R13Ka virus

27 lis., 2014 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Nije baš najugodnije kada otvorite poštanski sandučić i tamo pronađete kovertu s adresom “Klinika za infektivne bolesti“, pa ispod “Zavod za kliničku mikrobiologiju – Odjel za virusologiju“. Drhtavim rukama rasparao sam omotnicu te saznao da se umoljavam javiti na predmetnu adresu “u svrhu znanstvenog istraživanja“. Pohitao sam brzinom geparda u lovu na sirotog gnua, koliko su me god obuvene noge nosile prema Klinici. Oblila me ognjica straha i nelagode jer dobro je poznato da u takve ustanove uđeš zdrav, a izađeš bolestan. Što će mi dijagnosticirati? Koliko mi je još života preostalo? Hoću li se stići pozdraviti sa najdražima? Sva ta hamletovska pitanja pritiskala su težinom kovačkog nakovnja moja nejaka pleća.

Stajao sam nijemo ispred vrata sa pločicom na kojoj je pisalo prof. dr. Jakov Izgubljenić. Kada sam ušao osjetio sam miris jutarnjeg pranja. Srećom, našpricao sam se parfemom “Je t’aime” koji je poništavao osjećaj neugode.

“Izvolite sjesti”, strogim i zapovjednim tonom prozborio je profesor Jakov.

“Cijelu svoju karijeru istražujem viruse“, započeo je svoje uvodno izlaganje ugledni znanstvenik ,“te zarazne čestice što ugrožavaju ljudsko zdravlje i djeluju krajnje negativno po njega. HIV, Ebola, Denga, Marburg, Crni tifus, H5N1, katastrofalne su prijetnje po ljudski rod i nemam ništa lijepo reći o njima. Međutim prije određenog vremena naišao sam na iznimno moćni, neobično zarazni i vrlo popularni virus. Nitko ne zna kada je počeo djelovati, ali u zadnje vrijeme sve je učestaliji. Epicentar mu je Rijeka. Zato je i nazvan R13Ka virus. Cijeloj priči čudan tijek daje nepobitna činjenica da je blagotvornog karaktera i djeluje pozitvno kako na ljude, tako i na okolinu. Nikada prije nisam se susreo sa nečim takvim. Zabilježena je čak i pandemija virusa R13Ka što znači da se proširio na zemljopisne regije i kontinente te poprimio globalne razmjere. Imamo slučajeve determinirane u Kanadi, SAD-u, Južnoj Americi. Također u Africi, točnije u Nigeriji. Nije za vjerovati da je pronađen i možda najintrigantniji slučaj u dalekoj Australiji. Točnije u Brisbaneu. Možete li zamisliti? Ako mislite da ste pozvani slučajno u grdnoj ste zabludi. Moji suradnici su zamijetili da je u velikom postotku slučajeva virus R13Ka prisutan u onih što posjećuju stadion Kantrida. Kako ste napismeno dobili da ste pozvani u svrhu znanstvenog istraživanja, jeste li spremni istinito odgovoriti na pitanja koja će nam nadam se biti korisna u daljnjem rasvjetljavanju ovog začudnog slučaja.“

Bez daha sam slušao profesora Jakova i nije mi bilo druge nego izustiti, “Govoriti ću istinu, istinu i samo istinu, tako mi Bog pomogao.“ Usputno sam stavio ruku, ali ne na Bibliju, već na monografiju “100 godina Kantride“ koju imam uvijek u torbi, ma gdje god odlazio.

“Dakle, da počnemo“, reče profesor Jakov,“Vi ste navijač Rijeke?“, retorički se zapitao.

“Riječ navijač nije baš primjerena, jer bih se usudio prispodobiti da vam je to zapravo više način života.“

“Koliko često odlazite na Kantridu?“

“Jedino kada toplomjer pokazuje preko 40 stupnjeva ne usudim se otići.“

“Nosite li navijačke rekvizite ili se oblačite u odjeću s obilježjima Rijeke?“

“Ponekad nosim šal, ali stajališta sam da mi je potrebna samo casual odjeća, jer kada sam se jednom porezao na ogradu u djetinjstvu, nije mi procurila crvena, nego plavo-bijela krv.“

“Gostovanja?“

“Eh, tu sam slab,jer mi ne dozvoljavaju privatne obaveze, ali išao sam Bijelim vlakom u Zagreb.“

“Posjećujete li treninge ili utakmice B momčadi?“

“Zapravo ne“, odgovorio sam propadajući u crnu zemlju od srama.

“Znači ima gorih slučajeva od Vašeg“, uredno je tipkao profesor Jakov.

“Ali pročitam sve o Rijeci baš svaki dan. Što u novinama, što na portalima“, neuspješno sam se pokušao obraniti, “čak pokušavam i nešto piskarati na jednom portalu“, držeći se za slamku spasa odgovorim.

“Na kojem, moliti ću lijepo?“

“Na Hoću Ri!“

“Auuuuu! Ma, nemojte! Pa njima nisam ni trebao raditi krvne pretrage, niti ih zvati na razgovor. Oni su svi nepobitno zaraženi R13Ka virusom“, sa znanstvenim zanosom  i krijesom u očima zaviče profesor Jakov.

“Što je sa vašim okruženjem, to jest, jeste li primjetili nešto neobično?“

“Pa, kum mi već godinama zabrinutim glasom tjedan dana prije utakmice sa recimo Slavenom ili Lokomotivom govori da treba kupiti ulaznice, jer će Kantrida biti rasprodana, a jedan prijatelj, inače ozbiljni obiteljski čovjek sa troje malodobne djece nakon utakmice protiv Standarda otišao je sa razapetim šalom dočekati nogometaše Rijeke na Krčki most u smislu podrške, zbog poraza u Liegu.“

Odjednom profesoru je zazvonio alarm na mobitelu.

“Svetog mi Vida i Damira Desnice, moram hitno na predstavljajnje novog klupskog autobusa“, lupajući se dlanom po čelu uzbuđeno zariče, “Sestro uzmite mu krv poradi nalaza“, nestajući u vidu lastinog repa još je nadodao.

Nekoliko dana kasnije službeni nalaz potvrdio je postojanje virusa R13Ka u mome tijelu. Nikada se tako nisam radovao pozitivnom nalazu.

Što je sa vama dragi čitaoci? Imate li slične simptome? Mislite li da ste zaraženi sa R13Ka virusom?

Vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor!

U svakom slučaju osuđeni ste na dug i sretan život, Sveti Vid vas blagoslovio!

Autor: A. Žic

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri