Prijelazni rok u nas traje 365 dana.

Rijeka, kao klub, nema za čime žaliti. Izgubila je od boljeg protivnika, koji je tu kvalitetu pokazao i kroz prvenstvo. Kako iz kluba, tako i kroz medije, preko određene osobe, cijelo vrijeme dolazi poruka da klub nema komentara na suđenje, čak što više, suđenje je odlično, osobe koje vode HNL maestralne. Vapaj žednog u pustinji, onog koji se usudio vidjeti i to glasno reći, proglašeno je za vampirenje. Žalosno da to vidi netko tko se nije ni pošteno napio vode sa Rječine, za razliku od onih koji su ovdje rođeni ali je omiljenija boca kvalitetnog vina od iste.

Foto: Josip Simčić

Komentari

komentari

S. Host

More articles by S. Host