Prva od Osam

01 tra., 2016 by A. Žic

Print this article Font size -16+

U subotu s početkom od 19 sati, u sklopu 29. kola MAXtv Prve lige, nogometaši Rijeke odlaze na gostovanje u Koprivnicu gdje ih očekuje Slaven Belupo.

Nakon stanke zbog odigravanja prijateljskih ili pripremnih reprezentativnih ogleda počinje završni dio prvenstva ukupnog trajanja od svega četrdesetak dana i osam utakmica od 29. do 36. kola sabijenih u tom periodu. Riječani su spremni za divlji stampedo. Onaj u baskijskoj Pamploni, glavnom gradu autonomne zajednice Navare gdje razjareni bikovi siju užas i paniku trebao bi biti tek mačji kašalj prema onome što želimo da uslijedi na zelenim pašnjacima HNL-a od strane najdraže nam Rijeke. Značaj “onoga“ što se krije iza utrke prema ciljnoj ravnini 14.05. je (pre)dobro poznat.

U Rijeku su se vratili i naši dečki koji brane boje svojih država. Između ostalog Roman Bezjak je bio strijelac za Sloveniju protiv “svojih“ Ristovskog i Zhute. Ivan Vargić statirao je u kukuruzu Panonske ravni od Osijeka do Budimpešte poput glumca Emira Hadžihafizbegovića u nekad popularnoj predstavi “Audicija“. Ni minutice da dobije. Inače Varga je golman na posudbi u Rijeci renomiranog talijanskog prvoligaša Lazia. Prednost je imao Lovre Kalinić kojem je “za dlaku“ neuspio transfer od šest milijuna u Aston Villu. Čujem da se Marc-Andre Ter Stegen zasitio branjenja u Barceloni i u potrazi je za novom sredinom. Eto prilike za Lovru. Vezu za Barcu ima. Bivši igrač katalonske dike i ponosa je njegov klupski sportski direktor. Taj dokazani stručnjak će ga zasigurno “utopiti“ za kakvih desetak milijunčića. Bez svake sumnje. Mađar Balazs Dzsudzsak znao je što mu je činiti u izvedbi slobodnog udarca. Lakonski je prebacio živi zid gađajući u kut postavljenog vratara. Prvi kut. Čak i vrapci na grani znaju zbog čega je Lovre dobio nadimak koji mu pristoji bolje nego budali šamar, a kako ga onda ne bi znao i prepredeni veznjak Balasz koji nastupa za turski klub Bursaspor.

Samo je pitanje bliže budućnosti kada će se Mario Gavranović i Florentin Matei pridružiti svojim nacionalnim vrstama. Naravno, sve na tragu izvedbi koje prikazuju ovoga proljeća. Obojica su učinili riječku ofenzivnu opciju atraktivnom i krajnje prijetećom. Mario je neumorni borac koji se uvijek znade “naći“ u prilici za gol, svjestan je prostora oko sebe i znalac je u igri i bez lopte.

Florentin je u par prvih utakmica osvojio srca riječkih navijača. Ne bez razloga. Kada primi loptu i krene u prodor prema šesnaestercu odmah se upali crveni alarm u protivničkoj obrani. Nogometni promatrači posebno vole brze driblere, a Florentinu je taj loptački dio najveći forte. Također, korneri i slobodni udarci postali su uz njegovu prezentaciju dimenzija “više“ kojom se prijeti suparničkom golu. Riječki Rumunj je sunarodnjak legendarne “desetke“ Georga Hagija. “Desetka“ je broj koji je namijenjen igračima plemenitih manira i poteza. Jednom prilikom kada je zamijenjen Hagi je ljutito povikao na trenera:“Desetke se nikada ne vade iz igre“. Zanimljivo bi bilo čuti što bi na ovu besjedu odgovorio Matjaž. Nadamo se da će Belupovi “ljekarnici“ utvrditi farmaceutsko gradivo koje nalaže da se u malim bočicama drži otrov. Matei je upravo to. Sitan, ali dinamitan. Opća opasnost za protivničke obrambene igrače.

Riječka obrana će pak morati pripaziti na Muzafera Ejupija koji dijeli drugo mjesto strijelaca HNL-a s Romanom Bezjakom. Postigli su po dvanaest golova. U prethodnom kolu Istri je “zabio“ dva gola u pobjedi Slavena od 2:0.

Poslije utakmice dao je izjavu:“Sretan sam zbog postignutih golova a zasluge za njih pripadaju i mojim suigračima. Uvjeren sam da ću i dalje postizati pogotke za našu momčad i pridonijeti njenom još boljem plasmanu“.

Može Ejupi, ali tek poslije subotnjeg ogleda. Nadamo se da će ti “bijeli admiral“ Samardžić Miral i pripadajuća mu posada zaustaviti opasne namjere.

Kunem se nisam Trekkie, ali “Zvjezdane staze” bilo da se radi o seriji ili filmovima su me jednostavno oduševljavale. Unatoč tome što mnogi to ne žele priznati radi se o jednom od najvećih fenomena televizije i kinematografije koji do danas drži visoko mjesto među najgledanijim projektima. Kroz seriju i filmove su prodefilirali mnogi fantastični likovi. Jean-Luc Picard, Chakotay, Data, Spock, Tuvok, Neelix, Worf i mnogi drugi čija lica i imena više ne pamtim. Od svih navedenih i nenavedenih meni je najupečatljivija i srcu najdraža bila “Sedma od Devet“. Naravno sve zbog njenih glumačkih i umjetničkih kvaliteta. Maestralno je Jeri Ryan utjelovila svoju ulogu “Sedme od Devet“. Njena artistička imaginacija, kreativnost, ekspresija jednostavno je bila izvanredna. Moja zadivljenost nije imala nikakve veza s onim prokletim pripijajućim kombinezončićem koji je ocrtavao poput Michelangela sve zapanjujuće tjelesne atribute predmetne zvjezdane boginje.

Dakle, drugog dana mjeseca travnja 2016. godine po Zemaljskom mjerenju na komandnom mostu riječkog Voyagera stajat će zapovjednik Matjaž Kek i njegova ekipa te krenuti zvjezdanim stazama prema prvoj prepreci od osam postavljenih u nizu preko kojih se dolazi do onoga što svi žudno očekujemo.

U epizodi: “Prva od Osam“

Komentari

komentari

A. Žic

More articles by A. Žic