by S. Lončar | 21/11/2016 12:41
Kažu da je jutro pametnije od večeri. Vrtim onaj film od sinoćnje utakmice i opet me prožima isti onaj osjećaj nemoći, navijači Vam tako doživljavaju gotovo svaku utakmicu, osim ako nije prijateljska uoči nove natjecateljske sezone protiv lokalnog niželigaša koja posluži kao solidan pucački trening HNK Rijeke. S emocijama. Ovaj portal i jest nastao na krilima nas navijača, na krilima emocija, neki smo puta više, neki puta manje objektivni, ali zaista se trudimo prenijeti vjerodostojno ono zbog čega postojimo, utakmice HNK Rijeke i ostalog riječkog sporta. I biti iskreni, prije svega, prema sebi samima i prema Vama, našim cijenjenim čitateljima i navijačima, simpatizerima i svima onima kojima na spomen grada ili kluba srce barem malo zatreperi. Mi nismo proizvod, vi niste potrošači.
Pa tako, da nastavimo u tonu iskrenosti, treba biti pošten i reći da igra nogometaša Rijeke jučer u Koprivnici nije bila dobra. Da se stvorilo premalo prilika, da nije bilo u igri okomitosti, brzih paseva, pregršt prilika i golova na koje nas je ova momčad ove sezone posebno navikla. Da se moglo i moralo bolje, unatoč izostanku što ozlijeđenih, što viroznih što kartoniranih igrača (Gavranović, Gorgon, Ristovski, Mišić) ali eto, rezultat je izostao. Izostala su tri boda i bijeg velikih osam bodova “ranjenoj zvijeri” iz Maksimirske šume koja već dugo u kontinuitetu nije pružala na terenu ovako loše partije. Ništa zato, niti prva niti zadnja neodlučena utakmica protiv klubova kao što je “Slaven Belupo”, dobro organiziranih momčadi koje eto uvijek nađu inspiraciju kada je HNK Rijeka u pitanju, dok nekima “skidaju gaće” i prije prvog sučevog zvižduka. Dobro, sada iz mene progovara navijač, ajmo’ se vratiti na objektivnost.
Nisu momci iz Koprivnice ničim previše nadigrali ovu momčad Rijeke koja vjerojatno više nikad neće zaigrati u ovakvom sastavu (neki igrači bi definitivno mogli spakirati svoje kofere i prije božićnih praznika zauvijek napustiti “grad koji teče”). Uzeli su samo ponuđeno, visokim presingom na Maleša i Bradarića, dva zadnja vezna igrača Rijeke. Da Vas podsjetim da sam i dalje u “novinarskom”, dakle, pretpostavlja se objektivnom, “modu”.
Pročitao sam nakon susreta mnoštvo tih “objektivnih” izvještaja utakmice gdje se u mnogima navodi kako glavni arbitar ovog susreta, Andrej Burilo sa svojim pomoćnicima Loparcem i Conjarom, ničim nije previše utjecao na konačni rezultat. Pa neki idu tako daleko da kažu da je i dobro odradio svoj posao ne zaboravljajući spomenuti “vulgarnu” Rijeku. Neovisno novinarstvo (“mainstream”) medija u Republici Hrvatskoj nekada je, moram reći postojalo, danas se o njemu priča kao o sredozemnoj medvjedici na Jadranu, tu i tamo je netko sretne,fotografira, ali rijetki su to “petki”.
Za razliku od neovisnog novinarstva, za neovisno suđenje nisam siguran da je ikad postojalo.
Ne treba biti zlonamjeran pa reći da svi suci namjerno griješe jer su ovisni o nekome ili nečemu. Neki naprosto ne obavljaju svoj posao prema pravilima struke, kako bi to rekli pravnici. Andrej Burilo u nekoliko je navrata u svojoj karijeri naknadno i kažnjavan zbog katastrofalnih pogrešaka prilikom obavljanja svog posla, no svaki je put do sada vraćan na listu najboljih hrvatskih sudaca koji imaju priliku suditi u Prvoj HNL, unatoč šteti koju je nanio mnogim klubovima, pa i HNK Rijeci. Za razliku od mnogih zanimanja u ovoj nakaradnoj državi gdje i puno blaži previdi završavaju otkazima “bez prava pomilovanja”. Ovaj susret ostat će upamćen po jedinstvenom sudačkom kriteriju gdje je Burilo dosudio ukupno 32 prekršaja, od čega čak 28 igračima Rijeke. Je li ovisan o nekome ili nečemu, ili jednostavno ne zna svoj posao, prosudite sami.
Nema smisla dalje pisati o nogometu, kada se sva draž te igre utopila u zviždaljci glavnog arbitra te zastavicama pomoćnih. Tko se još sjeća pogrešno izvedenog ili s krivog mjesta izvedenog “auta”, nesviranog prekršaja nad blijedim Mateiem, ili očiglednog prekršaja nad Ayajijem….Burilo sigurno ne, on je svoj posao odradio onako kako je znao i umio. Nisam rekao onako kako je trebao,to ste vi pomislili. Burilo će mirno usnuti sanak pravednika, a nama ne preostaje ništa drugo nego čekati i radovati se idućem susretu i nadati se da će idući put biti bolje, bez Guinnessovog rekorda u prekršajima jedne momčadi, kao da se radi o amaterskom ragbijaškom klubu u srazu sa ženskom plesnom skupinom, naprimjer. Bez uvrede jednima ili drugima, ovo je samo da se dočara apsurd kojem smo imali prilike svjedočiti. I pripremite se, čini mi se da je ovo kamilica što bi još sve do kraja prvenstva mogli vidjeti. Nije da nismo navikli, ali svaki puta nanovo pljuska zaboli. Tko se u životu navikne na “batine”…
Ne preostaje nam ništa nego bodriti i voljeti svoju Rijeku i glasnom je podrškom gurati prema nedosanjanom snu. Mi ionako ništa ne možemo promijeniti. Na pogreške možemo ukazati. Na prevare možemo glasno uzviknuti. Na sustavne pogreške možemo i opsovati, što nikako ne smiju igrači kojima se samo čeka i “krivi pogled” da ih se pošalje na prijevremeno tuširanje. Sport je, pa tako i nogomet, lakmus papir društva. Nije tajna da hrvatsko društvo ima, generalno gledajući, malo razloga za slavlje i veselje. Nije tajna niti da u hrvatskom društvu mito, korupcija i veze caruju, bujaju kao gljive poslije kiše. Ili će se nešto rapidno početi mijenjati ili ćemo svi zajedno istrunuti u toj silnoj vlazi nepoštenja, nepotizma, i svih ostalih malformacija u društvu koje je uz sve navedeno i duboko podijeljeno. Politički, ideološki, sportski. Rivali s juga likuju, rivali sa sjevera se podsmjehuju, ali svi smo u istom košu. Prljavom, zmazanom ili šporkom, izaberite sami. No za razliku od ostalih rivala Rijeka je i ovom slučaju zapostavljena. Godine marginaliziranja od vodećih političkih struktura i državnih novaca državnih tvrtki koji su se godinama slijevali kao riječka kiša prema Poljudu i Maksimiru. Ne valja kada si drugačiji, nitko takve ne voli. Trebali bi jednom za svagda svi pogledati sebe ispred ogledala, priznati si neke stvari i krenuti naprijed, za boljitak hrvatskog nogometa. Ali počistiti prvo svoj prag. Vjerujem u ideale, nepopravljivi sam optimist, romantičar rekli bi neki, no u ovo napisano vjerujem koliko i u poštenje neke “prijateljice noći”. Jebi ga, vjera ipak postoji, jer ako ne vjerujete u ništa, ništa ne možete niti očekivati.
I put do pakla je, kažu, popločen dobrim i poštenim namjerama. Siguran sam da to zna i Burilo. Da me ne bi gospodin od “krvi i mesa”, frazom kojom se popularno brani suce u njihovom (ne)znanju, krivo shvatio, nije on u tome usamljen. Zbog ovisnosti o nekome ili nečemu ili zbog neznanja, procijenite sami.
Dok kompletna javnost laje na karavane, na Mjesec, na što god hoćete, postoji ipak oblik izražavanja koji bi možda i urodio plodom, pri tome nikako niti ne pomišljam na bilo što nema veze s nogometom. HNK Rijeka kao trenutno vodeća momčad lige sigurno nešto može napraviti, posebice ako se zna da je njezin predsjednik bar i formalno involviran u rad HNS-a. Postoji niz službenih kanala preko kojih se može i od čuvene “komisije” tražiti objašnjenje ili stegovne mjere. Može se stati iza svojih igrača i navijača, trošiti medijsku “paljbu” tamo gdje je ona zaista potrebna. Čak i ako sve to nema smisla, čak i ako sve to ništa neće promijeniti stanje u hrvatskom nogometu u cjelini, promijenit će stanje u glavama onih koji za ovaj grad dišu, onih koji svoje teško zarađene novce izdvajaju kako bi gledali pratili HNK Rijeku, na Rujevici i diljem zemlje. Onih koji se raduju svakom uspjehu Rijeke, onih koji su tužni zbog svakog izgubljenog boda, duela, sudačkog previda. A mijenjati se moramo početi od sebe, svi zajedno, pa da napokon s pravom možemo reći da smo – zajedno Rijeka. Pa ako to znači biti i sami protiv svih. Ovaj grad, ovaj klub, ali prije svega ovi ljudi to – zaslužuju.
Foto:HoćuRI
Source URL: http://www.hocuri.com/prljavi-zmazani-sporki-kos/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.