Prilika za kraj?

Prilika za kraj?

Podijeliti navijače Rijeke nije lako, ali nikome u novijoj povijesti ne uspijeva kao Anasu Sharbiniju. Možemo ga voljeti ili mrziti ali o njegovom ostanku ili odlasku zadnju riječ ima naš trener kao i cijeli sportski segment kluba koji iza sebe ima zavidan i neosporan rezultat.

Mislim da 99,9% navijača Rijeke voli Andreja Kramarića, ali zar zaboravljamo kako je Andrej došao u Rijeku, nakon što mu je dojadilo sjedenje na klupi. Ali usporediti Kramarića i Sharbinija bila bi smiješna stvar barem za mene. Dok je jedan iskoristio šansu koju mu je klub pružio i upisao se zlatnim slovima u povijest našega kluba, i ostat će upamćen kao legenda kluba sve što je samo godinu dana proveo pod stijenama Kantride, dok drugi nikako da svoju priliku iskoristi. Nitko ne može reći da se Sharbiniju nije dalo dovoljno prilika, jer u svakom slučaju to ne bi bila istina i da je možda upravo suspenzija zadnja kap koja je prelila čašu i klubu, te da je vrijeme rastanka sve bliže.

Moram ipak priznati da sam subjektivan kada se radi o Sharbiniju, teško je zaboraviti sve poteze, asistencije i golove koje je dotični izveo na radost nas navijača, ali dati još jednu priliku koju igrač ne želi bilo bi smiješno a da ne govorimo da bi se nakon nekog vremenskog perioda opet našli u istoj situaciji s opet istim igračem. Kažu da je definicija ludosti ponavljati iste stvari a očekivati drugačiji rezultat.

I upravo ovo što sam malo prije napisao sugerira da je u bližoj budućnosti rastanak neizbježan, ali moram si postaviti pitanje da li to baš mora biti tako? Odgovor je naravno da ne mora. Kao ljubitelj američkih filmova s happy endom, sve je moguće, ali za to se u ovome slučaju mora potruditi igrač. Ono što bi rekli u nogometu skupiti glave i dati 120% pa premda se to odnosilo na to da igrač trenira s drugom momčadi, ali nije ni to dovoljno da budemo iskreni, svojim ponašanjem mora ne biti samo uzor nego i biti spreman pomoći istim tim igračima, trenerima sve kako bi ti isti suigrači rasli te jednog dana ostvarili svoj san i istrčali na (novoj) Kantridi u dresu prve momčad. Koliko drugo bi trajala takva rehabilitacija stvarno ne znam, i štajersko srce se može otopiti na terenu zalaganjem, a uz talent koji je nemoguće osporiti to svakako nije nemoguća misija.

Uzor se ne mora tražiti daleko, radi se o igraču koji je svima nama drag, iako talentom nije obdaren kao Sharbini, srce mu nitko ne može osporiti. Radi se naravno o Bertoši, koji nakon što je ispao žrtveno janje u prvom kolu EL, i kojemu su svi predviđali rekordno kratku karijeru u dresu kluba s privremenom adresom na Rujevici. Igrač je to kojim svojim zalaganjem, pristupom, glavom , uspio sačuvati svoj status u prvoj momčadi, a i osvojiti srca mnogih navijača Rijeke.

Da li je moguće da ćemo gledati Anasa Sharbinijaja ponovno u prvoj momčadi Rijeke je pitanje koje si postavljam. I svakako je moguće da se to dogodi u bližoj budućnosti, ali ovoga puta tu priliku treba izboriti. Sve je pitanje koliko to sam Anas želi, ako je Rijeka tako velika ljubav u koju se kune onda ništa za tu veliku ljubav neće biti teško napraviti.

Komentari

komentari


Related Articles

60 sekundi nade

Tako to biva kada navijaš za Rijeku dugi niz godina. Opet moramo kazati kako smo navikli i na gore. Iz

Rijeka II bolja od Vrapča

Rijeka II: Prskalo, Bertoša, Batinić, Budicin, Collins, Lima (od 84′ Kokorović), Diyoke, Ajayi (od 72′ Mršić), Dangubić, Okechukwu (od 87′

Farmaceutima, i treća sreća!

Farmaceuti su protiv bijelih uspjeli u svom naumu. Iako su najavljivali pohod na sva tri boda, bod im je, na