Progutana zviždaljka

by C. Brozović | 10/11/2015 12:30

Rijeka je prva, Dinamo kasni četiri boda, a Hajduk se nakon početne euforije krenuo lagano gasiti. Zanimljivo prvenstvo na mnogo načina, a posebice ako bacimo pogled na ljestvicu gdje kolovođa nije OPG iz Maksimirske 128 na što su svi godinama navikli već Rijeka kojoj su nakon prvih nekoliko početnih utakmica prognozirali “raspad sistema”, a gospodina Keka proglasili “prevarom iz Maribora”. Za svu tu neizvjesnost postoji više faktora poput Dinamovih putešestvija po Ligi prvaka, Hajdukove euforije i igre na “galamu” pa sve do Rijeke koja je posložena majstorski od strane vrhunskog stratega. Ni Split ne zaostaje previše ako pogledamo promjene koje su zadesile momčad i struku u tom prvoligašu.

Također, jedna od bitnijih stavki da bi prvenstvo bilo ovako neizvjesno je i suđenje koje moramo u nekim segmentima ipak pohvaliti. “Suci su ljudi od krvi i mesa” već je pohabana izreka svih nogometnih djelatnika i novinara koji pokušavaju “spustiti loptu na zemlju” i utišati (samo ponekad) neopravdane kritike prema “ljudima u crnome”. Naravno da je tako. I suci su ljudi koji kao i nogometaši, uživaju u nogometu i samo rade svoj posao. Onaj koji radi, vjerojatno i griješi, samo je pitanje koliko i da li može to svesti na minimum. Razlika između lošeg, solidnog i dobrog vratara u nogometu je upravo ta da je bolji onaj koji manje griješi. Razlika između dobrog i odličnog napadača je ta da u matnim situacijama odličan napadač manje griješi i time zabija više pogodaka. Naravno, postoji još “mali milijun” faktora koji određuju koliko je neki nogometaš dobar, ali je činjenica da ako manje griješi, tada bolje radi svoj posao.

Kada se u grešku uplete namjera, onda izreka “Tko radi taj i griješi” potpuno gubi smisao. Puno i previše takvih “pogrešaka” smo se nagledali kroz godine HNL-a da više nije ni upitno da li je negdje postojala namjera već koliko je namjera jaka, na čiju štetu ide i da li će se ponovit. Na sreću naše Rijeke i cijele lige, u posljednje vrijeme se niti jedan prvoligaš ne može požaliti da je izgubio utakmicu na račun sudačke četvorke ili šestorke. Greške koje se događaju su manje, ne utječu na rezultat i ne dovode u pitanje regularnost natjecanja niti izazivaju izljeve bijesa čelnika klubova ili stručnih stožera. Tu nećemo tražiti razloge tog nekog “novog vjetra” koji puše, već ćemo konstatirati da bi vjerojatno cijela liga i svi navijači istog trenutka potpisali da gledaju ovakve prezentacije sudačkih postava tijekom cijele sezone.

Ipak, u svemu tome i dalje postoji onaj segment ALI. Iako ne postoji razlog zbog kojeg bi previše “gunđali”, moramo se osvrnuti na kriterij koji većina hrvatskih sudaca zauzima u utakmicama hrvatske nogometne lige. Vjerojatno u strahu od pogreške, a potom i “hajke” na njih same, suci vole igrati “alibi igru”. Utakmica između Rijeke i Splita je vjerno svjedočila jednom takvom suđenju koje na kraju, kada se sve zbroji, nije uopće bilo na štetu niti jedne ekipe, ali je na štetu nogometa, publike pa i reputacije lige. Ako maknemo u stranu pravilno dosuđene kaznene udarce (koji su bitna stavka), sudac Jović je sa svojim pomoćnicima očito “progutao zviždaljku” koja je zapela u grlu, te u utakmici bez nekog pregrubog prekršaja i bez ikakvih tenzija dosudio čak 43 prekršaja na obje strane što je za vrijeme utakmice na tribinama izazivalo podsmjeh, a na terenu nervozu.

