Riječka filharmonija spremna je “natamburati“ osječke tamburaše
U prošlom kolu prije prvenstvene stanke riječki ultra brzi express zaustavio se na trenutak na stanici u Puli. Iz njega su nahrupili bodova žedni i gladni bijeli lovci i na kupusištu pulske arene koju neopravdano nazivaju travnjakom nataknuli istarske zečeve na primorske ražnjeve neviđenom hitrinom. Do 22. minute sve je bilo gotovo. Na samom uvodu susreta zabio je Črnic za 0:1 i zavio u crno ono malo nade koju su Puležani gajili osokoljeni recentnim dobrim igrama u zadnjih par tjedana. Što znači “osjećaj za prostor“ u nogometnom žargonu pojasnio nam je Alex Gorgon. Ubačaj s desnog krila dočekao je praktički okrenut leđima prema protivničkom golu na prvoj stativi. Trzajem glave prebacio je vratara Ivešu i lobana lopta je završila u mreži na suprotnoj strani gola. Hej, savladati Ivešu lobom je vrhunski potez, jer dotični vratar je proporcija onog Nazorovog diva iz Motovuna zvanog Veli Jože. Ostatak susreta Rijeka je jednostavno “odradila“. Riječki navijači došli su već u standardno velikom broju usprkos radnom danu i nepovoljnom terminu (18 sati) i bodrili su svoje ljubimce tijekom svih devedeset minuta.
Prava je šteta što NK Istra 1961 nema svoju navijačku skupinu što bi stvorilo definitivno ljepši i zanimljiviji dekor na Drosini prilikom odigravanja utakmice, a ne da se čuje samo gostujuće navijače. Imaju samo neke slučajne kibicere, kokica i koštica gladne ljude što nezainteresirano bulje u prazno. Doduše, neki ugledni mikrobiolozi se zaklinju u znanstvenu tezu da bi postavljanjem optičkog mikroskopa s vrlo jakom rezolucijom od otprilike pedesetak nanometara iza sjevernog gola na tribinu pulskog stadiona, možda bilo moguće otkriti minimalnu, kričavu, šmrkavu, zeleno-žutu nakupinu virusa koja pomalo liči na gumene bombone koji u svom mikrosvemiru podsjećaju na navijačku skupinu. No, zasad sve ostaje na špekulacijama i nagađanjima.
Ove nedjelje čeka nas veliki derbi tekuće sezone. Prvi protiv drugog. Dolazi Osijek koji se na krilima stranog kapitala preporodio i probio u sam vrh. Svih pet gostovanja su odradili s peticom iz znanja i zalaganja. Sve pobjede. Kod kuće im nije išlo tako glatko. Ubilježili su tri remija uz jedan poraz koji im je nanijela baš Rijeka u 3. kolu. Bila je to teška i tvrda utakmica. Poentirao je Mišić za konačnih 1:0, uz mnogo sreće, jer se lopta odbila od noge osječkog braniča i prevarila vratara.
Trener Zoran Zekić rođeni je Osječanin, dijete zaseoka Jug 2. Više nego solidno je ukomponirao momčad iz rodnog mu sela. No, Rijeku baš ne pamti po dobru. 2005. je došao kao igrač na Kantridu i nije uspio. Sjedio je na klupi. Poslije se vratio kao trener Sheriffa iz Tiraspola kojeg je Rijeka upucala s ukupnih 4:0 u dvije utakmice te izborila po drugi puta Europa ligu. Želimo da mu Rijeka i dalje bude kost u grlu.
Najveća prijetnja za riječku mrežu biti će napadač Muzafer Ejupi koji kao i naš Gavran ima pet zgoditaka na kontu liste strijelaca. Novopečena zvijezda elektronskih i ostalih medija Matej Mitrović bit će mu na putu i nadamo se pomrsiti mu računicu.
Prema mom skromnom sudu gore spomenuti Alex Gorgon svojim izvedbama u nekoliko zadnjih utakmica prometnuo se u vjerojatno najveće pojačanje Rijeke poslije Andreja Kramarića. Predstavljat će u predmetnom susretu udarnu iglu bijelog okidača naspram slavonske mrežne mete.
Naposljetku, neka nogometna simfonija pod dirigentom Kekom potraje i dalje, a riječka filharmonija spremna je “natamburati“ osječke tamburaše.
I još nešto moram nadodati, jer mi već gotovo cijelu šetemanu pritišće srce…
Svima je poznato da je minulog ponedjeljka napustio ovozemaljsko tijelo legendarni Stojan Osojnak. No, nemojte tugovati, jer…
Pred kraj tjedna visoko, visoko gore na zelenoj rajskoj poljani, momčad Rijeke odigrala je zaostalu utakmicu 12. kola Prve Gospodnje lige protiv ekipe BNK Arkanđel. U sudačkoj nadoknadi pri rezultatu 1:1, Milan Ružić Minta presjekao je jedno nespretno dodavanje fantaziste Gabriela prema isturenom centarforu Rafaelu te odmah proslijedio loptu Peri Radakoviću. Ovaj je maestralnom fintom izbacio iz ravnoteže zadnjeg veznog Mihovila te proturio loptu kroz noge robusnom stoperu Urielu i kao na pladnju poslužio Velimira Naumovića koji je zaobišao vratara Barakiela i sebi svojstvenom nesebičnošću dodao loptu novajliji u riječkom rajskom timu Stojanu Osojnaku kojem nije bilo teško pospremiti okrugli “dar s neba“ u praznu mrežu za konačnih 2:1.
Poslije zadnjeg sučevog zvižduka zagrljena momčad Rijeke uputila se prema ivici nebeskog igrališta s koje se pružao prekrasan vidik na suncem obasjani Kvarner. Sjetno su pogledom pomilovali Kantridu, a potom trening kamp na Rujevici.
Negdje u proljeće iduće godine, točnije potkraj svibnja, isto društvo okupit će se na istom mjestu, na rubu Raja i sa sjajem u očima gledati kako njihovi nogometni potomci dižu “kantu“ i reći:
“Mi smo s vama i u vama“.
Komentari
Related Articles
Dobrinj voli Rijeku
Već smo polako navikli da svake godine u ovo doba na raznoraznim lokacijama diljem županije možemo vidjeti mnoge mladiće na
Škotski mazohizam
Svi se sjećamo posljednjeg poraza na Kantridi, mjestu koje zovemo ni manje ni više – dom. Škotski Aberdeen je bio
HoćuRi nagrade: Laureati poznati!
Nakon završetka sezone dolazi period za analize, brojanje dobrih i traženje načina za ispravljanje loših detalja. Niti ovaj portal nije
