VIDEO: Put do obrane naslova osvajača Jugoslavenskog nogometnog kupa

16 svi., 2017 by M. Urban

Print this article Font size -16+

Nakon osvajanja Jugoslavenskog nogometnog kupa u sezoni 1977./78. Rijeka je dobila priliku upisati se u povijest jugoslavenskog nogometa kao jedini klub uz Crvenu Zvezdu i Hajduk koji je obranio naslov osvajača kupa. Prva prepreka za riječke nogometaše bio je bolji iz susreta Zagreb – Borac Čačak. Šesnaestina finala kupa igrala se 30. kolovoza, no kako su Zagreb i Borac svoju zaostalu utakmicu odigrali tek 31. kolovoza, u kojoj je Borac pobijedio rezultatom 3-1, Rijeka je zbog zgusnutog rasporeda tražila odigravanje utakmice tek 11. listopada. Na Kantridu su pred 3000 gledatelja istrčali Avramović, Peranić, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Mijač, Jerolimov (od 72′ Tomić), Car, Desnica (od 69′ Uljan). Rijeka je uvjerljivo pobijedila čačanskog drugoligaša rezultatom 3-0, bez prevelikog naprezanja pomlađenog sastava, a strijelci su bili  Cukrov u 8′, Mijač u 30′ te ponovno Cukrov u 65′.

U osmini finala Rijeka je na Kantridi 8. studenog pred 2000 gledatelja ugostila Istru. Za Rijeku su nastupili: Avramović, Peranić, Car (od 68′ Hrstić), Cukrov, Radin, Juričić, Durkalić (od 46′ Desnica), Mijač, Tomić, Ružić, Uljan. Riječani su olako shvatili susret počevši nonšalantno, a gosti su požrtvovnom igrom i velikim zalaganjem uspjeli parirati domaćinu. U drugom poluvremenu Rijeka je živnula no Istra je uspjela sačuvati nulu do isteka devedeset minuta pa je uslijedio rulet jedanaesteraca. Istra počinje prva, a Ignjatić pogađa za 0-1. Božić brani udarac Tomića, ali i Avramović brani udarac Pastrovicchija pa Radin na kraju druge serije izjednačava rezultat na 1-1. Kovačević ponovno dovodi goste u vodstvo, no i Juričić je siguran pa je nakon treće serije rezultat 2-2. U četvrtoj seriji Orlić puca pokraj gola, a Ružićev udarac brani Božić. U petoj seriji pogađaju i Silić i Cukrov (3-3). U šestoj seriji Avramović prvo brani udarac Bolkovića, a zatim sam izvodi jedanaesterac i puca pokraj gola (3-3). U sedmoj seriji Avramović opet brani, ovaj put Šugaru, a Hrstić, pogodivši donji desni kut osigurava Rijeci prolaz u četvrtfinale. Rijeka – Istra 0-0 (4-3).

Utakmica četvrtfinala bila je prva utakmica u proljetnom dijelu sezone. Rijeka je 28. veljače 1979. pobijedila Radnički u Nišu golom Tomića u 73′. Rijeka je igrala u sastavu Avramović, Makin, Hrstić (od 56′ Filipović), Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Fegic (od 87′ Bačvarević), Tomić, Ružić, Desnica. Bila je to živa i dinamična utakmica u kojem je Radnički imao posjed i češće napadao, a gosti su mudrom igrom kreirali kontranapade koji su do pogotka Tomića bili neefikasni. Odličnu igru prikazali su Juričić i Avramović. Ovom pobjedom Rijeka je osigurala prolaz u polufinale i utakmicu protiv Crvene Zvezde u Beogradu.

U srijedu 4. travnja 1979. u 16 sati po kiši su pred 12000 gledatelja na Marakanu istrčali Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Fegic, Tomić (od 44′ Belić, od 82′ Bačvarević), Ružić i Desnica. Rijeka je na “Marakani” odigrala maestralnu utakmicu, jednu od najboljih u Beogradu. Rijeka je povela golom Ružića u prvoj minuti, a da igrači Zvezde loptu nisu ni dotaknuli. Nakon toga granitna obrana Rijeke zabarikadirala je sve prilaze gostujućem golu, a čim bi se riječki nogometaši dokopali lopte razvijali su opasne napade koji nisu rezultirali pogotkom samo zato jer je domaći vratar, osim nespretnosti u prvoj minuti, bio najbolji domaći igrač na terenu. Ružić, Hrstić i Cukrov dobili su devetke za svoj nastup, a prvo ime susreta bio je besprijekorni korektor Juričić, ocijenjen desetkom, koji je svoju ulogu odigrao besprijekorno i dokazao da je u Jugoslaviji bez konkurencije najbolji igrač u takvoj ulozi. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka orila se pjesma iz gostujuće svlačionice jer svladan je veliki protivnik, momčad koja će mjesec i pol dana kasnije igrati finale Kupa UEFA. Uz to, Rijeka je između dviju kup utakmica imala i niz slabijih rezultata, a na sve to nadovezala se i suspenzija glavnog trenera Spasojevića. Pa ipak Rijeka je u svim elementima nogometne igre nadmašila Crvenu Zvezdu, a kakav je dojam ostavila Rijeka najbolje svjedoči komentar kako “Crvena Zvezda nije očekivala ovakvu Rijeku koja im se danas predstavila, kao kompaktna družina, sastavljena od odličnih pojedinaca koji su svoje odlike disciplinirano podredili kolektivnoj igri i bez ijedne zamjerke ostvarili taktičke zamisli trenera Lukarića i Gačanina“. (Novi List, 5. travnja 1979.). Spasojević je s tribine promatrao pobjedu svojih igrača, a nakon utakmice Gačanin je otvoreno rekao: “Nismo mi preko noći preporodili momčad. Za ovu igru ponajviše je zaslužan Spasojević“. Suspenzija će kasnije biti ukinuta ali se trofejni Crnogorac više neće vratiti na klupu Rijeke.