Najviše možemo zamjeriti duel igru koja u našoj ligi nažalost ne postoji upravo zbog načina suđenja i kriterija. Nogomet kao sport u kojemu je kontakt dozvoljen nije ista igra ukoliko se ne dopušta borba za loptu. Takav sport u kojemu je gotovo svaki kontakt sa protivničkim igračem zabranjen odnosno kažnjiv prekršajem se zove košarka. U HNL-u svaki pokušaj oduzimanja lopte protivničkom igraču ili svako naslanjanje rame o rame suparnika završava prekršajem za onu momčad čiji je igrač prvi dotaknuo tlo. Iako u propozicijama nogometne igre nigdje nećete naići na takvo pravilo, ono je uvriježeno kod hrvatskih nogometnih sudaca vjerojatno kao likvidator eventualne pogreške i puštanja tečnije igre. Ukoliko samo pogledamo natjecanja poput Premiershipa ili Lige Prvaka, vidimo kako se u duelu prednost daje onome koji bez ilegalnih poteza odnese loptu pa taman i ako protivnički igrač zalegne na travnatu površinu tražeći eventualni prekršaj. Primjer je i u početku spomenuti OPG koji ima podosta prigovora na suđenje u Ligi prvaka, naviknuti na “maženje” od strane hrvatskih sudaca i dosuđivanje svakog jačeg dodira sa modrim bluzama prekršajem.

Vrhunac tog iritantnog kriterija je i dodjeljivanje progresivnih kazni odnosno žutih kartona. Pa tako često možemo vidjeti kako sudac za tri lakša prekršaja dodjeljuje žuti karton na temelju nekakve akumulacije koja u nogometu ne postoji, te prilikom uručivanja kartona, igraču prstom pokazuje mjesta gdje je sve napravio prekršaj. Nigdje u nogometnim propozicijama ne stoji broj prekršaja koji jedan igrač može napraviti po susretu, osim u “glavama” hrvatskih sudaca koji očito imaju svoj neki sistem i svoja pravila igre. A kada smo već kod utakmice Rijeke i Splita, spomenimo i prvog pomoćnog suca Igora Krmara kojemu se na ovoj utakmici dogodio do sada neviđeni gaf, pa je tako u izglednoj prilici za napadače Rijeke označio zaleđe ali je predvidio situaciju da je lopta ubačena iz “outa” odnosno bilo je ubacivanje sa strane. Tada pravilo zaleđa ne postoji, ali je u svoj toj dekoncentraciji gospodin Krmar napravio potez zbog kojega bi po kratkom postupku trebao biti poslan na “hlađenje” u Županijsku nogometnu ligu.

Bilo je tu još puno grešaka poput javne opomene igraču Splita, Branku Vrgoču za prekršaj u 66. minuti, iako je klizećim startom prvi došao do lopte i istu izbio preko granica igrališta. Upravo takvo suđenje nagrđuje našu ligu i nogomet jer utakmica u takvom sjeckanju igre postane dosadna, naporna za gledanje, a kod igrača obje momčadi podiže nepotrebnu nervozu. Dokaz toj tezi je i broj sudaca koje hrvatska ima na međunarodnoj sceni i predstave koje oni pružaju u elitnim europskim natjecanjima.

Promjena uhljebljenog vodstva sudačke udruge, strana edukacija, potpuna autonomija i ako je potrebno uvođenje profesionalnosti su put za ozdravljenje ne samo suđenja već i kompletnog nogometa u našoj zemlji. Dokle god ne počnemo misliti i razvijati sve pa i najmanje pore sporta i nogometa, biti ćemo samo jedna nogometna liga u kojoj kvalitetni mladi nogometaši ne žele ostati, a strani igrači ne žele ni “primirisati”.

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/progutana-zvizdaljka/