Rijeka nas spaja na stubištu do raja!
Protekle nedjelje, već i vrapci pod strehama znaju, Rijeka je u nevjerojatno inspirativnoj utakmici do nogu potukla zagrebački Dinamo na Rujevici. Nikada nisam vidio toliku nemoć “modrih dječaka“ u prvenstvu HNL-a. No, ona nije bila iskazana zbog mješavine umjetne i prirodne trave na koju gosti nisu navikli. Uzaludno je tražio izliku i jadikovao stanoviti (iz)vršitelj prijenosa utakmice na dalekovidnici, evidentno navijački opredijeljen i pristran do krajnjih granica neukusa. Rijeka je jednostavno nadvisila Dinamo u svim segmentima nogometne igre. Teško mu je to bilo objektivno kao fol profesionalcu priznati, pa je gutao knedle veličine jabuke, soptao, stenjao i puhao u mikrofon. Svjedoci se kunu da je poslije utakmice plakao kao malo dijete zbog razbijene igračke u parku izgubljenih snova.
U toj nezaboravnoj partiji cijeli riječki kolektiv zaslužan je za rezultatski visoku pobjedu. Ali kao prve među jednakima izdvojio bih dva igrača.
Pred mnogo godina jedan Bečlija, Johann Sebastian, inače od starog Straussa sin, nadimkom poznat kao “kralj valcera“ skladao je jedno od najpopularnijih glazbenih djela u povijesti glazbe, koje je postalo neslužbena austrijska himna i nezaobilazan dio velikih proslava, a bez njega je nezamisliv program tradicionalnog Novogodišnjeg koncerta što se prvoga dana svake godine već desetljećima održava u Beču. Stvarčica se zvala “Na lijepom plavom Dunavu“.
Kako jabuka ne pada daleko od bečkog štrudla, pardon stabla, maestro Alexandar Gorgon u hipu je po dolasku iz Austrije odjenuo frak, zakačio leptir mašnu na besprijekorno izglačani ovratnik bijele košulje te iz kutije izvadio violinu, otpuhnuo prašinu nanesenu putovanjem, malo uštimao strune glazbala te u teatru na Rujevici zasvirao valcer “Na skršenom plavom Dinamu“. Izvedba je doslovno razgalila publiku. Umjetnik je pozvan na bis. Zanavijek je naučio što na hrvatskom jeziku znači : “Jaaavi se, jaaavi se“.
Junačina Marko Vešović je pak u epskom desetercu odigrao utakmicu života za ocjenu deset. Prolazio je kroz zadnju protivničku liniju poput oštrog noža kroz maslac ostavljen na sobnoj temperaturi. Schildenfeld, Pivarić i Benković su od te večeri postali veliki ljubitelji Sir Alfreda Josepha Hitchcocka i njegovog klasika “Vertigo“ ili po naški rečeno “Vrtoglavica“. Zasmetalo je to protivničkim medijima, pa su mu brže-bolje spočitnuli da je navijač jednog “pogrešnog“ kluba. Aha! Oho! Jr. Fernandesu, Soudaniju, Stojanoviču, Sigaliju, Machadu, Jonasu i ostalim legionarima je majka stavljala barbajol s grbom Dinama prilikom hranjenja kašicom kad su bili mali, a očevi su im pjevali uspavanku :“ Popevke sam slagal i rožice bral i svu svoju mladost sam tebi ja dal“…
Neka pati koga smeta.
Ostavimo ih da se koprcaju u mreži ispunjenoj riječkim golovima.
Sljedeći gost je RNK Split. Osnovan je 16. travnja 1912. godine u Splitu pod imenom “Anarh“. Samo ime kluba govori o prisutnosti ideje anarhizma među siromašnim pučanstvom – radnicima i težacima.
Za osnivača kluba uzima se Šimun Rosandić koji je jednom prilikom izjavio:
” Mi učenici Muške zanatske škole – maranguni – odlučili smo osnovati nogometni klub. Igrali smo za gušt, ali i iz protesta prema svakom zlu. Dugo smo smišljali kako dati ime klubu, meni je prvome palo napamet ime – Anarhist! Poslin smo ga skratili u Anarh. Učinilo mi se da je to najbolje ime, jer je ono u sebi imalo i – ništo drugo! A šta drugo? E, neka to drugi misle! “.
Da Šimune, bio si u pravu. Tvoje su riječi bile proročanske. Skladna braća domislila su se, zasukala rukave, uzeli pinele i kantice s bojama i pod sloganom “iz riječi u djela“ ostvarila tvoju viziju. Trenutno u RNK Splitu vlada anarhija, a on je svojevrsno svjetsko čudo. Prodaju igrače za milijune eura, a prvotimcima kluba mjesecima ne isplaćuje plaće jer – nema novca?! Da mi je znati u čijim džepovima je završio?
Nadalje, Split u devet utakmica tekuće sezone ima nula pobjeda, četiri remija i pet poraza s postignuta tek dva gola u samo jednom susretu. Protiv Cibalije. U zadnjih osamnaest utakmica su bez pobjede.
Bez obzira na sve navedene Splitove muke Rijeka se treba podsjetiti one stare narodne da je najteže igrati unaprijed dobivenu utakmicu.Srećom tu je uvijek staloženi Matjaž Kek. Ako je oprez majka mudrosti, onda mu je Kek –otac.
Prije nekoliko desetljeća engleski sopci i kantaduri skupljeni u kumpaniju nazvanu Led Zeppelin izdali su nezaboravni singl “Stairway to Heaven” (Stubište do raja).
Pjesma traje gotovo osam minuta i sastavljena je od nekoliko sekcija kojima progresivno raste tempo sa snagom izričaja. Počinje kao lagana akustična balada, zatim se uključuju električni instrumenti i bubnjevi, koji se zajedno pretoče u furiozni hard rock finale kojeg je obilježio intrigantni Pageov gitarski solo.
Rijekina utakmica protiv Splita predstavlja samo jednu stubu na stubištu do raja i furioznog hard rock finala kojemu se imamo pravo nadati negdje potkraj svibnja sljedeće godine.
Navijanje i atmosfera na minulom derbiju bili su veličanstveni. Sve tribine klicale su spojene u jedan glas.
Nek nas i dalje Rijeka spaja na stubištu do raja!
