Remi za kraj nade?

19 tra., 2016 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Rijeka – Dinamo 0:0 (0:0)

Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 32. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 5.776.

Suci: Bruno Marić (Daruvar), Borut Križarić (Čakovec), Goran Loparac (Sladojevci), Mario Zebec (Cestica). Delegat: Branko Bebić (Metković). Kontrolor suđenja: Alen Gerek (Zabok).

Žuti karton: Sigali (Dinamo).

HNK RIJEKA: Vargić – Ristovski, Samardžić, Lešković, Zhuta – Maleš, Bradarić – Tomasov, Gavranović (od 58′ Močinić), Matei (od 64′ Vešović) – Bezjak (od 87′ Balaj).

GNK DINAMO: Eduardo – Maţel, Sigali, Schildenfeld, Stojanović – Antolić, Machado, Ćorić (od 73′ Šovšić) – Soudani, Henríquez (od 45′ Rog), Fernándes (od 78′ Pjaca).

Rijeka je propustila pobijediti GNK Dinamo i približiti mu se na samo bod razlike, odigravši na prepunoj i raspjevanoj Rujevici 0:0. Glavni razlog remija je što su igrači Matijaža Keka rano ostali bez ”goriva”. Kako drugačije komentirati kada trener koji lovi prvenstvo mijenja glavne adute u igri prema naprijed, Gavranovića i Mateia, prije 60. minute? No to je pitanje za kondicione stručnjake… Dinamo je imao jalovu inicijativu, a Rijeka najbolje prilike na utakmici, kojih je ipak bilo premalo da se sruše Zagrepčani. Utakmicu je korektno sudio kontrovezni Bruno Marić koji začudo nije imao spornih odluka.

Obje momčadi ušle su u utakmicu pune samopouzdanja. Mamić je postavljanjem Ćorića na mjesto fantaziste želio osigurati dodatnu vještinu i lucidnost ispred Vargićevih vratiju kojom bi razgradio čvrstu Riječku obranu. Dinamo je krenuo otvoreno s dominacijom u posjedu. Kratkim pasovima pokušali su zadržati loptu na jednoj strani riječke polovice i potom dugim dijagonalama pronaći slobodna krila u obliku Soudanija i hitronogog Fernandesa. Tako su i došli do prve prilike u ranoj fazi utakmice. S druge strane Matjaž Kek postavio je momčad čvrsto i visoko na Dinamovu obranu uzdajući se u kompaknost i čvrstoću riječkog obrambenog bloka i ubojite protunapade. Plitka obrana u tri linije s trojicom igrača na Dinamovoj polovici činila se kao nerješiva zagonetka za Dinamove igrače. Dok su stoperi Dinama uzaludno loptama tražili vezne igrače, a Zoki nervozno šetao uz aut-liniju, Riječani su kontranapadima prijetili Eduardu. Možda i najbolju priliku na utakmici imao je Bezjak u 19. minuti kada je njegov udarac bio neprecizan. Ključnu ulogu u kreaciji riječkih napada imao je Marin Tomasov, koji je kolegi iz Dinama, Domagoju Antoliću, pokazao kako se igra na reprezentativnoj razini. Rastrčan Bezjak, neugodan Matei i razigrani Gavranović, kojemu se lopta lijepila za nogu, bili su najveća prijetnja u modrom šesnaestercu. Mamić je bio primoran mijenjati na poluvremenu. Dinamo je bio nemoćan. Odličnim zatvaranjem igrača u sredini terena, Antolić je bio izgubljen pokušavajući se izvući na bok, a Ćorić je po loptu morao odlaziti u svoju polovicu. Odsječena krila i usamljeni, te slabo pokretni, Henriquez nisu mogli ozbiljnije zaprijetiti Vargiću.

Mamić je u nastavku Henriqueza zamjenio s Rogom, koji je kao ”lažna” devetka unosio pomutnju u obrani Rijeke, odlično koristeći međuprostor između dviju linija u paru s Ćorićem. Uvidjevši da mu ekipa opasno visi, Kek je ekspresno iz igre izvadio Gavranovića zamjenivši ga s Močiničem. S tim potezom utakmicu je uveo u jednosmjernu ulicu vodivši se izrekom ”bolje vrabac u ruci…”. Rijeka se konsolidirala i bilo je jasno da nezgodni Šovšić ili oporavljenik Pjaca kojeg je Mamić držao, možda i predugo, kao asa u rukavu, neće moći napraviti ništa ozbiljnije. Vijedi napomenuti da je u finišu utakmice Rijeka stvorila izglednu priliku, ali je Tomasov bio neprecizan pucajući s ruba kaznenog prostora iznad grede.

S.D.

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri