by A. Hader | 12/08/2017 22:27
Jučerašnjim porazom protiv Dinama, srušen je mit o neosvojivoj Rujevici. Dugo je sinergija igrača i navijača čuvala bedem i gradila taj mit koji je trajao od otvaranja zamjenskog stadiona do sinoć. Osim što je poraz već dovoljno zapekao navijače Rijeke, sol na ranu prosulo je ime protivnika. Valjda je tako sudbina odlučila da baš Dinamo osvoji prvi trobod na zamjenskom stadionu HNK Rijeke.
Za razliku od mnogih prijašnjih susreta koje je u pravilu sudačka ekipa pokušavala usmjeriti na mlin modrih iza sinoćnje predstave nema repova. Jedan od najgorih Dinama u zadnjih desetak godina lakoćom se obračunao s Rijekom koja je nakon poraza u Osijeku doživjela još jedan neugodan udarac te nakon mnogo godina zabilježila dva poraza u nizu. Rijeka je na teren izašla u vrlo šarenom sastavu. Dugačka lista ozlijeđenih i kažnjenih igrača promovirala je Martića ponovno u prvih jedanaest iako se do prije samo nekoliko dana činilo kao da je bivši. Ideja Matjaža Keka s početka sezone kako će na lijevi bok instalirati Vešovića dok će po desnom ordinirati Ristovski sada se čini kao čista utopija. Makedonac je bivši, a Vešović je osim što svaku utakmicu zaradi žuti karton dobio i vrlo glupi crveni karton pa je izbjegao mogući novi dvoboj protiv Soudanija. Na njegovu nesreću niti Alžirac nije bio spreman za susret pa smo ostali višestruko uskraćeni za neki bolji scenarij. Ovaj u kojem smo osuđeni na Žutu i Martića na bočnim pozicijama sliči više na nekakav scenarij loše meksičke sapunice. Martić se može ljutiti i može glumiti uvrijeđenu frajlu ali činjenica je da je daleko od toga da stane s Ristovskim u istu rečenicu. Pomalo je žalosno da Martić koji nema baš zavidnu minutažu u dresu Rijeke, nije niti malo slabiji od Žute koji je najstandardniji igrač Rijeke u protekle dvije sezone. Žutu je bilo lakše zamaskirati kada je bio jedina slaba karika u momčadi. Sada kada lanac puca i kada Kek mora pronaći neka nova rješenja na vidjelo izlazi koliko nedostaje doprinos bočnog igrača u ofenzivnoj igri. Bilo bi nepravedno reći da je utakmicu riješio igrač kojega je on čuvao. Utakmicu je riješilo to što je Dinamo jednostavno bio spretniji i u ključnim trenutcima koncentriraniji. A na kraju imali su i dovoljnu dozu sreće kada je Jelić umjesto mreže pogodio vratnicu. Sreća im se osmjehnula još jednom pred kraj susreta kada je jedan odbijanac završio na gredi. Rijeka je do premoći na terenu stigla nakon što je Dinamo ostao s igračem manje. Do tada su modri lakoćom kontrolirali zbivanja na terenu. Posljednjih pola sata igre Rijeka je na krilima igrača više nanizala nekoliko zanimljivih situacija no uz nedostatak sreće nije bilo ni dovoljno odlučnosti pa su prigode i poluprigode ostale tek za to da bi se popravio dojam.
I to je bilo dovoljno vrlo skromnom Dinamu da sruši Rujevicu i da nakon petog kola pobjegne jedinom ozbiljnom pratitelju na velika četiri boda prednosti, uz bonus odigranog susreta na Rujevici. Također kada uzmemo u obzir činjenicu da je Rijeka od tih pet susreta četiri odigrala na Rujevici a da svejedno zaostaje za rivalom jasno je da je situacija daleko od idealne. Problemi s roosterom su uočljivi iz aviona, pred Rijekom su dvije utakmice koje bi mogle biti povijesne. I prije kadrovskih problema Olyimpiakos je bio favorit, a nakon što se bijeli brod opasno zaljuljao prolazak Rijeke bi predstavljao veću senzaciju nego pobjeda protiv Real Madrida 1984. godine.
HNK Rijeka se nalazi u vrlo neobičnoj fazi. Transfer Ristovskog u Sporting je nažalost podigao dosta prašine. Dvije suprotstavljene strane se međusobno optužuju dok tiskovine kojima je Rijeka trn u oku likuju. Neobična situacija u kojoj je Rijeka samo stepenicu do ulaska u Ligu prvaka a iz kluba nema ni glasa o eventualnim pojačanjima. Dapače i postojeći kadar se pomalo osipa. Ako se iz bilo kojeg razloga ne može dovesti pojačanja onda to iz kluba trebaju jasno i glasno reći. Navijači će stati iza njih i podržati ih kao i sve ove godine do sada. Vlasnici Rijeke uživali su razumijevanje kao malo koji novi vlasnik nekoga kluba bilo gdje na svijetu. Preuzimanje kluba, preseljenje na Rujevicu i poneki nelogičan potez prošli su uz tek povremeno gunđanje. No iz kluba moraju shvatiti da navijači imaju potrebu shvatiti zašto Kek ne želi doći na press konferenciju, zašto Martić koji je ljutit bacio sveti dres odjednom može igrati protiv Dinama u početnih jedanaest…
Nije tragedija izgubiti. Nije tragedija niti kad Rijeka izgubi dvije utakmice zaredom. Neće biti tragedija ako Rijeka ispadne od Grčkog prvaka. Nogomet će se igrati i sutra. No povjerenje koje se godinama gradilo između navijača i uprave ne smije biti narušeno zbog zida šutnje koji su podigli na Rujevici. Vodstvo kluba ne treba se plašiti da će neka loša vijest utjecati na ljubav navijača prema klubu. Navijači će biti uvijek tu, jer srce voli je i kada ne ide. Uostalom jučerašnja podrška Armade nakon utakmice dovoljan je znak da igrači uživaju podršku tribina. Na igračima i klubu je da na povjerenje odgovore povjerenjem. Nećemo ih napustiti i biti ćemo i dalje uz njih. Glave gore i ponosno koračajte dalje jer i dalje smo šampioni.
Nadamo se da je predsjednik Mišković uvidio kako ipak nismo zajedno Hrvatska. Svi mediji u Hrvatskoj jedva su dočekali probleme u Rijeci kako bi se naslađivali i iživljavali na našoj nogometnoj priči. U Osijeku se prolazak protiv PSV-a slavi poznatom pjesmom o Riječanima na vrbama. Dok je bespredmetno i pričati što o Rijeci misle naši južni „prijatelji“. Kako smo zajedno Hrvatska Mamić je stigao u Osijek na susret domaćina i Rijeke kako bi se osobno uvjerio da li je i sudac za Hrvatsku. ZAJEDNO SMO SAMO RIJEKA. U ovom času je najvažnije KREPAT MA NE MOLAT. I uvijek nam je najbolje bilo kada smo bili SAMI PROTIV SVIH.
Source URL: http://www.hocuri.com/rujevica-je-pala/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.