Sluganska pera

by C. Brozović | 17/12/2016 12:06

Mješaju se osjećaji, emocije koje ne možemo isključiti kada je nogomet u pitanju, a posebice kada se radi o Rijeci, što gradu što klubu. I tako dolazi kraj jedne polusezone koja će ući u knjige i povijesne almanahe nogometa u gradu na Rječini, polusezone koja će biti obilježena kao najuspješnija od kada se lopta kotrlja po ovom našem kraju i zavičaju. Naslov jesenskog prvaka i dominacija na domaćim travnjacima zagrijala je srca ljudi koji dišu za taj klub i analitičarima dala puno posla kada su rekordi u pitanju. Sve to daje za pravo svima nama koji se možemo nazvati navijačima Rijeke da sanjamo ono što generacije toliko željno iščekuju, onaj trenutak o kojem naši nonići strpljivo maštaju i nadaju se. Daje nam za pravo da se barem sada možemo podičiti najboljim nogometnim klubom u državi.

Sam pogled na tu činjenicu, svima nama bi trebao biti dovoljan razlog za još ljepše Božićne i novogodišnje praznike, razlog za koju čašicu vina više, za feštu i proslavu uz voljeni klub. Tome i jest tako, ali kako se oteti emocijama koje variraju i osciliraju od neopisive sreće do bijesa i nepravde koja se može uočiti na svakom koraku ove naše domovine. Svakim danom smo svjedoci učestalih i opetovanih napada na naš klub i navijače od strane “sedme svjetske sile”. Ta sila nije zanemariva mašinerija jer se radi o instrumentu i oružju koje se koristilo kada su se svrgavali predsjednici država, rušile vlade i režimi te zatvarali najveći kriminalci. To oružje je sada upereno u Rijeku i sve ono što ona predstavlja. A predstavlja zdravi sportski kolektiv koji je svojim trudom i radom te podrškom svoga kraja uspio stići i prestići velike nacionalne projekte i klubove pod protekcijom najviših državnih instanci. Opasna Rijeka je postala “državni neprijatelj broj 1” te se sluganska pera svim silama trude ne bi li okaljali ono malo sreće koje je naš klub unio u naše živote.

Mediji koje nećemo imenovati, ali čine “mainstream” novinarstva u Lijepoj našoj, pod utjecajem i kupovinom dvije toliko različite ali opet bratske “struje” pokušavaju “odgovorno prenositi činjenice” o nogometu u hrvata, blateći jedan, a uzvisujući dva režimska kluba. Ne postoji dan kada u nekim tiskovinama ili vodećim portalima ne naiđete na prljavštine o Rijeci, na podbadanja o nogometu koji igra ekipa Matjaža Keka. Ne prođe dan, a da “nogometni stručnjaci” ne komentiraju igru naše Rijeke te sumnjaju u mogućnosti najboljeg kluba u hrvatskoj. Gotovo da ne postoji naslov u medijima koji uz Rijeku ne stavlja ime četvrtoplasiranoga kluba u HNL-u ili kriminalne organizacije iz blizine Maksimirskog zoološkog vrta. Sudeći po tom specijalnom ratu koji se planski vodi protiv Rijeke, može se zaključiti da smo veliki jer samo veliki smetaju “velikima”.

Nogometnom fanatiku kao što je ovaj autor, jednostavno to ne može proći “ispod radara”. Činjenica da svakim danom od medija koji bi trebali prenositi zbilju i činjenice, čitamo bljuvotine i iskrivljene teze o našemu klubu, toliko zna pogodit ljude koji dušom i tijelom vjeruju u poštenje i napredak nogometa, ne samo u svome gradu već u cijeloj državi. Isti koji pišu takve plaćene i smišljene tekstove su osobe koje sebe predstavljaju kao “moralne vertikale” te zazivaju poštenje u hrvatskom nogometu. Redom su svi navijači i gorljivi fanovi dvaju klubova koji vladaju državnim nogometom već 25 godina. Drmaju, žare i pale, a u biti između njih stoji znak jednakosti. Svi ti “novinari”, svi ti mediji koji se trude nešto promjeniti u biti čine dobra dijela samo sebi i onima koji ih plaćaju. Pas ne laje radi sela već radi sebe.

Reći će mnogi da ih to ne dira i da ih boli “ona stvar” što se isfrustrirani pojedinci ali i mase udružuju kako bi prstom upirali u najboljega. Mene iskreno isto boli muški spolni organ za njihova orgijanja po medijskom prostoru u državi, ali onda kada me pitaju zbog čega takva odbojnost prema dva kluba bratska, mislim da je suvišno davati odgovor. Moju i našu sreću oko Rijeke ne može zatomiti ni stotine plaćenih oglasa u novinama, ni milijuni naslova napisanih nošeni kompleksima i frustracijom. Neka tuku, tako je slađe. Smijati ćemo im se u lice 27.svibnja kada na naslovnice budu morali izvjesiti činjenicu. Znaju oni što će tada morati napisati, zato se sada trude da do toga ne dođe.

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/sluganska-pera/