Sedam, šest, pet…

by S. Lončar | 04/07/2014 15:55

Točno je tjedan dana ostalo do prve službene utakmice HNK Rijeke u novoj sezoni. Pozitivna nervoza prisutna je kao kada dijete upisuje novi razred, nova očekivanja, novi izazovi su pred nama. Rijeka je danas godinu starija, godinu iskusnija, većina nositelja igre nije mijenjala plavo-bijele boje dresa, navijači se imaju pravo nadati i – sanjati. Sanjamo svake godine i sanjali smo svake godine, svi mi koji volimo Rijeku. Snovi nikada bliže nisu bili stvarnosti, nadograđena momčad u odnosu na prošlosezonsku nikada nije i nikada niti neće moći biti svima po guštu. Mnogo je „Kekova“ u ovom gradu i okruženju koji raspravljaju o igračima, sustavu, početnom sastavu, loše je jedino što i jedini istinski Matjaž Kek, trener Rijeke, nije u potpunosti zadovoljan dosadašnjim radom Srećka Juričića. Očekivanja od ovakve, respektabilne, europske Rijeke s pravom su velika, imperativ pobjede i pobjednički mentalitet nešto su što se s godinama stječe, ali proces je već započeo. Dobrim, vrlo dobrim, utabanim putem, posebice ako se usporedi lanjska trofejna sezona s Rijekom prije, tri, četiri, pet ili sedam sezona, izaberite.

Prinove i pojačanja

Nezadovoljan Kek možda je i pregruba riječ, posebice ako se uzme u obzir da je u Rijeku do sada pristiglo četvero (Jahović, Špikić, Jajalo, Oršić) igrača od kojih neki ne samo da obećavaju nego zaista i jesu pojačanja, barem ako je suditi po dosadašnjim pripremnim susretima u kojima su i Jahović i Jajalo pokazali da itekako znaju igrati nogomet dostojan plavo-bijelog dresa. Najveći problem Keku predstavljaju ozljede, koje će i ove sezone nažalost biti obilježje Rijeke, barem kada je početak sezone u pitanju. Knežević, Maleš, Močinić samo su neki od ozlijeđenih igrača koji su bili važan kotačić u valjda najuspješnijoj sezoni ikada odigranoj pod stijenama Kantride. I Kek je svjestan da adekvatnih zamjena za igrače takvog kalibra danas nema. Silom prilika Vedran Jugović je s krila prekomandiran u zadnjeg veznog igrača, vatrogasna rješenja nekada se znaju pokazati i boljima  od originalnih, posebice ako se zna da je popularni „Jugo“ na tu poziciju znao uskakati i u matičnom Osijeku, no činjenica je kako je vezni red, uz posljednju liniju jednostavno tanak za sezonu pred nama. Još ako se na nju nadoveže i dugi europski vijek trajanja…

Dugo toplo ljeto traje skoro koliko i prijelazni rok u Hrvata, neka obrambena rješenja su već najavljena, dajte Keku i još kojeg veznjaka. Plemenitog kova po mogućnosti. Božić je još daleko, ali neka se napravi iznimka koja potvrđuje pravilo kada je vrijeme darivanja. Ili mijenjajmo uvriježena pravila, neka se darivamo i radujemo svaki dan. I osmjeh je dovoljan, ako on znači pobjedu Rijeke.

Ulaznice i Superkup

Promijenilo se i uvriježeno pravilo o domaćinu Superkupa. Pravila, makar i nepisana, kako stara poslovica kaže, su tu da se krše. Prežvakana tema, barem na ovom portalu, kao i ulaznice. Vlado Čohar „Pod stijenama Kantride“ ostao je bez municije na pitanja o poskupljenju. I prigovor savjesti je za „vojnike“ iako se nekada puca i – ćorcima.

 Dogovorom klubova, odnosno na prijedlog Zdravka Mamića kao izvršnog dopredsjednika (što radi predsjednik?!?)  najtrofejnijeg hrvatskog kluba, Superkup će se po prvi put u svojoj povijesti odigrati na stadionu pobjednika Kupa, a ne osvajača prvenstva. Rijeka je uzela ponuđeno, vrhunski ambijent i puna Kantrida nešto je što u ovom trenutku nema nitko u Hrvatskoj. Mamića ionako vlastiti navijači ne brinu, odnosno toliko ga brinu da je svojim postupcima i načinom upravljanja klubom uspio otjerati većinu simpatizera i navijača „ponosa Zagreba grada“.  Pravo je pitanje da li  bi ustupio domaćinstvo Rijeci u bilo kojem drugom trenutku osim ako se ne radi o, kako je svojim postupkom osvjedočio, nebitnoj utakmici bez ikakvog financijskog značaja. Novac je u pitanju, naravno.

Na rasporedu je posljednje kolo HNL-a, Rijeka mora u goste na Maksimir, i neriješen rezultat dovoljan je za povijesni naslov Rijeke i kvalifikacije za Ligu prvaka. Dinamo ustupa domaćinstvo? I onda je svizac zamotao čokoladu u omot.

“Ja ne vidim, ne čujem i ne želim znati”. Sedam, šest, pet… Neka igre počnu. Jedva čekam, moja Rijeko.

 

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/sedam-sest-pet/