Se sjećate tih trenutaka?

Se sjećate tih trenutaka?

Vjerojatno će većina vjernih navijača Rijeke promašiti ovaj članak i neće ih biti briga, ipak nam je na neki način dužnost prokomentirati sve ono što se događa u i oko naše, nekad velike reprezentacije. Ako ništa, u njoj “igraju” i dvoje igrača iz naše Rijeke pa bi bio red da ih spomenemo.

Kada sam bio klinac u devedesetima, prva prava nogometna slavlja sam doživio s reprezentacijom Hrvatske. To je na neki način i normalno jer prva i jedina prava ljubav nije tada baš briljirala u HNL-u. S reprezentacijom se živjelo od kvalifikacija do Europskih i svjetskih smotri gotovo svakodnevno. Bili su ponosni dečki sa šahovnicom na grudima koji su pokazivali snagu i ponos hrvatskog sporta diljem Europe i svijeta. I zaista je bilo tako. Europska smotra u Engleskoj je bila tada kao san za mnoge ljubitelje nogometa. Mala Hrvatska ima zvijezde koje se bore za polufinale velikog natjecanja. Zaustavio nas je tada Leif Sundell, sudac iz Švedske kojemu je ta mala Hrvatska ipak bila “premala” da bi izbacila jednu Njemačku, pokazat će se, prvake Europe.

A onda je došla ta famozna 1998. godina i trenuci koje ćemo svi mi, koji smo tada pratili nogomet, pamtiti do kraja života. Predstave na prvom izborenom svjetskom prvenstvu su hrvatski nogomet digle na tron. Bronca zlatnog sjaja nije bila samo floskula, već je zaista tako i bilo. Trgovi su gorjeli, stotine tisuća s obilježjima na automobilima. None i nonići na balkonima sa zastavama. Živjelo se za reprezentaciju.

Se sjećate tih trenutaka? Bilo je zaista lijepo. Pravi kult je imala ta “repka”. Išlo se svugdje i navijalo za Vatrene po cijelome svijetu. I sada povucimo paralelu s današnjim stanjem i zapitajmo se: “Bože dragi, zar smo stvarno sve to prokockali i bacili u vjetar?”.

Jesmo, kao nacija. Od ponosnih kockica i nogometnih “bogova” do nacionalne sramote i saveza koji djeluje i sastanke obavlja u zagrebačkom Remetincu. Samo je bilo pitanje vremena kada će se stanje iz Rusanove preslikati na zeleni travnjak, i eto, dočekali smo i to. Godine uništavanja nogometa pod krinkom “rada za budućnost” su dovele do toga da savez vodi osoba koja je od miljenika mnogih generacija postao najomraženiji lik u hrvatskoj javnosti i to ne samo nogometnoj. A tako smo se veselili onom pogotku Ircima u 90. minutu dvoboja na Maksimiru. Pogledajte danas što je učinio od sebe.

U biti, i on je samo lutka na koncu ljudi koji vode Dina…pardon, nogometni savez. I direktor i dopredsjednik su ljudi s tjeralice. Osobe koje na leđima nose teret nekoliko optužnica za kriminal u nogometu. Osobe koje su nedavno čamile u zatvoru vode savez i jednu instituciju kao što je nogometni savez.

Preslikalo se sve na travnjak kojim bi trebao zapovijedati Niko Kovač. Brat Niko je hrvatsku poveo u Brazil i loš rezultat opravdao kratkim vremenom za upoznavanje s ekipom i treninzima. Dobio je priliku i u novim kvalifikacijama. Samodopadnost i gard junaka je brzo splasnuo kada je trebalo podmetnuti leđa za brižan bod protiv 110. reprezentacije svijeta. Sve te zvijezde Reala, Barcelone i Serie A su izvukle “dobar” bod na “uvijek teškom gostovanju” kod ekipe Roberta Prosinečkog. Da ona poštapalica koju je Niko Kovač upotrijebio, drži vodu, a glasi: “svi danas igraju nogomet”, onda bi Getafe bio prvak Španjolske, a Bate Borisov bi dignuo trofej sa “klempavim ušima”.

Niti to nije bilo dovoljno upozorenje pa smo od sigurnog Eura i “bukiranja” hotela u Francuskoj, došli na rub ispadanja ili barem na rub dodatnih kvalifikacija. Norveška koja je inače poznata kao “uvijek težak protivnik” je pregazila vremešnog kapetana Darija Srnu i poslala “zvijezde” u očaj. Olić je naš spasitelj kao što kaže izbornik. Je, zaista je Ola spasitelj, ali 2002. u Japanu i Koreji. Mario Mandžukić je postao “sveta krava” i igrač koji mora igrati 180 minuta jer je očito “nezamjenjiv”, a forma mu je na razini trećeligaša iz Gruzijske lige. Toliko se dičimo mladosti, a onda rezultat ganjaju igrači koji dobiju ugovor u svome klubu na temelju starih zasluga i pozamašnih godina.

Hrvatska je sada opet na prekretnici kada odlazi jedan “poltron” , a stiže novi. Nadaj bože da se uzme stranac sa kojim se neće moći manipulirati, već se kalkulira o imenima koja ni više ni manje, svi do jednoga imaju ili su imali ugovor sa “vragom” u svlačionici Zdravka Mamića. Pa će tako vrlo vjerojatno novi “spasitelj” hrvatskog nogometa biti trener Dinama 2, Ante Čačić na inzistiranje šefa nogometa u Hrvatskoj, Zdravka Mamića.

Nemojmo zaboraviti sva ona slavlja s reprezentacijom koja smo svi zajedno prošli, to danas nemamo priliku gledati niti doživjeti. Navijačima je zabranjeno pratiti reprezentaciju, vodstvo saveza je u zatvoru, a momčad vodi trener kojemu je to prvi posao u životu. Zanimljivo, u svemu tome, na terenu igra možda nikad jači sastav igrača. Možda i ponajbolji vezni red Europe.

Sve u svemu, radi se situaciji koja je postala toliko gadljiva da ni djeca na igralištima više ne nose “kockaste” dresove. Već mi je drago da sve više vidim majice i dresove s križevima po parkovima i terenima u gradu na Rječini. Barem znam da ta djeca i njihovi roditelji brinu o Rijeci. O što nas veseli i za što valja živjeti. SAMO RIJEKA

foto: sportske novosti

Komentari

komentari


Related Articles

Kad jaganjci utihnu

I tako mic po mic, kolo po kolo završila je još jedna nogometna sezona koja će biti upamćena po izvrsnim

Što Rijeci fali u Europi

Pustimo sad euforiju dobrog rezultata, patetiku poraza koja se uvijek dobro prodaje ili snažne emocije navijača.  HNK Rijeka trenutačno nikad

Remi za kraj nade?

Rijeka – Dinamo 0:0 (0:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 32. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 5.776. Suci: Bruno Marić