by S. Host | 13/07/2014 15:17
Poslovica kaže da se po jutru dan poznaje. Ako je vjerovati, onda će riječki dani u sljedećoj sezoni biti sunčani, sa laganim maestralom u predvečernjim satima, taman da se postigne idealna temperatura za ispijanje pića u čast pobjeda najdražeg kluba.
Ima i ona poslovica o prvim mačićima i vodi, nje se vjerojatno sada drže navijači Dinama, jer ono što su modri prezentirali na Kantridi, ne uvjerava nikoga da bi iz toga mogla izrasti umiljata maca, koja prede i razgaljuje srca svima, a svom vlasniku donosi nagrade (novac) sa svjetskih izložbi. Dinamova momčad ličila je na zakržljalo mače, ofucane dlake i podvita repa. Bez volje da se barem popne na obližnju kantu sa otpacima i pokuša utažiti glad. Ne, to je ispod časti, bolje crknut od gladi…
Zdravko Mamić, i njegov brat, također, Zoran, ponovo su otvorili novčanik (čiji???), te preko puta zagrebačkog ZOO-a dovezli skupinu igrača koja bi napokon trebala biti “ta”. Iskrcani milijuni nečega, zalog su da će Dinamo igrati LP, a vrbovanje video spotovima i nuđenje pretplata onima koji jedino vole plavu boju u obliku morske pučine, pokušaj je da se ne sruši vlastiti rekord u posjećenosti domaćim utakmica. Nekako sumnjam u uspjeh zadnje kampanje,no savjet, možda pokušati kod 330 000 nezaposlenih građana, dati im posao, platiti mirovinsko, prijevoz, topli obrok, i za par sati rada tjedno, upisati u radnu knjižicu: Zanimanje– profesionalni navijač Dinama. Naravno, napredak u karijeri je zajamčen, a radno mjesto sigurno.
Dugi niz godina, nakon poraza, čak i neriješenih rezultata, treneri su letjeli iz Dinama. Većina sa osmijehom na licu, i podebljim novčanikom. No, krv nije voda, pa sada možemo očekivati premještanje topova, i okretanje cijevi prema igračima. No, njih je doveo…hm…da. Iako Dinamo ima i unutarnjih rezervi u vidu Soudanija i Fernandesa, po utakmici Superkupa se da zaključiti da je jedino golman Eduardo pun pogodak. A jedan pravi trener bi bio Jack pot!
A sedmicu na Lotu dobila je Rijeka dolaskom Matjaža Keka. Kek je već opjevan i šire od Kvarnerskog zaljeva, superlativi se nižu, a čovjek polako ulazi za života u legendu. Možda se za 100 godina bude gradila 3. Kantrida, i kako se sada inzistira na vidljivosti legendarnih stijena, možda će se tada u njih uklesati lica zaslužnih. Već sada se mogu neki nominirati…
Matjaž je pročitao Zorana, taktika Dinama za Keka nije bila doktorska disertacija već slikovnica “Vuk i 3 praščića” (tko je tko, ostavljam Vama). Postavljanje Jerke Leke na desnog bočnog, na putanju Anasa Sharbinija, je harakiri. Kada se tome pridoda već vremešni Joe Šimunić, konfuzija u Dinamovoj obrani je bila zajamčena. Riječki pritisak na jedinog zadnjeg veznog, Goncala, bio je prevelik da bi on nesmetano mogao primati i distribuirati lopte, pa je time učinjen velik dio posla,zagušen modri motor, sredina terena. Presingom se otvorila velika rupa između Dinamovih linija, preko 30 metara praznine, gdje su riječki veznjaci lakoćom presijecali dubinske lopte i munjevitim kontrama dolazili u priliku da dočaraju treneru Dinama kako se osjeća čovjek koji na poluvremenu gubi 5-0. Umalo, no biti će još prilike.
Sa trenutnim odnosom snaga, Rijeka je bolja momčad od Dinama. Ako gledamo zeleni travnjak. No ove dvije momčadi igraju nešto što nazivamo nogometom u nečemu što zovemo HNL. A veliko H nije oznaka za hokej. Paradoksalno, Rijeka je ta koja najviše mora žaliti što nema više jačih klubova, koji bi kroz sezonu otkinuli po koji bod(ove) Dinamu. Dinamo je složio ekipu za pohod na LP, barem se nadaju i tako sami misle, no, ustvari, ovo je ekipa za još jedan naslov državnog prvaka. Skup igrača koji će svi prijeći na protivničku polovicu i u 90 minuta pokušati probiti protivnikov bunker. Bez neke prevelike trenerske mudrolije, taktike, čisto opsjedanje gola, pucanje po istom, padanje u kaznenom prostoru. Vidjeti plavi dres nasuprot sebi, još uvijek je prevelik teret za većinu igrača i momčadi. I sudaca.
Veliko pitanje i nepoznanica su i sami ciljevi Rijeke, tj. što bi bilo bolje. Ulazimo u period gdje je prioritet novi stadion i kamp. Samim time i ovaj prijelazni rok je prošao pomalo tiho i bez bombastičnih pojačanja,iako su se i ovi pridošli pokazali kao pun pogodak. Naravno da se ne može reći i da bi to bilo suludo, da Rijeka ne želi naslov ove godine, no koliko bi on donio veselja donio bi i glavobolja. Isto kao i mogući plasman u skupinu EL, pa i prolazak iste. A nekako mi se čini da je baš ova godina ta, da je baš sve posloženo da se dogodi i “On”. Oprostiti se sa starim stadionom sa naslovom, pustiti ga da na miru posljednji put sklopi oči i otplovi na nebeska nogometna prostranstva, bio bi konačni omaž stogodišnjoj priči.
Superkup je pokazao da je Rijeka, u najmanju ruku, ravnopravna Dinamu. Možda je krenula ponovno, kao nekad, 30-to godišnja serija bez poraza u susretima sa Dinamom na Kantridi. Rijeka je učvrstila svoju poziciju,i puše Dinamu za vratom, opako prijeti da ga skine sa trona. HNL je utrka dvaju klubova, ostali su odavno tu samo poradi broja, mada se ova rečenicia nekima južnije neće sviđati, ali to su činjenice. Ako Rijeka zaista poželi naslov ove godine, on je moguć. Za uspjeh su potrebne žrtve, a žrtva bi po meni bilo odustajanje o Europe i bacanje svih karata na domaće prvenstvo. I u snovima, a sanjati je dozvoljeno, Dinamu poželjeti plasman u LP. U takvim omjerima snaga, gdje se i Dinamo uljuljao i oslabio svoja stražarska mjesta,svjestan da Rijeka trenutno nema uvjeta i da su snage usmjerene na drugu frontu(stadion), napasti munjevito i iznenada, bilo bi kobno po protivnika.
A što bi bilo dalje, kako bi se rješavala pitanja sa UEFA-om i gdje bi igrali,koga briga! Uostalom, ne moramo ni igrati LP, dobra je nama i EL, samo da napokon podignemo taj pehar. I ne bi ga igrači podigli ispred rodbine i prijatelja, već pred istinskim i pravim navijačima, cijelim obiteljima, uz veliko slavlje, i neizbježne suze. Suze ponosa i sreće.
Source URL: http://www.hocuri.com/rijeka-nabujala-za-naslov/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.