Prvi dio: Danas jedna obična priča, sutra velika legenda

30 sij., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Ovaj naslov jedne koreografije datira iz godina kada je naša Rijeka bila samo donji prosjek HNL-a, točnije iz sezone 2002./2003. i utakmice protiv Dinama. Naslov koji možemo primijeniti i na ovu polusezonu kada su navijači Rijeke, a prvenstveno Armada u pitanju.

Naša Rijeka nam je podarila polusezonu za pamćenje. Ne postoji nogometni navijač koji ne “živi” za pune tribine, gostovanja po Europi i pobjede svoje momčadi začinjene slavljem na ulicama svoga grada. Sve to smo prošli s Rijekom u zadnjih 5 mjeseci, a ovo je mali presjek onoga što se zbivalo na tribinama Kantride kao i onima diljem Lijepe naše i Europe.

Ljetne radosti

Sezonu smo započeli utakmicom Superkupa i to na Kantridi. Unatoč sredini ljeta i turističkoj sezoni, na tribine naše ljepotice se natiskalo oko 8000 gledatelja i svjedočilo pobjedi Rijeke nad Dinamom od 2:1. Podignuo se novi pehar koji je nagovijestio zanimljiva događanja u vremenu koje slijedi. Već nekoliko dana kasnije, ždrijeb kvalifikacija za EL nam je u Rijeku doveo mađarskog predstavnika Ferencvarosa. Ovoga puta se Kantrida ispunila gotovo do posljednjeg mjesta. Glasan huk dopirao je sa “zapada”, a sve je začinjeno tisućama bijelih traka i bakljadom u 60. minuti. Rijeka je slavila sa 1:0 i stekla bitnu prednost pred uzvrat.

Slijedilo je i prvo gostovanje i to u HNL. Put Zagreba i Kranjčevićeve ulice je “poteglo” nekih 100-ak navijača koji su vidjeli odličan start u prvenstvo i pobjedu od 3:1 nad Zagrebom. Utakmicu je obilježilo i tradicionalno Armadino “posprdno” navijanje, ovoga puta treneru/predsjedniku domaće momčadi, uzvicima “Medić je Mourinho”. Većina navijača momčadi Matjaža Keka se pripremala za ono zanimljivije što je slijedilo. Gostovanje Rijeke u Budimpešti na stadionu “Ferenc Puskas”, nekad znanom kao “Nep stadion”.

U mađarsku prijestolnicu je na razne moguće načine stiglo oko 500-ak ljubitelja HNK Rijeke te su uvelike nadglasali domaće koji su na poluvremenu odlučili odustati od utakmice te su u znak protesta protiv predsjednika Ferencvarosa napustili tribine stadiona. Bilo je tu i dosta problema oko dolaska na stadion. (Pre)revna mađarska policija je odlučila kolonu od stotinu vozila zaustaviti prije Budimpešte te provozati preko “pola” Mađarske kako bi se na tribinu ušlo taman “minutu” prije utakmice. Navijači Rijeke su zato svojim bodrenjem stvorili “domaćinsku” atmosferu te pogurali svoju momčad do pobjede.

Nakon radovanja po mađarskim ravnicama, stiglo je vrijeme da se otvori sezona HNL-a na Kantridi. Nema većeg gušta nego kada ti na “noge” dođe Hajduk pa ga još isprašiš sa četiri “komada” u mreži. Stadion je naravno bio rasprodan, a koreografija “FOF” (Forza Fiume) je dala samo još jedan mali dodatni ton velikoj fešti pod legendarnim stijenama. U 60. minuti je upriličena velika bakljada te se atmosfera dodatno “zapalila”. Velika i lijepa pobjeda nad rivalom iz Splita.

U idućem kolu kvalifikacija za EL, naši su dečki izvukli daleki Vikingur s Farskih Otoka. Odmah se u startu pretpostavljalo da će se na tu avanturu samo rijetki odlučiti. Tako je i bilo. Puno kilometara, kompliciran prijevoz te previše novaca, glavni su razlog što se na tribinama omanjeg stadiona u Torshavnu okupilo točno 8 navijača pristiglih iz Rijeke. Čelnici našega kluba su ih za taj potez nagradili večerom, a igrači pobjedom od 5:1 i velikim kapitalom za uzvrat.

Daleki sjever i istok

Nemogućnost odlaska na Farske otoke, navijači Rijeke su “naplatili” masovnim gostovanjem na stadionu “Aldo Drosina” u Puli. Opet se “ipsilon” bijelio od dresova voljenoga kluba, a turisti su začuđeno gledali brojne automobile ukrašene zastavama i šalovima Rijeke. Pobjedu dečki sa “prave” strane Učke je pratilo 700-ak pripadnika Armade i navijača Rijeke koji su se prigodno prisjetili i 19. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja”.

Na red je došao uzvratni sraz sa slabašnim Vikingurom. Rijeka je slavila i u uzvratu rezultatom 4:0, a na tribinama se okupilo 5 tisuća gledatelja. Zapad je naravno bio popunjen do posljednjeg mjesta, ali je ostatak stadiona ipak malo zakazao. Slab protivnik i velika prednost ne bi smjeli biti prepreka uživanju u svojoj momčadi.

Riječani su tada išli na noge Splitu u “Park mladeži”, a nešto zatim je na Kantridu stigao Slaven Belupo. I u Splitu i na Kantridi je Rijeka imala svoju podršku, ali se u zraku osjećao dolazak Sheriffa iz Tiraspola kao posljednje prepreke Rijeci za ponovni ulazak u skupine Europa lige. Momčad iz Moldavije je dočekala rasprodana i raspjevana “ljepotica”. Armadina tribina je “pucala po šavovima”, a u 27.minuti se digla fantastična koreografija sa propucanim grbom Sheriffa te nizom bljeskalica. U tim trenucima je cijeli stadion bio na nogama, osim delegata utakmice koji je u svemu tome vidio nešto “zabranjeno” i “pogrdno” pa je UEFA poslala “čestitku” u vidu kazne zbog “poticanja na mržnju”. Na kraju utakmice, podigla se i poruka koja je nagovijestila i krajnji rezultat. “We shot the Sheriff”.

24. kolovoza je Rijeka ubilježila i prvi poraz u sezoni. U “ulici pjesnika” su “bijeli” pokleknuli od strane Lokomotive i to zbog, prije svega, previda glavnog suca utakmice koji je grubo oštetio našu momčad svirajući kazneni udarac na nekih 18 metara od gola. Rijeku je u Zagreb pratilo 150 navijača. Slijedilo je novo Europsko putovanje i to još jedno iz serije “egzotičnih”. Put Moldavije i samoprozvane ruske republike Pridnjestrovlje je krenulo nešto manje od 100 navijača Rijeke. Svi oni se mogu pohvaliti da su bili na utakmici koja će također ući u povijest našega kluba kada su europska natjecanja u pitanju. Rijeka je promarširala glavnim gradom separatističke države i sa 3:0, u velikom stilu se plasirala u skupine EL.

U zračnoj luci “Rijeka” na otoku Krku se već “kuhala” fešta. Pristizala su osobna vozila kao na “tekućoj vrpci”. Besplatni autobusi su vozili na relaciji delta-aerodrom. Sviralo se, pjevalo se i pivo je teklo u potocima, a sve do dolaska policije. Njihovom nepotrebnom reakcijom se isprovocirao sukob i doček voljenih nogometaša je na neki način propao. Umjesto fešte i pjesme, na licima navijača se mogla vidjeti samo krv i suze.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović