Quid pro quo

01 pro., 2014 by F. Stojanac

Print this article Font size -16+

Nakon svega napisanog u proteklim dijelovima kronike hrvatskog nogometa, vrijeme je da se vratimo na početak. Da, ponekad je lako zaviriti u tuđa dvorišta i dijagnosticirati probleme, postavljati se na mjesto moralnog autoriteta i dijeliti (zaslužene) packe. Međutim, da bi se uopće bilo u poziciji činiti to, treba krenuti od sebe, svojih mana i problema.

U uvodnom dijelu ove kronike pisali smo o problemu crnih lista i šokantnoj brojci od čak 535 navijača Rijeke koji se nalaze na popisu onih kojima će GNK Dinamo uskratiti kupovinu ulaznice, iako se protiv njih ne vodi nikakav proces niti im je važeća sudska zabrana dolaska na nogometne utakmice. Daleko od toga da su navijači Rijeke jedini koji su suočeni s tim problemom, ali dopustite subjektivnost kada se radi o našim prijateljima, kolegama s tribine, a vrlo vjerojatno i nama samima.

Utakmica Dinama i Rijeke slijedi u subotu, prvi će to biti susret na Maksimiru nakon neodigrane utakmice istog domaćina i momčadi Hajduka. Iz čelništva GNK Dinamo već je najavljeno kako će se i za ovu utakmicu primjenjivati crne liste, a sve, navodno, u cilju „onemogućavanja problematičnih pojedinaca u protupravnom ponašanju“.

Oprostit ćete na izrazu, ali pizdarija per excellance. Već smo obrazložili zašto su crne liste besmislene, detektirali kako su iste složene izuzetno pristrano i s ciljem ne eliminacije protupravnog ponašanja već upravo zbog toga da se protupravno ponašanje zaštiti. Način na koji se zakoni trenutno primjenjuju je potpuno selektivan i strogo kažnjava prekršitelje iz redova običnim građana i navijača dok korumpirana nogometna elita prolazi lišo.

Licemjerje šerifa od Maksimira

Gotovo je sigurno kako će izvan maksimirskog juga ostati velik dio od već spomenutih 535 navijača. Jednako je vjerojatno kako će se ostatak navijača Rijeke solidarizirati s njima te odbiti ulazak na stadion. Ništa novo reći ćete, prije svega tjedan dana gledali smo istu priču na istom mjestu. Međutim, tu slijedi „mali“ zaokret. Za razliku od Hajduka koji je odlučio ne odigrati susret kao znak podrške svojim navijačima (zanimljivo je kako klubom upravljala upravo navijačka elita, pa bi zlobni jezici mogli poentirati i kako su dali podršku sami sebi), osobno očekujem od moje Rijeke da nastupi, pobijedi i na taj način utiša bahatost koju odašilju čelnici kluba iz blizine zoološkog vrta. Navijači su imali problema i na prošlosezonskoj utakmici s Lokomotivom, pa su igrači reagirali na najbolji mogući način i isprašili malu sestru frankeštajnovskog čudovišta znanog i pod nazivom GNK Dinamo. Nije to donijelo potpunu utjehu ni satisfakciju preveslanim momcima i djevojkama koji su zbog ljubavi prema svom klubu morali noćiti u policijskim postajama, ali bar je olakšalo muke.

Međutim, priča tu ne smije stati. Ako se zaista ostvari crni scenarij i navijači Rijeke ostanu izvan maksimirskog rugla, HNK Rijeka mora primjereno reagirati. I to ne na način da se bojkotira nogomet, šalju poslanice i besmislene prepiske. Neka se čelnici Rijeke sjete Biblije, koju tako voli citirati sadašnji premijer, i stihova „oko za oko, zub za zub“. Rijeka će moći svoj potez povući negdje početkom travnja, kada će na Kantridi gostovati GNK Dinamo. Jer, da apsurd bude potpun, da se crna lista radi za navijače Dinama, na njoj bi se našao i recidivist kategorije C, Zdravko Mamić. Isti je odslužio svoju zabranu prisustvovanja nogometnim utakmicama koju je dobio nakon tučnjave s Ivom Begom na Poljudu, ali, po logici koju primjenjuje njegov klub prema svima ostalima, i dalje bi pored njegovog imena i slike bliještala zabrana ulaska na stadion.

Odlično je to već formulirala Armada u svojem otvorenom pismu načelniku Uprave policije Krunoslavu Borovcu. Za one koji nisu vidjeli to pismo, svim srcem preporučujem čitanje, uvjerit će se u logičku snagu argumenata, a onima koji i dalje smatraju da su navijači polupismene i  asocijalne budale možda otvori neke nove vidike.

