Slika i prilika Matjaža Keka
Rijeku je po običaju, u prvome kolu Kup natjecanja gostovala na poprilično životopisnome mjestu, u malome zagorskome selu Beletinec. Prilika je to da se upoznaju krajevi Lijepe naše u koje ozbiljni nogomet rijetko zalazi te da tamošnje stanovništvo napravi pravu pučku veselicu jer im dolazi jedan prvoligaš, štoviše, doprvak hrvatske. Iako su znali da su šanse za iznenađenje minimalne, većina u tom zanosu uvijek vjeruje da se može čudo dogoditi baš na njihovom igralištu, pa da slave najveći dan kluba u povijesti. Čudo, gledano iz kuta Bednje iz Beletineca, je izostalo što nije spriječilo da se okupljeno mnoštvo dobro zabavi prije, za vrijeme i poslije utakmice.
Lijepo je vidjeti kako se “klinci” iz raznih krajeva Hrvatskog zagorja grabaju ne bi li dohvatili potpis ili fotografiju s igračima u bijelim dresovima. Jasno, ne dolaze reprezentativci raznih zemalja u njihov kraj baš svaki dan. Ali i naša Rijeka je postala popularna. Pljeskalo se igračima Matjaža Keka na svakom koraku, a neki od domaćina su se opskrbili navijačkim rekvizitima ekipe s Kantride. Slika kakvu želimo što češće gledati diljem zemlje i dokaz da nije sva ljepota i ljubav nogometa u hrvatskoj usmjerena prema samo dva kluba.
A Rijeka je svoje odradila. Nažalost po Bednju ali na sreću po navijače kluba s Kvarnera, čak i igrači s klupe i te “rezerve” su toliko dobre i kvalitetne da igranje u šarolikom sastavu ne predstavlja nikakav problem. Puno ljudi natiskano uz ogradu igrališta je konstatiralo da bi Rijeka i u ovakvom sastavu bez problema “plovila” HNL-om, a kamoli neće demonstrirati moć nad simpatičnim županijskim ligašem. Ipak, teško je ne izdvojiti Marina Tomasova koji stvarno daje sve od sebe kako bi svima dokazao da je njegova “propala” epizoda u drugoj Bundesligi plod krivih procjena trenera. Četiri pogotka i nevjerojatna želja za trkom, agresijom, nadigravanjem i postizanjem pogodaka. Marin izrasta u glavnog igrača ekipe, igrača bez kojeg Rijeka ne izgleda isto na terenu.
Jučerašnjih 10:0 je najveća službena gostujuća pobjeda u povijesti našega kluba. Nedavno smo svjedočili pravom urnebesu, danas u Leicesteru pomalo zaboravljenog Andreja Kramarića, protiv Blata s Korčule i pobjedi 11:0. Nisu slučajno te pobjede tako velike i izražene. Nisu to ni omalovažavanja slabijih protivnika niti ponižavanje suparnika. To je sport u kojemu se utakmica igra 90. minuta i u kojem sportaš daje sve od sebe od prvog do zadnjeg sučevog zvižduka i upravo je to Matjaž Kek ugradio u ovu momčad. Njegovim rukopisom su pisane ovakve pobjede jer ako nešto krasi našeg Slovenca, onda je to ta njemačka upornost i rad do zadnje kapi znoja. Poštovanje i respekt svakome, ali vjera u svoju momčad i igra do krajnjih granica. Tjeranje momčadi i svakog pojedinca da daje više od sebe nego što to nekad i može, a sve u svrhu rezultata i uspjeha kluba. Jer jedino je to bitno.
Prolazak u sljedeće kolo i iznenadno izbacivanje Vinogradara iz Kup natjecanja od strane Lekenika, je omogućilo sraz Rijeke i Opatije u osmini finala. Lijepi plavi autobus s ogromnim grbom našega kluba neće morati puno kilometara prevaliti već dečke s Rujevice otpeljati sve do stadiona na kojemu je prošle sezone Dinamo uz pomoć sudaca jedva izvukao “živu glavu”. Neće Rijeci ovoga puta biti lako, jer se ne radi o bezazlenoj momčadi iz županijske lige. Radi se o odlično posloženoj ekipi trenera Zorana Bogolina u čijim redovima igra i nekoliko bivših igrača Rijeke. Zasigurno nam slijedi velika fešta u kraju koji diše samo za jedan klub.
Komentari
Related Articles
Rijeka snova
Sheriff – Rijeka 0:3 (0:2) Tiraspol – Stadion Sheriffa. Uzvratna utakmica doigravanja za plasman u skupine UEFA Europa lige. Gledatelja:
Duša zdola kamika
U životu sam promijenio mjesto boravka, dapače čak i državu i to više njih. Promijenio sam i nekoliko djevojaka, imao
Bez prava na pogrešan korak
Vrlo je izvjesno da nas u nedjelju očekuje posljednja službena utakmica Rijeke na stadionu kakvog pamtimo. Rezultat prve utakmice pretkola
