Riječki dnevni boravak

by Hoću Ri | 07/10/2014 12:59

Žena sam. Majka. Supruga. Prijateljica. Imam 36 godina. Rođena Riječanka. I priznajem… Prvi put sam kročila na Kantridu, na tribinu D, u jesen 1993 godine. Nije to bilo iz ljubavi prema nogometu. Jednostavno, kao i svaka cura, nisam podnosila da ne provodim vrijeme sa svojim dečkom.

Sjećam se kroz maglu tih prvih godina. Nisu bile baš sjajne. Na tribinama uvijek isti dečki,malo frke, mirenja… Godine su prolazile. 1998. sam postala mama i 17 mjeseci poslije moj sin je prvi put gledao Rijeku. Naravno, s tribine D.

Te 1999., one famozne godine, na D tribini sam gledala i utakmicu s Osijekom samo deset dana prije nego što se rodila moja kćer. S trbuhom koji je vjerojatno sezao skroz do gola stajala sam odmah do Armade. Lijevo od njih stojim još i danas. Moj sin se izgubi u masi… Mislim da je do sada propustio samo jednu utakmicu; kad je imao 3 godine, zbog vodenih kozica.

Pišem ovo jer sam u par članaka vidjela komentare vezane za malu Dori. Trebaju li djeca na tribine?! Kantrida nije stadion. Kantrida je riječki dnevni boravak. Tamo sretneš susjeda, frenda iz vrtića, osnovne, srednje… Profesoricu, tatu prijateljičinog susjeda… Sretneš dijete od dvije godine i “starca” od 80. Na Kantridi nema mjesta za huligane.

Sjeti se ti koji sad ovo čitaš. Je li ti je ikada zastala knedla u grlu, je li ti se ikad pojavila suza u oku? Je si li zagrlio onog do sebe, iako ga ne znaš, jer je Rijeka dala gol? Kad u onoj masi zatvoriš oči i slušaš sve ljude oko sebe… Misliš da sanjaš. Rijeka koja je puno puta bila na dnu – sad je na vrhu.

Gledam te ljude oko sebe… Dečki koji su nekad bili na ogradi danas na stadion vode svoju djecu. Na ogradi su sad neki drugi klinci koji će za deset godina na ramenima nositi neke nove, svoje klince.

Nedjelja je postala dan kad se obiteljski ručkovi dogovaraju malo ranije, a roštilji malo kasnije. Nedjelja je dan kad žene više ne kukaju što muževi odlaze na tekmu jer idu i one. Nedjeljom me Stefano pita: -Da stavim traperice i trenerku?? -Trenerku sine, ako se misliš penjati na ogradu bit će ti lakše!!

Ne penju se klinci na ogradu jer žele raditi frku. Žele samo biti mrvicu bliže kad dečki koje su bodrili 90 minuta dođu pozdraviti 12-og igrača. Volim vidjeti djecu na tribinama, noniće, roditelje, muževe i žene, cure i dečke, prijateljice, prijatelje…

Nemojte se čuditi ako nekog sretnete na Korzu i niste sigurni od kud ga znate. Sreli ste se na Kantridi, riječkom dnevnom boravku… Tamo gdje otvorenih očiju sanjamo svoj san.

Autorica: E. Abram

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/rijecki-dnevni-boravak/