Nitko nema srca zabraniti Kramariću i kompaniji da se zaigraju nogometa i odsjeku glavu, bar na sportskom planu, nemani iz Maksimirske 128. Neka trče, zabijaju, tjeraju mlađeg Mamića i njegovu portugalsku koloniju u očaj i plač. Neka se tresu gaće i drhte koljena. Stiže moćna Rijeka i neće imati milosti prema bahatom, a ispraznom, Dinamu. Ali, ta utakmica neće završiti u subotu. Prvi napad imaju Zagrepčani, ali Rijeka može dobrom kontrom promijeniti sve.

Kako kroz močvaru?

U ratu ne pobjeđuje samo broj puški, tenkova, snaga mornarice. Iznad svega toga je hrabrost, želja i taktika. Rijeka možda nema toliki budžet, podršku institucija, mafiju iza sebe, ali ima savršenu priliku da nemani uzvrati taktikom na koju ne može ništa.

Kada dođe travanj, a Dinamo zakuca na vrata nove Rujevice, sjetite se Marinka Koljanina koji je poslao Zdravka Mamića na istok, među Boyse. Vrata lože mu je zalupilo to što je na utakmici u Maksimiru udario člana riječke delegacije, Božu Barbarića, koji se u međuvremenu „proslavio“ time što je iza rešetaka smjestio Milana Bandića. Bila su to neka druga vremena i druge uprave, ali vrijeme je za reprizu. Međutim, ovoga puta Mamić neće moći ni među Boyse, odavno su mu i oni okrenuli leđa i krenuli u otvoreni rat. Tjeranjem Mamića s Rujevice osvetilo bi se svih 535 navijača Rijeke koji neće moći bodriti svoje miljenike ovog vikenda na Maksimiru.

Neka Rijeka bude primjer pametnog kluba koji misli o svojim navijačima, ali im nije rob. Neka da primjer kako se u hrvatskoj nogometnoj močvari može uspješno ploviti bez varanja ili vikanja, mudrim i jasnim potezima. Neće ovo riješiti sve probleme domaćeg nogometa, neće utjecati niti na njihov djelić. Međutim, poslat će jasnu poruku kako se sa Rijekom, njezinim igračima, stožerom i navijačima ne može šaliti niti ih tretirati kao stoku.

Dragi čitatelju, ako ti je potrebno još argumenata zašto je Mamić zlo hrvatskog nogometa i zašto takav monstrum nije dobrodošao ne samo na Kantridu ili Rujevicu, nego to ne smije biti ni na jednom stadionu, igralištu ili travnatoj ili betonskoj površini s nečime što se naziva nogometni gol, onda je tvoje shvaćanje i poštenja života promašeno. Međutim, da se još jednom za svagda naglasi ponašanje ovog tamničara hrvatskog sporta i nekoć respektabilnog kluba, neka u ovom članku svoje mjesto nađe i jedan kratki video koji oslikava ponašanje velikog humanitarca, domoljuba, branitelja i, iznad svega, psihički stabilne osobe u funkciji izvršnog predsjednika jednog nogometnog kluba. Da nije tužno, ironija bi bila urnebesna.

Mamić je najveći problem hrvatskog nogometa, ali nije najveći problem HNK Rijeke. Njoj na prvom mjestu moraju biti 535 navijača kojima će ovog vikenda biti onemogućen ulaz na ruševinu koja se ponekad naziva i Stadionom Maksimir. Navijači su srce i duša svakog kluba, a kada se dira u njih treba žestoko odgovoriti. I to ne samo pravnim putem, već se nekoliko puta pokazalo kako je to teško ostvarivo u državi u kojoj suci piju kavu s osuđenima, a državni odvjetnici prijateljuju s optuženima. Navijači koji su na crnim listama nisu niti jedno od toga, oni su samo nepravedno osumnjičeni, očito preniska kategorija zločinaca da bi bili smatrani društvenom elitom u truleži koja se naziva neovisnom državom, članicom Europske unije.

Rijeka će u četvrtom mjesecu imati priliku da bude ta koja će reći glasno i jasno dosta samovolji jednog čovjeka, i to upotrijebivši njegovo do sada najjače oružje. Što će biti dalje nitko ne može znati, ali od nekud treba krenuti.

Video: index.hr

Komentari

komentari

F. Stojanac

More articles by F. Stojanac