Pobjeda nad Crvenom Zvezdom značila je da će Rijeka po prvi puta biti domaćin jedne finalne utakmice Jugoslavenskog kupa. Prva utakmica 31. finala Jugokupa igrana je na Kantridi 16. svibnja 1979., dok se uzvrat igrao osam dana kasnije u Beogradu. Tri dana ranije Rijeka i Partizan igrali su prvenstvenu utakmicu u kojoj je Rijeka slavila rezultatom 2-0 i napravila sjaju uvertiru u veliko finale. Nakon nedjeljne utakmice nogometaši Partizana odsjeli su u hotelu Ambasador u Opatiji te su trenirali u Rijeci i Opatiji čekajući prvu utakmicu finala. Pred utakmicu je trener Marijan Brnčić najavio kako će se Rijeka postaviti u prvoj utakmici: “Kup je specifično natjecanje. Popravka nema čak ni u finalu kada se igraju dvije utakmice. Već sada moramo iskoristiti priliku. Mogla bi otići u nepovrat. Nema kalkulacija, čak i po cijenu određenog rizika. Odlučno za pobjedu! Publika će zacijelo imati priliku vidjeti izvrsnu nogometnu predstavu“.

Te svibanjske srijede priređen je pravi spektakl pod stijenama Kantride, a završni čin izveli su padobranci Krila Kvarnera Marinko Lenac, Milorad Dražić, Slavko Furčić, Sead Hadžibegić i Marica Trbović koji su s nebeskih visina donijeli loptu za utakmicu, jugoslavensku zastavu te zastave Rijeke i Partizana. Početak prvog finalnog susreta u 17 sati i 30 minuta označili su zvukom sirena svi brodovi u riječkoj luci. Za Rijeku su na teren Kantride pred 18000 gledatelja istrčali Avramović, Filipović, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Makin (od 67′ Peranić), Tomić, Ružić, Jasprica (od 46′ Jerolimov). Sudio je Nikić iz Ljubljane. Nakon početnog ispitivanja snaga Rijeka preuzima inicijativu i prisiljava goste na obranu. U 18′ nadmoć u igri okrunjena je pogotkom. Bursać se dokopao lopte na sredini terena te dodao Cukrovu na desnoj strani, koji se sjurio u šesnaesterac i pucao, a lopta je prošla ispod golmana gostiju Zalda za vodstvo domaćina. Do kraja poluvremena popustio je pritisak Rijeke te se bez većih prilika na odmor otišlo rezultatom 1-0. U nastavak utakmice Partizan kreće odlučnije i već na samom početku ima nekoliko izglednih prilika. Nakon toga redaju se prilike s obje strane no mreže miruju sve do 67′ kada Kunovac pronalazi usamljenog Kozića koji s 11 metara pogađa lijevi kut za 1-1. Nakon izjednačenja Rijeka opet kreće silovito, no udarce Hrstića, Radina i Tomića otklanja obrana gostiju. I tada u 83′ na centaršut Cukrova, za loptu se hrabro borio Jerolimov, da bi ona na kraju “došetala” do upornog Bursaća koji je s pola metra gura preko gol crte za konačnih 2-1.

Nakon utakmice ni Cukrov ni Radin nisu bili previše zadovoljni. “Nisam zadovoljan našom igrom, Predstoji nam bespoštedna borba u Beogradu. Zahvaljujemo publici na velikoj podršci“.(Cukrov)

“Htijenje i želja za što povoljnijim rezultatom utjecali su na igru. Bilo je dosta nervoze. Bili smo bolji, upravo za taj jedan gol. U Beogradu ćemo biti u povoljnijoj situaciji“. (Radin).

U utakmici koja je uslijedila tjedan dana kasnije Rijeka je sačuvala svoju prednost i obranila naslov osvajača Jugoslavenskog nogometnog kupa, no to je priča za sljedeći tjedan.

Pogledajte video u kojem se nalazi kratak ekskluzivan prilog JRT-a s prve finalne utakmice nikad prije objavljen.

Komentari

komentari

M. Urban

More articles by M. Urban