Rijeka „marchin on“. U sav sijaset rekorda koje ruši ova današnja Rijeka, svrstala se i rezervna momčad kluba iz Maksimirske 128. Upisali su se u nisku pobjeda i pozitivnih rezultata stroja Matjaža Keka koji je već odavno skrenuo pažnju na sebe, a sada polagano i one najljubomornije, najtaštije i zavidne medije te pojedince tjera da pišu i misle o Rijeci. Sada je Rijeka postala „jedini ozbiljan klub u državi“. Neka je, svojim trudom, radom, predanošću i strastvenošću su to i zaslužili.
Rijeka je kliknula. Igrači koji su dopeljani su jednostavno pogođena sorta, pravi „grozd“ u pravoj bačvi. Kao da je svevišnji imao neki plan pa je čekao trenutak da određeni odu, da krenu dalje, a da se na Kantr..Rujevici pojave persone koje su potpuno kompatibilne sa postojećim kadrom. Možemo ih promatrati kao gumice na stroju koji je prijašnjih sezona imao sve dijelove osim njih koje su propuštale ulje. Ovaj stroj ne pušta ulje.
Jučer smo vidjeli da stroju sada nedostaje samo malo goriva. I to ne dizela, već benzina sa najviše oktana za najveće okretaje koje ovi masivni klipovi mogu podnijeti. Dojam je da je rezervoar malo prazan te da je potrebno tankanje na pumpi zvanoj – reprezentativna pauza. Žestoki ritam i rovarenje u blatu Rudeša su ostavile traga na stroju. I tako pri kraju sa gorivom, ekipa gospodina Keka pobjeđuje na zahtjevnim i odvratnim zelenim površinama lige. Kada se „krpenjača“ ne kotrlja po travnjaku već skače poput lopte za američki nogomet, onda se u blizini nađe Josip Mišić koji dostavi dvije „bombe“ u kazneni prostor za dva pogotka i mirne snove uoči dolaska najjačeg kluba na svijetu, a možda i šire.
Matjaž Kek je s pravom ogorčen, onako kako bi trebao biti svaki klub i njihove uprave, pa i ona Riječka. Uzalud našemu klubu silna ulaganja, milijuni potrošeni na infrastrukturu, stotine sati utrošenih na pravilno održavanje travnjaka, kada se vaša momčad sa takvih predivnih milimetarski ravnih ploha mora otisnuti put travnjaka koji to nisu. Šteta predivne „Aldo Drosine“ i ušminkane te uređene „Kranjčevićeve“ kada one najosnovnije potrebe za igranje nogometa ne postoje. Strah je opravdan jer nas svih skupa za sada prati lijepo, skoro pa proljetno vrijeme. Kreću kiše, kreću snjegovi koji će ledine HNL-a pretvoriti u farmu za uzgoj krumpira ili svinja. Prst krivice ide prema savezu koji sve to nijemo promatra i godinama šalje iste pamflete prema medijima. Godinama su navijači krivci za prazne i derutne stadione, za očajne djelitelje pravde, za klubove u stečaju i za pohabane travnjake. Silni milijuni se slijevaju u kasu nogometnog saveza, a gotovo niti jedan od tih milijuna nije utrošen na poboljšanje uvjeta HNL-a. Rijeci ne treba pomagati, ali treba drugima kako bi i naša Rijeka mogla imati što bolje uvjete diljem Lijepe naše.
Lokomotiva je „izletjela iz tračnica“ i do nekog drugog susreta – adio. Mi se okrećemo susretu kojemu je ostao prefiks „derbi“ isključivo zbog rivalstva navijača. Na terenu, to je samo utakmica protiv još jedne u nizu ekipa iz lige.
