Putnici i pilot Kek u statističkoj oluji – vežite se, polijećemo

20 svi., 2014 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Kao što smo i obećali, donosimo Vam statističku analizu protekle sezone u kojoj je NK Rijeka ostvarila povijesni uspjeh plasmanom u skupine Europske lige, osvajanjem Kupa Hrvatske, te drugog mjesta u HNL-u.

Na tablici možete vidjeti osnovne statističke podatke za svakog igrača Rijeke. Podaci uključuju broj nastupa (u prvih 11, kao zamjena i ukupno), broj minuta provedenih u igri, broj žutih i crvenih kartona, te golova i asistencija. Za svaku od ovih kategorija, podatke smo podjelili na HNL (P), Europsku ligu (E), Kup Hrvatske (K), te zbirnu kategoriju (U). Igrači su u tablici razvrstani prema broju na dresu, a ispod linije su igrači koji su tijekom sezone napustili klub, što zbog odlaska na posudbu, transfera ili mirovine. U 56 službenih utakmica u protekloj sezoni za Rijeku su nastupila 34 igrača. U prvenstvu i u kupu je nastupilo 30 igrača a u Europskoj ligi 27 igrača. Najviše nastupa ukupno je skupio Ivan Vargić (52), a slijede ga Ivan Močinić (47), Zoran Kvržić i Goran Mujanović (42), te Ivan Tomečak (41). Dok je Vargić započeo sve utakmice u kojima je nastupio, to nije slučaj za većinu ostalih igrača. Tako su se u početnom sastavu (uz Vargića) najviše puta našli Ivan Tomečak (39), Dario Knežević (38), Ivan Močinić (36), te Mate Maleš (34).

S klupe u igru su najčešće ulazili Ivan Krstanović (19), Zoran Kvržić (15), Goran Mujanović (14), Josip Brezovec (13), Nikola Pokrivač (12), Ivan Močinić (11), te Mehmed Alispahić (10). Iako podaci nisu u tablici, vrijedi napomenuti da su (uz rezervne vratare Prskala i Mancea), Ivan Boras (22) i Goodness Ajayi (21) u uvjerljivo najviše utakmica bili neiskorištene zamjene. Treći vratar Dino Raspor na žalost nije dobio ni minute na terenu, iako je četiri puta bio na klupi.

Činjenica da, s izuzetkom Vargića, ostali igrači nisu bili ni blizu 50 nastupa dokazuje da je zbog velikog broja utakmica i ozljeda, trener Kek bio primoran redovito mijenjati sastav, ovisno o raspoloživom kadru u danom trenutku. Širina kadra je bila ključna za ovosezonski uspjeh na tri kolosijeka.

Analiza minuta ukupno provedenih na terenu potvrđuje ovu pretpostavku. Opet, s izuzetkom Vargića, koji je na terenu proveo čak 4680 minuta (odnosno 92,9% od ukupnih 5040 minuta), nijedan drugi igrač nije na terenu proveo preko 70% ukupnog vremena. Sa 69,6%, Tomečak je najbliži toj brojci, a slijede ga Močinić (68,7%) te Knežević (66,9%). Zanimljivo je da je samo još šest igrača na terenu provelo preko 50% ukupnog vremena, a to su Mate Maleš (59,3%), Luka Marić, Mateo Bertoša, Zoran Kvržić, Leon Benko, te Goran Mujanović (svi između 51,3% i 53,5%).

Naravno, neki od tih igrača, a i mnogi ostali, bi sigurno odigrali veći broj utakmica da nije bilo ozljeda. Fascinantna je činjenica da je čak 13 igrača Rijeke propustilo deset ili više utakmica tijekom sezone, i to ponajviše zbog ozljeda: Tomečak, Marić, Knežević, Lešković, Datković, Škarabot, Maleš, Pokrivač, Pušić, Brezovec, Kvržić, Jugović i Cesarec. Unatoč “na papiru” širokom kadru, Kek je imao velikih problema s pozicijama lijevog beka (jesen) i stopera (proljeće).

Rijeka je na jesen odigrala 34 utakmice u 160 dana, ili u prosjeku utakmicu svakih 4,7 dana. Na proljeće, bijeli su odigrali 22 utakmice u 90 dana, te su zahvaljući odgodama zbog poplavljenog travnjaka, prosječno izlazili na travnjak svakih 4,1 dana. Takav zgusnuti raspored bi ostavio ozbiljne posljedice i na igrački kadar puno većih i bogatijih europskih klubova od Rijeke. Trener Kek se nekoliko puta tijekom sezone požalio da su uvjeti za rehabilitaciju i rekuperaciju nakon utakmica, a posebno za povrijeđene igrače, neadekvatni za ono što klub postiže. (Napomena da ćemo se problemu ozljeda i rekuperacije posvetiti u posebnoj analizi tijekom sljedeća dva tjedna.)

Igrači Rijeke nisu imali većih problema s (ne)disciplinom. U 56 utakmica su zaradili 125 žutih i 6 crvenih kartona. Prosjek od 2,2 opomene po utakmici sigurno nije stvorio prevelike probleme, iako su neki kartoni izazvali žestoku reakciju trenera Keka, posebno kada su Sharbini i Kramarić bezrazložno zaradili žute kartone zbog skidanja dresa prilikom proslave pogodaka protiv Dinama. Najviše žutih kartona (12) su zaradili veznjaci (Maleš i Brezovec), požrtvovni Bertoša, te Krstanović, kojega zbog visine (?) suci često terete za prekršaj u napadu.

Od šest isključenja, tri su zarađena u prvenstvenim utakmicama, i to dva na samom kraju utakmice (Mujanović u Puli te Maleš na Poljudu). Treći je naivno zaradio Matej Mitrović jer je dva puta potegnuo iskusnog Matu Bilića za dres. U kupu, oba isključenja su zarađena pretkraj prve finalne utakmice na Maksimiru, a posebno nepotrebno je bilo Leovčevo zbog ispucavanja lopte nakon sučevog zvižduka. Na sreću, Rijeka je i sa devet igrača zadržala vodstvo do kraja utakmice. U Europskoj ligi, jedino isključenje je zaradio Dario Knežević kada je udario suparnika nakon primljenog pogotka u smiraju uzvratne utakmice 3. pretkola protiv Žiline. To je bilo jako skupo isključenje jer ga je koštalo tri utakmice suspenzije.

Rijeka je u protekloj sezoni postigla rekordan broj pogodaka (110) u svojoj povijesti. Prosjek od skoro dva gola po utakmici je impresivan, te dokazuje da momčad gaji napadački nogomet, unatoč kritikama na račun trenera Keka zbog pristupa nekim utakmicama. Od 110 pogodaka, čak 66 su postigli Kramarić (27), Benko (24) te Krstanović (15). Dok su Benkovi golovi nosili bijele tijekom jeseni, Kramarić je vrhunac forme imao krajem jeseni i početkom proljeća, posebno nakon odlaska Benka u Kinu, kada je procvao i najbolji riječki asistent Anas Sharbini. A nakon što su Kramine nišanske sprave zakazale sredinom proljeća, i nakon što je Anas odlučio promjeniti kopačke, pojavio se “Lord” Krstanović, koji je sa 14 proljetnih golova (8 iz jedanaesteraca!) nosio bijele do kraja sezone.

Kao što se može vidjeti u priloženom grafu, koji prikazuje broj postignutih i primljenih golova po vremenskim intervalima u prvenstvenim utakmicama, Rijeka je najopasnija bila između 15. i 30. minute te 75. i 90. minute. Od 72 postignuta gola u prvenstvu, čak 36 (ili pola) je postignuto u ta dva perioda. Riječka obrana je najsigurnija bila u prvih i posljednjih 15 minuta utakmica u HNL-u, kada je primljeno samo 7 od ukupnih 35 golova. Između 60. i 75. minute su Riječani često imali svojevrstan “black out”, te je u tom periodu postignut svega jedan gol više nego što ih je primljeno. Vrijedi istaknuti i da je Krstanovićev drugi pogodak protiv Slaven Belupa u posljednjem prvenstvenom kolu bio jedini gol koji je Rijeka postigla u sudačkoj nadoknadi u prvenstvenim utakmicama. Tijekom cijele sezone, još je samo legendarni Mujanovićev zgoditak u Stuttgartu postignut nakon isteka devedesete minute.

I za kraj, jedna zanimljivost: Moisés i Ajayi su postali prvi brazilski, odnosno afrički, igrači koji su postigli pogodak za Rijeku u službenoj utakmici. Sigurni smo da neće biti i posljednji.

Uz već navedenu analizu ozljeda i problema rekuperacije, tijekom sljedeća dva tjedna Vam donosimo dublju statističku analizu igrača na ključnim pozicijama.

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda